Kako je došlo do povratka u matični klub nakon 12 godina, ko je zaslužan za nadimak "Zolja iz Bijelog Polja", kako je "natjerao" Hajduk da zbog njega "razbije kasicu", zašto je napustio Poljsku gdje mu je Legija bila redovna mušterija.... O svemu sa Zvonimirom Kožuljom!
Kada ste dijete nekog kluba, a onda debitujete za seniorski tim – onda ste ispunili dječački san.
Kada ste dijete nekog kluba, pa se vratite nakon 12 godina a potom sa dva gola srušite prošlosezonskog polufinalistu jednog evropskog takmičenja – onda o vama priča Evropa!
Dogodilo se to Zvonimiru Kožulju, prvotimcu Zrinjskog, koji je prošlog četvrtka postao junak svih navijača "plemića".
Ukrstio je Zrinjski, u prvom kolu grupne faze Konferencijske lige, koplja sa velikim AZ Alkmarom, koji je prošle sezone zastao na korak do finala ovog takmičenja. Kasnili su igrači Krunoslava Rendulića tri koraka za slavnim rivalom nakon prvog poluvremena – a onda je strateg iz Vinkovaca povukao jedan od prelomnih poteza...
Sa klupe je na teren poslao Kožulja, koji je ukazano povjerenje opravdao sa dva efektna pogotka, čime je zaslužio da mu priznanje oda i Evropska fudbalska federacija – proglašen je, u moru asova, za najboljeg igrača kola!
Ne postaje se evropski MVP svakog dana, pa je opširna "ćakula" sa Zvonimirom bila sasvim logična stvar, a u razgovoru za MONDO, vezni fudbaler mostarskog kluba osvrnuo se, prije svega, na protekli vikend i okršaj sa Željezničarom, u kojem je Zrinjski izvojevao pobjedu u nadoknadi drugog dijela.
I to ponovo nakon preokreta!
"Svaka utakmica je, naravno, bitna. Ušli smo u taj meč iz jedne loše mini-serije od dva poraza, od Posušja i Sarajeva, pa je taj duel bio izuzetno značajan za nas. Bilo je teško, opet smo se vraćali iz rezultatskog minusa, i nevjerovatno je da smo opet pokazali duh i karakter, opet se vratili i osvojili tri boda. Nadam se da će ovo sve imati veliki pozitivni uticaj na ekipu i da će nam pomoći u mečevima koji nam slijede", počeo je Kožulj razgovor za naš portal.
Samo par dana ranije, evropska fudbalska javnost se hvatala za glavu. Jedan od najboljih holandskih timova imao je tri gola prednosti u Mostaru, ali su Kožulj i saigrači nakon epskog preokreta "zabranili" dvostrukom državnom prvaku da se raduje u Hercegovini.
"Iskren da budem, vjerovatno će biti potrebno još par dana i meni i svima da malo to na realniji način rezonujemo. U pitanju je zaista veliki podvig. Kao što se i vidjeli, stvarno nismo imali nekog prevelikog respekta prema protivniku, pogotovo u drugom poluvremenu. Pokazali smo da je u fudbalu sve moguće, kao što sam rekao i za utakmicu sa Željezničarom. Ova ekipa je jednostavno šampionska. Meni je čast što sam tu, u ekipi su momci koji su se već naosvajali titula i to nije slučajno, što se pokazalo i u jednoj evropskoj utakmici. Momci imaju glavu, nebitno šta se dešava, na pravi način. Pobjeda je malo iznad očekivanja s obzirom na dešavanja i igrački deficit, ali svakako je jedan od pokazatelja o kakvoj se svlačionici i klubu sa identitetom radi, i meni je samo čast što sam dio toga", kategoričan je Kožulj.
Ovakvi uspjesi Zrinjskog za Kožulja lično imaju svakako još veći značaj, s obzirom na to da je dijete Zrinjskog – od 7. do 18. godine je bio član omladinskog pogona.
"Kad sam dogovarao povratak, zna se iz kojih sam razloga došao, i u malo lošijem zdravstvenom stanju, sa manjim brojem igara. Iskreno, na početku nisam imao osjećaj da pripadam tu, ali spletom okolnosti, samim tim što sam dijete kluba, dobio sam tu privilegiju. Ljudi u klubu na čelu sa Dankom Šulentom, Ivanom Beusom, Denisom Lasićem i Amirom Grosom Kabirijem su mi izašli u susret i dali mi priliku. Nisu stavljali nikakav pritisak, ni kad da zaigram, ni šta da radim, već jednostavno da se vratim i da će se znati kad sam ja u pravom stanju da bih bio na terenu i pomogao ekipi. Sve se brzo izdešavalo i mogu samo da kažem da sam srećan što nisam dugo čekao na debi, a ni na to da svojim igrama doprinesem rezultatima kluba."
A u tim počecima, omladinskim danima, nije bilo lako.
Zvonimir Kožulj odrastao je u Bijelom Polju, malom mjestu u blizini Mostara. Nerijetko se dešavalo da stopira kako bi stigao na trening, ali danas, godinama kasnije, ne želi sebe da stavlja u drugi plan.
"Mislim da svi sportisti, ako žele da idu ozbiljnijim i profesionalnijim putem, moraju da prođu mnogo toga, tako da sebe ne vidim kao neki izuzetak. Fudbalski put i uopšteno životni je težak, tako da ne bih sebi tu davao preveliku važnost. Radilo se što se moglo, iskreno u tim mladim danima fudbal mi je bio jedina i glavna okupacija i to je sve išlo u jednom prirodnom smjeru. Hvala Bogu da je tako ispalo, ali ne bih sad pretjerano davao akcenat na to snalaženje i kako se išlo. Nastojao sam da budem disciplinovan, da dolazim na vrijeme i ne propuštam treninge", skroman je prvotimac Zrinjskog.
Prvim golom protiv AZ Alkmara, kojeg je postigao iz slobodnog udarca, opravdao je nadimak koji sa ponosom nosi. Zanimalo nas je svakako – ko je "krivac" za kovanicu "Zolja iz Bijelog Polja"?
"Za to je zaslužan novinar Miljenko Karačić iz Širokog Brijega, ovim putem ga pozdravljam. On je uvijek isticao tu moju vrlinu i uživao u njoj i stvarno mu se zahvaljujem, ne zbog nadimka, već što znam koliko me je 'gotivio' dok sam igrao u Širokom Brijegu dvije prelijepe godine. Nekako je to spontano došlo, iz njegove simpatije prema mojim udarcima izvana."
Nakon više od jedne decenije u omladinskoj školi Zrinjskog, preselio se u "komšiluk" – u juniorski tabor Širokog Brijega.
Sa omladincima sa Pecare osvojio je Kup BiH, a onda je doživio tešku povredu koljena, igrajući za bh. selekciju do 19 godina.
"Zmajići" su polovinom 2012. godine odmjerili snage sa vršnjacima iz Hrvatske, koje su tad, između ostalih, predstavljali Mateo Kovačić, Ante Rebić, Marko Livaja... Na tom meču, Kožulj je pokidao prednji ukršteni ligament koljena – prvi put u karijeri.
"Desilo se baš u nezgodno vrijeme pošto je to već bila godina kada se izašlo iz juniorskog staža i trebalo je da se napravi iskorak u seniorskom fudbalu. Međutim, zadesilo me je to... Uostalom, kompletan moj fudbalski put do 30. godine ima velikih amplituda, bilo je teških povreda, ali hvala Bogu uvijek sam dobio priliku da se opet vratim, sebi dokažem i uživam u fudbalu."
Na teren se vratio u martu sljedeće godine. Uslijedile su pozajmice u Vitez i Branitelj, a zatim je dvije pune sezone bio član prvog tima Širokobriježana, stekavši punu afirmaciju.
Pogotovo se to odnosi na drugu sezonu, u kojoj je na 22 utakmice postigao šest golova i našao se u bilježnici splitskog Hajduka.
"Skauti Hajduka su često bili tu, i dan-danas imaju dobre relacije sa klubom. Na moje, ali i zadovoljstvo kluba, to se nakon dvije pune sezone odigralo, da se napravi prvi izlazni transfer u splitski klub. Svakako je to jedno lijepo razdoblje u mojoj karijeri."
Zbog Antona Maglice, sadašnjeg Zvonimirovog saigrača u Zrinjskom, Hajduk je u ljeto 2012. godine širom otvorio novčanik kako bi ga doveo iz Osijeka. Splitski "bili" potom četiri godine u nizu ni za jednog igrača nisu platili obeštećenje – sve dok im partije Zvonimira Kožulja nisu zagolicale maštu.
"Hajduk je u čitavom tom razdoblju imao malih finansijskih problema, imao sam sreću da me žele baš u trenutku kad je klub počeo da se stabilizuje. Došao je predsjednik Kos (Ivan, op.a.), tu je bio i Saša Bjelanović koji me je preporučio, kao i legenda Vik Lalić, tako da je stvarno jedna dobra ekipa došla u klub, mada je trener Burić (Damir, op.a.) koji me je prvi zapazio i htio dovesti spletom okolnosti napustio klub, pa je došao Slovenac Marijan Pušnik. Bilo je malo otežavajućih okolnosti, ali na kraju ekipa ljudi koja je tada došla na čelo kluba je odlična i mislim da su u tom trenutku napravili jedan solidan korak prema naprijed u politici. Meni je bilo samo zadovoljstvo što sam bio dio te ekipe."
Nakon rastanka sa "Ponosom Dalmacije", uslijedila je seoba u Poljsku, u tabor Pogona iz Šćećina. Prva sezona, statistički gledano, bila je za pamćenje – devet golova, isto toliko asistencija.
"Statistika je bila super, ali je početak bio izuzetno težak. Ekipno smo loše startovali, imali smo u prvih sedam utakmica tri boda iz tri remija. Trener koji me je doveo bio je na rubu odlaska, onda smo dočekali Vislu Krakov koja je u tom momentu bila lider na tabeli i pobijedili. Tu sam asistirao za gol i onda je sve krenulo nabolje, i za mene i za klub. Počeli smo bolje da igramo, izborili smo plej-of, tada se nakon dva kruga prvenstva tabela dijelila na lige za prvaka i opstanak. U tom najboljem vremenu sam briljirao, mislim da sam na oko 6-7 utakmica do kraja sezone postigao gol. Nije moglo da završi bolje ni za mene ni za klub, to je jedno od boljih razdoblja moje sportske karijere."
Navijače Zrinjskog može da raduje činjenica da je Kožulj najmotivisaniji bio protiv Legije – jednog od rivala Mostaraca u grupnoj fazi Konferencijske lige. Na pet utakmica protiv velikana iz Varšave tri puta je slavio sa saigračima, postigavši tri gola i upisavši jednu asistenciju.
"Iskreno, i ja volim da igram protiv najvećih ekipa, da se nadmećem. Tako se nekako 'potrefilo' da nam je ta Legija, i po stilu i po svemu odgovarala kao ekipa, baš je bilo nadigravanje. Ne treba posebno govoriti koliko je to bitan i snažan klub u Poljskoj i obično ekipe dođu pa se brane. Imali smo trenera koji je igrom slučaja sad trener u Legiji, Kosta Runjaić, koji je volio da se nadigrava. Uživao sam u tim utakmicama, a desilo se i da sam bio strijelac tri puta. Ekipa su koja se nadigrava, pa je i zato bilo prostora za mene, da se baš tako desi."
Napustio je klub nakon korona-sezone, u proljeće 2020. godine, a prilikom odlaska je bilo trzavica sa prvim čovjekom kluba...
"Ma on je nešto komentarisao, nisam htio na to da se nadovezujem. Problemi su krenuli nakon prve sezone kad mi je obećan novi ugovor, nakon tri odbijene ponude kluba, i da ću biti zadovoljan uslovima. Tu sam izigran, on je potom 'okrenuo vodu na svoj mlin', komentarisao to na neki drugi način, ali nisam imao neku posebnu volju da se nadovezujem i ulazim u medijski rat, mislim da to nije potrebno. Fokusirao sam se na svoj rad i budućnost."
A budućnost je bila Turska, koja je, čini se, obećana zemlja za igrače iz BiH. U tom trenutku, prije Kožuljovog dolaska, već je devet bh. igrača fudbalski hljeb zarađivalo u ovoj zemlji (Edin Višća, Amir Hadžiahmetović, Deni Milošević, Marin Aničić, Nemanja Anđušić, Adis Jahović, Zoran Kvržić, Haris Hajradinović i Ajdin Hasić, op.a.).
"Bio sam tri-četiri mjeseca kući, nisam želio tako brzo da rješavam situaciju, trenirao sam individualno i čekao nešto što će me zadovoljiti. U tom trenutku, rumunski trener Marijuš Šumudika je bio u Gazijantepu, direktno me je zvao, objasnio svoje planove, tako da sam bio vrlo zadovoljan razvojem situacije. Došao sam gore, bio sam rotacijski igrač, među 14-15 igrača, kako mi je obećano, dok on nije dobio otkaz. Tad smo bili na trećoj-četvrtoj poziciji na tabeli, ali spletom okolnosti, nekom njegovom svađom sa upravom, dobio je otkaz, došao je novi trener, Portugalac (Rikardo Sa Pinto, op.a.) i onda sam malo izgubio status i samo sam čekao kraj sezone da vidim šta dalje."
Kada je završila epizoda u Turskoj, vratio se u Poljsku – i nažalost ponovo prolazio mukotrpan period oporavka nakon najteže sportske povrede. Stigao je u Termalicu početkom 2022. godine, ali je imao tu nesreću da se povrijedi praktično na prvom treningu.
"Okolnosti su bile takve da me je timski kolega na treningu iskasapio, da se doslovno tako izrazim. Godinu dana me je udaljio sa terena, išao sam na operaciju u Francusku. Oporavak je uzeo skoro duplo više vremena u odnosu na prvu povredu, onu iz juniorskih dana, a oporavljao sam se od iste povrede. Bilo je grozno, dugo, radilo se o velikom izazovu, i mentalnom i fizičkom."
Zrinjski, klub u kojem je sve počelo, samim tim predstavlja novi početak.
"Zahvaljujem se iz dubine duše ljudima u klubu. Prvaci ste posljednje dvije godine, igrate evropske utakmice i sad vraćaš igrača koji već godinu i po dana nije imao službene utakmice, ali eto, vjerovatno zbog svega toga što sam prošao kroz omladinski pogon, i što sam dijete kluba i grada... Ovim putem im se najiskrenije zahvaljujem."
Nismo mogli a da se ne osvrnemo na potcjenjivački komentar Dika Advokata na račun Zrinjskog, u pauzi između dva poluvremena meča sa AZ Alkmarom...
"Mislim da je njegova izjava bila malo neoprezna, dosta ljudi iz Evrope jednostavno nije upućeno u kvalitet i ono što se dešava ovdje. Mislim da će ova izgradnja terena doprinijeti većem kvalitetu i partijama svih ekipa. Bitno je sve što se dešava na infrastrukturom planu, mislim da i ovi rezultati u Evropi, pogotovo Zrinjskog, argumentovano potvrđuju da se diže fudbal. Iskreno mislim da je posjeta bolja nego u Hrvatskoj, Sloveniji i Srbiji i da ide sve naprijed, ali da treba još dosta raditi. Treba biti realan i sa finansijske strane, bez finansija je teško. Potrebno je da se radi i na razvojnom planu fudbalskih akademija, da proizvodimo što više domaćih igrača i za inostranstvo i za reprezentaciju, ali i za domaće klubove", jasan je Kožulj, koji je odigrao četiri meča za juniorsku reprezentaciju BiH, te po jedan za mladi i seniorski tim.
Za najjaču bh. selekciju nastupio je u junu 2016. godine protiv Japana na Kirin kupu, a u sadašnje stanje stvari, kako kaže, nema pravi uvid.
"Iskreno, nemam tu šta pametno reći. Mogu da kažem da česta promjena trenera ne može puno da donese nikome, tako ni reprezentaciji. Opet kažem, nemam pravi uvid, tako da se ne bih puno miješao. Želim im sve najbolje, navijam za uspjehe i želim im da se plasiraju na naredno veliko takmičenje", zaključio je razgovor za MONDO Kožulj, pred kojim je za devet dana novi evropski izazov.
Rival je još veći od AZ Alkmara – igraće se protiv slavne Aston Vile, koju je trostruki osvajač Lige Evrope sa Seviljom, Unai Emeri, preporodio svojim dolaskom.
Mostarci su, međutim, pokazali da se nikoga ne boje – a ko zna, možda poneki projektil ispaljen iz Zvonimirove "Zolje" inicira novi uspjeh, koji će ponovo natjerati Evropu da danima priča o mostarskom čudu od kluba...
Pratite sve sportske vijesti na jednom mjestu, budite dio Mondo sportske zajednice na Viberu!