Detalj iz karijere Siniše Mihajlovića o kojem je pričao prije nekoliko godina, a koji podsjeća na njegovu ljubav prema Zvezdi
Srpski fudbal zavijen je u crno! Legendarni Siniša Mihajlović preminuo je u 54. godini, nakon duge i teške bolesti. Idol generacija koje su devedesetih godina prethodnog i početkom ovog vijeka počinjal da prate fudbal obilježio je srpski, jugoslovenski, evropski i svjetski fudbal razornim udarcem lijevom nogom, velikim trofejima koje je osvajao i harizmom koju je rijetko ko mogao da izjednači.
Odrastao je na prostoru današnje Hrvatske, gdje je njegova porodica mnogo patila tokom građanskog rata u kojem mu je srušena i porodična kuća, a najveće fudbalske visine dostigao je u dresu voljenog kluba. Iako su ga zvali sa svih strana jer je važio za jednog od najtalentovanijih igrača u velikoj državi, Miha je od djetinjstva sanjao Beograd i crveno-bijelo. Čak i kad proba u Zvezdi nije prošla kako se nadao!
"Bili su kod mene Karasi i Aćimović u kući poslije neuspješne probe u Zvezdi, pa se opet ništa nije dogodilo, tek onda tamo u 20-21. godini kada je došlo do transfera. Dotad sam sa Borovom igrao jaku treću ligu, protiv timova iz čitave Hrvatske. Išli smo autobusom, krenemo ujutru, dođemo uveče, odigramo utakmicu, i onda sutradan nazad. Bio sam te godine proglašen za najboljeg igrača treće lige, sa 17-18 godina", prisjećao se Mihajlović, koji je na tim mečevima skrenuo pažnju na sebe.
Utakmice koje je igrao privukle su pažnju svih velikih klubova bivše Jugoslavije, svaki ga je želio u svojim redovima. "Zvali su me Hajduk, Dinamo, ali nisam htio tamo, samo u Zvezdu", bio je izričit Miha.
"Znao sam, ipak, kad ste klinac da u Zvezdi mnogo teško možete proći, već samo kao već formiran igrač. Došla mi je onda ponuda od Vojvodine, od Miše Kosanovića, za mnogo manje para. Moram samo da napomenem da nijedna moja odluka nije bila vezana za pare, nego za ono što osjećam. Od Hajduka sam imao na stolu 150.000 maraka godišnje, za četiri sezone, od Dinama isto. Sjećam se, čeka me 'BMW 318' kad sam bio na pripremama sa reprezentacijom, kažu 'potpiši i vozi ga u Borovo'. Sad zamislite mene sa 18 godina kako ulazim u Borovo sa bmw-om! I ja šta da radim, što da ne potpišem, uzmem kola i boli me... Ali nisam takav bio. Donosili su mi kući čak pare u koferu, 100.000 maraka kao kaparu, keva samo što nije pala u nesvijest. Ja kažem 'ne, ne, neću'. 'Nisi normalan, što nisi uzeo te pare', govorila mi je majka. Otišao sam u Vojvodinu zato što je u Srbiji, tamo sam potpisao za 5.000 maraka po sezoni, za četiri godine", ispričao je za klupsku televiziju Crvene zvezde legendarni Siniša Mihajlović.
Nakon igranja u rodnom Borovu i novosadskoj Vojvodini ipak je stigao do dresa Crvene zvezde. Kao jedno od najskupljih pojačanja u klupskoj istoriji označen je kao djelić koj islagalici fali za pokoravanje Evrope. Sa Mihom u timu beogradski crveno-bijeli osvojili su Kup evropskih šampiona i Interkontinentalni kup, a Siniša je nakon Beograda karijeru nastavio u Italiji gdje je nastupao za Romu, Sampdoriju, Lacio i Inter.