Siniša Mihajlović se cijelog života borio i nikada ga nisu zaobilazile velike nesreće i teške životne situacije!
Napustio nas je veliki Siniša Mihajlović, čovjek koji je ostavio dubok trag u jugoslovenskom, srpskom i italijanskom fudbalu, koji se borio kao lav, ali opaka bolest ga je na kraju savladala.
Preminuo je u 54. godini, a tokom svog života preživio je brojne nedaće, a najveća prije leukemije bio je rat u kome se raspala Jugoslavija. Rođen u Borovu Selu, a nakon što se popeo na sam vrh svijeta sa Crvenom zvezdom u Bariju 1991. godine počeo je krvavi sukob o kome Miha nije mogao ni da sanja.
"Da se zarati u Bosni... Ma kakvi, nema teorije. Bosanci bili najjači ljudi na svijetu. Da se zarati u Srbiji i Hrvatskoj može, ali u Bosni - to je onda smak svijeta. Nemoguće da se zarati sa Bosancima, oni su bili takvi, kad je tamo izbio rat - onda je bilo šta je ovo, čovječe... ", prisjetio se u jednom intervjuu Mihajlović, a onda otkrio šokantne detalje.
Hrvat mi je bio najbolji prijatelj - ON MI JE SRUŠIO KUĆU! Mihina bolna ispovijest: Gledao sam ga kao BRATA, a onda...
Ne samo da je rat u Hrvatskoj počeo baš u Borovu, već je njegovu porodičnu kući na kraju srušio - njegov najbolji prijatelj! Za to vrijeme Siniša nije bio ni svjestan šta se događa!
"Rat je počeo u mom mjestu. Moja prva kuća je srušena. To je srušio moj najbolji prijatelj Hrvat. Bio sam na moru, na Ibici, bili smo Tanjga, Jokan i ja. Zovem kevu kući i čujem puca se....", prisjetio se Mihajlović početka rata u Vukovaru u dokumentarnom filmu o evropskoj tituli Crvene zvezde "Najljepši dan života".
"Rekoh joj - smanji televizor, ne čujem te od filma. Ma kakav televizor, to je izbio rat, pucaju ovdje. Gdje je izbio rat? Pucaju ovdje oko kuće ratuju...".
Trebalo je 24 godine da Siniša ponovo stigne u Borovo, gdje se vratio tek 2015. ali mjesto u kome je odrastao nije mogao da prepozna. Ipak, komšiji Stipi je oprostio!
"Pod mojim pritiskom, roditelji su spakovali najnužnije stvari i doselili se u Beograd. Priključio nam se i brat Dražen. Poslije je do nas stigla vijest da je naša kuća u Borovu minirana i da je neko ispalio metak u moju sliku na zidu. U tom groznom činu bilo je određene simbolike, poruka je bila više nego jasna. Ko je mogao da baci bombu na našu kuću? Ko je i zašto pucao u moju i Draženovu sliku? Ta pitanja su me proganjala dok napokon nisam saznao istinu. To je učinio Stipe, jedan od mojih najboljih drugova iz djetinjstva, kojeg sam doživljavao kao brata. Vidjeli smo se 2000. godine u Zagrebu. Došao je u hotel i pitao me da li sve znam. Priznao mi je da je zapalio kuću, ali i spasao moje roditelje. Oprostio sam mu...", napisano je u knjizi o Mihinom životu autora Miroslava Gavrilovića.
Hrvat mi je bio najbolji prijatelj - ON MI JE SRUŠIO KUĆU! Mihina bolna ispovijest: Gledao sam ga kao BRATA, a onda...
U jednom intervjuu za italijanske medije on je govorio i o Vukovaru, njemu "najljepšem gradu na svijetu" koji je na kraju postao ruševina!
"Pamtim ruševine zgrada i mašine koje su pravile rovove. Ptica nije letjela, nije bilo ni pasa. Pamtim pogled dva desetogodišnjaka, dok su nosili puške. Imali su oči muškaraca u tijelu djece. Tužne oči koje su vidjele sve osim djetinjstva. Jedan od njih mi je prišao i pitao me je ko sam. Često pomislim na to dijete, volio bih da znam šta mu se dogodilo. Ako ga rat nije uzeo, onda je danas muškarac. Možda ima ženu i djecu. Nadam se da su ta djeca postala odrasli koji su ponovo otkrili malo svjetlosti", ispričao je tada Siniša Mihajlović.