Siniša Mihajlović nije htio da se preda - borio se kao lav, pobijedio dva puta, treći ipak nije. Ali ostaje upamćen kao lav i pobjednik!
Siniša Mihajlović se borio, dva puta pobijedio, ali kada se leukemija vratila treći put više nije imao snage. Jedan od najvećih boraca koje je fudbalski teren ikada vidio preminuo je u 54. godini, a kako je sam rekao - za njega su mislili da je neuništiv.
Kada je u julu 2019. godine sazvana vanredna konferencija za medije Bolonje i kada je klupski ljekar rekao: "Vidjeli smo anomalije u koštanoj srži i poslije detaljnih testova shvatili smo da je u pitanju leukemija", svi su bili zatečeni. Svi osim Mihe, koji je bio spreman za borbu!
Bio je dovoljno jak da prizna da se slomio, da je plakao danima kada je saznao da je bolestan, a onda je ustao i riješio da se bori. Sve do ovog kobnog petka - to mu je i uspijevalo.
"Plakao sam danima. Život vam prolazi pred očima u tim trenucima. Ali, poštujem bolest i suočiću se sa njom hrabro. Gledaću je u oči, kao što sam uvijek i radio. Ne mogu da dočekam da odem u bolnicu i da počnem borbu. Bolest je agresivna, ali je pobjediva. Objasnio sam to i svojim igračima. Bilo je suza i dok sam njima govorio situaciju", rekao je u svom prvom obraćanju pred medijima Siniša Mihajlović.
Sportista, jak kao stijena, psihički džin, ništa nije ukazivalo da može ovako nešto da mu se desi...
"Siguran sam da ste svi mislili da sam jedan od posljednjih koji bi mogao da se razboli. Treniram, veliki sam i jak. Bio sam na testovima 28. februara i sve je bilo u redu. Trenirao sam svakog dana do maja, putovao sam svuda, igrao sam fudbal, veslao... Nisam osjećao umor, ni bol. Sve je bilo normalno", rekao je Miha o danima i periodu uoči bolesti i poručio:
"Ništa u životu mi nije poklonjeno. Morao sam da se borim za sve. Boriću se i sada." Borio se kao lav i ostaće upamćen upravo tako - kao lav, heroj, pobjednik, šampion. Počivaj u miru, Miho.