Za mnoge, oni predstavljaju sve što ljubitelji fudbala ne vole.
Oni su omraženi i prezreni, simboli kapitalizma i politike u kojima je fudbal ogrezao. Tu su da rašire svoj brend u sve ćoškove svijeta, da se baškare u milionima i milijardama, da se kupaju u hektolitrima onoga što im daje snagu - bilo energetskog pića, bilo nafte. Oni su igračke svojih gazdi, sa višim ciljevima od pukog igranja fudbala.
Zato je ovo polufinale Lige šampiona 21. vijeka.
Kada se u nedjelju 23. avgusta u Lisabonu budu sastala dva najbolja tima Evrope, u finalu najčudnije sezone Lige šampiona, tamo će se naći jedan od ova dva kluba - Lajpcig ili Pari sen Žermen.
Njihov protivnik biće ili Bajern Minhen - stari velikan njemačkog i evropskog fudbala, sa svijetlom tradicijom i uvijek moćnim timom - ili Lion, taj bivši hegemon Francuske, sušta suprotnost ovog sadašnjeg iz Pariza.
Liga šampiona u svojoj srži, otkada je preimenovana 1992. godine, išla je uvijek "na ruku" onim najbogatijima. Godine su prolazile, a promjene u sistemu takmičenja, nagradnim fondovima i načinima žrijebanja, uvijek su veću šansu davale klubovima koji su postajali sve veći i bogatiji.
I zato je prigodno da je "polufinale 21. vijeka" u Ligi šampiona susret bezobrazno bogatih klubova kojima je ovo najveći uspjeh u istoriiji. Prigodno je i što se radi o dva kluba maltene potekla u 21. vijeku, bar u obliku u kojem ih danas znamo.
RB Lajpcig - neprijatelj njemačkog fudbala
Zapravo, RazenBalsport Lajpcig je i doslovno klub 21. vijeka, osnovan 2009. godine, otprilike u ono vrijeme kada su Barselona i Pep Gvardiola podizali njihov prvi zajednički trofej Lige šampiona.
Gigantu kakav je "Red Bul" nije bilo teško da kupi sportska prava od petoligaša Markranštata i započne brzi uspon "kolovođe" Red Bulovog portfolija klubova. "Isposnice" u Salcburgu, Njujorku i Brazilu značajne su za fudbalsku scenu u svakoj od tih država, ali Lajpcig je broj jedan unutar porodice klubova.
Lajpcig će u Njemačkoj zauvijek ostati neprijatelj fudbala, tim koji vara njihova pravila i svetonazore. Ditrih Matešic, prema "Forbsu" 40. najbogatiji čovjek svijeta, koji je "težak" 27 milijardi dolara, de fakto je čelnik kluba, a njemačko pravilo "50+1" po kojem je društvo uvijek vlasnik primjenjuje se i u Lajpcigu. Samo na papiru, naravno.
I njihov predznak u imenu glasi "RazenBalsport" samo na papiru, daleko važnije je da su velika slova u tom prefiksu "RB". Sve je kod njih na granici pravila, jer bogati ta pravila mogu da testiraju do "tačke pucanja".
Kao što je Lajpcigov uspon kroz niže lige njemačkog fudbala bio samo procesija, tako je i UEFA poslije "istrage" donijela odluku da RB Lajpcig i RB Salcburg nisu u vlasništvu iste kompanije.
Tada je napravljena samo kozmetička promjena da Salcburg iz svog grba skloni jednog od dva crvena bika i do trenutka kada su se Salcburg i Lajpcig prošle godine sreli u završnici Lige Evrope, svi su već odavno "žmurili na (bar) jedno oko". Svi su se pravili da se u UEFA takmičenju ne susreću timovi istog gazde.
Istina, Lajpcig je na terenu drugačiji tip prebogatog kluba - daleko više su okrenuti poštovanju Finansijskog Fer Pleja, u timu imaju pregršt mladih i još uvijek ne potpuno afirmisanih igrača, a na terenu igraju odličan fudbal koji je ispao "iz oka" Julijana Nagelsmana, momka koji je već pet godina u trenerskom poslu iako su mu tek 33.
Mladi fudbaleri imaju sjajnu prohodnost iz drugih Red Bulovih klubova. Tako je Tajler Adams dobio priliku kada je svoj talenat pokazao u Njujork Red Bulsima, a iz Salcburga su u Lajpcig redom dolazili Nabi Keita, Amadu Haidara, Dajo Upamekano...
Ipak, u Njemačkoj im ništa ne može sprati ljagu sa imena. Za njih će uvijek biti igračka Ditriha Matešica i hladna kapitalistička tvorevina bez tradicije, protiv koje će navijati u svakom meču. Pa makar to bilo i finale Lige šampiona.
Pari sen Žermen - lažni sjaj katarske nafte
Na drugoj strani je Pari sen Žermen, vlasništvo katarskog šeika Tamima bin Hamada al-Tanija. Kada je "Katar Sports Investments" 2011. godine kupio 70%, a naredne godine i preostalih 30% kluba, postalo je jasno da Parižane čeka neka nova budućnost.
U šest sezona koje su prethodile dolasku bogatih vlasnika, Pari sen Žermen je u Ligi 1 završavao na pozicijama 9, 9, 15, 16, 6 i 13. Uslijedilo su po jedno četvrto i drugo mjesto, a onda sedam titula i posljednjih osam godina. Ovaj PSŽ je postao nešto sasvim novo.
Već 2012. godine je UEFA otvorila prvu od nekoliko istraga protiv kluba, jer su kompanije u vlasništvu države Katar upumpavale novac kroz preplaćene ugovore u budžet Pari sen Žermena, kluba u vlasništvu države Katar. Ipak, UEFA je bila UEFA pa ih nije strogo kaznila.
Kada je u ljeto 2017. PSŽ bio spreman da istrese 400.000.000 evra na dvojicu igrača, stvari su već otišle predaleko. Klub je trošio iz svojih nepresušnih rezervi kao da sutra ne postoji, a igrači poput Nejmara su dobijali bonuse od 350.000 evra za svaki meč poslije kojeg aplauzom pozdravi navijače kluba.
Obesmišljavanje konkurencije u Francuskoj je odavno pravilo, a ne trend, i kao da je čitavo postojanje kluba svake godine bazirano na nekoliko nokaut utakmica svakog proljeća.
Zato je poslije neponovljivih 1:6 u Barseloni čitav Pariz "podrhtavao" da bi PSŽ mogao da ostane bez svog vlasnika. Zato je priča o smanjenju ulaganja u klub još jednom postala aktuelna kada je Mančester junajted sa veznim redom Fred - Andreas Pereira - Skot Mektominej - Ešli Jang šokirao cijeli "Park prinčeva". Kada bogato razmaženo dijete ne dobije šta želi, ono plače i prijeti.
Sve to - i još mnogo više - učinilo je da PSŽ bude omražen i u Francuskoj i u ostatku Evrope. Više od milijardu evra "sipano" je u Katarovo čedo ne bi li se osvojila Liga šampiona. Devet godina od dolaska u klub, sada su na dvije utakmice od cilja. Mnogi se pitaju hoće li sve ovo vrijediti čak i ako PSŽ to ostvari.
Jedno je jasno - osvoje li Lajpcig ili PSŽ Ligu šampiona, biće to trijumf prljavo bogatih kojima glavni motivi nisu sportske prirode.
Osim ako ne vjerujete da to već nije slučaj...