Nekada sjajni hrvatski košarkaš Franjo Arapović govorio je o NDH, ustašama i Jasenovcu i tom prilikom tvrdi da je broj žrtava preuveličavan.
Poznati hrvatski košarkaš Franjo Arapović, osvajač dva srebra sa Olimpijskih igara (sa Jugoslavijom i Hrvatskom), kasnije član HDZ-a, pričao je gotovo pohvalno o Nezavisnoj državi Hrvatskoj (NDH), fašističkoj tvorevini na teritoriji Kraljevine Jugoslavije u periodu od 1941. do 1945. godine.
Tokom gostovanja u emisiji na portalu Net.hr, Arapović je bez okolišanja kazao da je NDH za njega bila "težnja hrvatskog naroda za državom" i da je "čitav svoj život težio tome, pa i u Jugoslaviji".
"Ja ću vama reći, mi kad smo bili u Lisinskom 1990. godine, kad je bio prvi sabor HDZ-a, kad smo prvi put vidjeli hrvatske zastave, šahovnice, kad se svirala 'Lijepa naša'... Mislim, lako je sad ljudima pametovati, pričati neke nebuloze. Znate, kad imate dva Hrvata i ne znaš ko za koga radi - da li je ovaj u civilu - ne možeš ući u Lisinski, gdje ćeš kad završi Lisinski? Najgore je bilo izaći iz Lisinskog. Ne znaš ko će te klepiti ili uhapsiti. Nemam problem s tim da se zabranjuje slovo 'U', ali 'ajmo onda zabraniti i kokardu i petokraku, a ne samo stigmatizovati ustaštvo kao nešto što ne valja, kao nešto što treba da se zabrani. Jednake kriterijume treba za sve", rekao je bivši košarkaš Franjo Arapović tokom više nego bizarnog televizijskog gostovanja u kome je pričao i o Jasenovcu kao mitu čime je "pljunuo" na sve žrtve.
"Znači, NDH je bila težnja hrvatskog naroda za državom. Normalno da ne možeš imati sve idealno. Ni ovo što su radili za vrijeme NDH - to se ne može opravdati. Ali, recite mi koje države ne rade loše stvari? Znate zašto je oko NDH javnost podijeljena? Znači ućutkaj Hrvate da ne pričaju - da ništa ne rade i ne misle. Ako što pisnu, oni su ustaše. I odmah im nabij na glavu NDH, odmah, isti momenat. Što god Hrvat kaže - on je ustaša, on slavi 10. aprila. Odmah neko stigmatizovanje. I ono što nije istina, počevši od Jasenovca koji je bio zločin, ali nemojte mi govoriti da je pobijeno 700.000, da je ubijeno 500.000 djece s Kozare... Pa, kako je živjeti s tim mitom? Znaš da to nije tako. To je ono - ne daj Hrvatu iznad vode".
Nije se na ovome Arapović zaustavio, smatra i da je ono što je Diana Budisavljević uradila tokom Drugog svetskog rata namjerno preuveličano:
"Bio sam s ljudima čiji su roditelji pomagali djeci s Kozare. Gledam neki dan taj film, pa to nema veze i to je bio problem Hrvata. Taj film nema veze sa stvarnošću - film o ovoj Dijani, što je spašavala djecu s Kozare. Oni su napravili film da je to čudo, a djeca su završila u katoličkoj crkvi, katoličkim domovima u Karlovcu, Zagrebu i da bi jedan veći dio završio u Beogradu u Srbiji. A oni da je to sve pobijeno. Htio sam da Hrvatska bude sa svim narodima, baš kako je bilo zamišljeno u prvom programu HDZ-a, čak s autonomnom pokrajinom za Srbe što je davao Tuđman".
Franjo Arapović je otkrio i da je njegov otac na svadbu došao sa značkom koju mu je poklonio Ante Pavelić, osnivač ustaškog pokreta i NDH, koju je krio sve vrijeme:
"Mi djeca nismo puno znali o tome. Tek kasnije smo to saznali. Ja sam uvijek imao u Zagrebu ljude koji su potencirali tu Hrvatsku. Poznavao sam puno fratara, biskupa, vidio sam u razgovoru s njima da sam na jedan primitivniji način to pokazivao. Ali, pazilo se na mene, ipak sam bio zvijezda".
Podsjetimo, Arapović je rođen kod Mostara, a najbolje partije u karijeri pružao je u dresu Cibone sa kojom je bio dvostruki osvajač Evrolige 1985. i 1986. godine. Nastupao je još za Kroaciju, Zrinjevac, Trapani, Žalgiris, Antaliju, Olimpiju iz Osijeka, Hapoel, Krku i Triglav.
Pratite sve sportske vijesti na jednom mjestu, budite dio Mondo sportske zajednice na Viberu!