Crvena zvezda je ulagala i promašivala tokom ljetnog prelaznog roka, a procjene struke tek će doći na naplatu.
Porazom od Jang bojsa u Bernu, Crvena zvezda je ugasila nade svojih navijača da bi mogla da evropskog proljeća. Ostaje još revijalni meč protiv Mančester sitija u Beogradu (13. decembar), u posljednjem kolu grupne faze, ali računi mogu da se svode i prije te utakmice.
Kada se podvuče crta, a pred odgovorne u klubu postavi ogroman znak pitanja, možda se i dobije odgovor - ko je i zašto smatrao da crveno-bijeli ne mogu u sezonu bez "klasične devetke", a zatim i ko je i zašto izabrao da baš Šerif Endiaj bude čovjek za tu ulogu. "Svi su pametni poslije utakmice", rekao je srpskim novinarima nedavno Barak Bahar, valjda pokušavajući da nam kaže da mi nismo pametniji od njega. Možda to i jeste slučaj, ali ja ovdje neću pričati o dva nestvarna promašaja, niti Senegalcu davati instrukcije kako je trebalo da šutira. Neću napasti ni Jovana Mijatovića, ni Osmana Bukarija, ni Žana Filipa Krasoa, ni Kostu Nedeljkovića, ni Omrija Glazera. Neću napasti ni Šerifa Endiaja, jer ne želim da budem komandant poslije bitke - zanima me samo proces u kojem je on, sa svim svojim vrlinama i manama, postao prvi napadač tima koji je bolje igrao dok nije došao iz Turske.
Da će Šerif Endiaj postati fudbaler Crvene zvezde saznali smo još 2. septembra, kada su crveno-bijeli pomalo upali u paniku u finišu prelaznog roka. Tim Baraka Bahara do tada je gazio rivale - na pripremama na Zlatiboru upisane su dvije pobjede, u Sankt Peterburgu još tri, a zatim dvije u Beogradu, prije četiri prvenstvena trijumfa. Sve je izgledalo idealno do "kiksa" na Voždovcu, kada su "Zmajevi" tri puta bljuvali vatru ka smušenoj odbrani aktuelnog šampiona. Vjerovatno je to bio povod da se klub koji je završio prelazni rok ponovo aktivira i "kapitalcima" popuni redove.
Naser Điga je stigao kao pozajmljeni igrač i mogao bi da bude sasvim pristojan zalog za budućnost, In Bom Hvang došao je nakon što su mu propali transferi u Zapadnu Evropu, a on propustio čitave pripreme Olimpijakosa... Na kraju, a meni lično najbitnije, u klub je došao Šerif Endiaj, Iz turske Adane, za četiri miliona evra, nakon nekoliko pristojnih mjeseci fudbala i na trogodišnji ugovor, čiju četvrtu godinu može da aktivira klub. Oni koji fudbal prate samo površno morali su malo da sačekaju i saznaju ko je Šerif Endiaj.
Malo fudbala u Africi, malo u Belgiji, pa pola godine bez angažmana prije nego što je zaigrao za hrvatsku Goricu. Preselio se u Goztepe prvo na pozajmicu, a zatim i kada je njegov ugovor otkupljen, išao je u Šangaj, pa na pozajmicu u Adanu i zatim ga je taj klub kupio. Tokom ljeta je bio fantastičan u kvalifikacijama za Konferencijsku ligu, ali se sada čini da to baš i nije takmičenje u kojem Crvena zvezda treba da traži pojačanja.
Ispostaviće se da početkom septembra uopšte nije trebalo da se traži pojačanje u napadu... Sa ove tačke gledišta, čini se da je Zvezda imala sve što joj je potrebno u tandemu Kraso-Olajinka, iako je Barak Bahar polako počeo da ih "razbija" i prije dolaska Endiaja. Tražilo se tu malo više minuta za Jovana Mijatovića, guran je u napad kasnije i Osman Bukari, a kada se oporavio Aleksandar Katai i on je zaigrao kao jedan od dvojice najisturenijih. Čini se da je to sasvim dovoljno opcija. Zvezda tada nije mislila tako...
"Panic buy", rekli bi Englezi kada bi posljednjeg dana prelaznog roka Everton, Bornmut ili Vest Hem potrošili 40 miliona na prvu zvijezdu prosječnog tima Čempionšipa ili za prosječnog igrača sa sredine tabele u Belgiji. Šerif Endiaj je bio, biće i narednih godina, klasičan primjer panične kupovine Crvene zvezde. Jedna od najvećih paničnih kupovina u istoriji fudbala na ovim prostorima!
"Nakalemilo" se tu dosta faktora. Sada kada pogledamo, ima ih više nego što smo tada bili svjesni - Bahar je počeo da razbija tandem koji je funkcionisao i da traži nove opcije, navijači su smatrali da fali "mesa" u napadu, desio se i prvi superligaški poraz, a nekome u klubu javilo se da bi bombastično pojačanje u samom napadu bilo pravo rješenje. "Ja to zbog preduzeće", rekao je Srećko Šojić kad je "naručivao" Lepu Brenu za četiri osobe, a mogao je i neko iz sportskog sektora Crvene zvezde kada je dovodio Šerifa Endiaja, vjerovatno ubijeđen da će tim potezom sve probleme u preduzeću sasejći u korijenu.
Kao da se u kancelarijama na stadionu "Rajko Mitić" pojavio strah jer Kraso, Olajinka ili Mijatović nisu igrači dvometraši, stokilaši ili barem lajt verzije bacača kugle na Olimpijskim igrama. Kao da je neko pomislio "Nemamo 'klasičnu devetku', šta će reći narod?". Takvo razmišljanje koštalo je Crvenu zvezdu mnogo - na Šerifovom debiju Senegalac se obrukao pred praznim golom jer sa pet metara nije pogodio mrežu, a poput te lopte na Banovom brdu, u blatu su ove jeseni ostale i Zvezdine evropske ambicije.
Od toga dana do danas Šerif Endiaj je u Crvenoj zvezdi odigrao 15 mečeva i dva puta tresao mrežu rivala. Pogodio je u Ligi šampiona kada je Bukari u Beogradu šutirao ka golu Jang bojsa i u Kupu Srbije protiv Trajala (6:0), kada je dvostruki strijelac bio Jovan Šljivić, a u listu se upisali još Nikola Knežević i Jovan Mijatović.
I da se razumijemo, Šerif Endiaj je u utorak uveče u Bernu, u srijedu ujutru u Beogradu ili za vikend u Kruševcu najlakša meta za napade. Mnogo lakša meta nego što je to za njega bio gol Jang bojsa u ranoj fazi meča u Bernu. Ili prazan gol Čukaričkog na Banovom brdu. Ali, nećemo o Šerifu jer znamo da nije jedini pio na tuđ račun u posljednja skoro tri mjeseca.
Pratite sve sportske vijesti na jednom mjestu, budite dio Mondo sportske zajednice na Viberu!