Šta smo sve vidjeli prvog dana Mundobasketa? Pročitajte u kolumni našeg Miloša Jovanovića, autora MONDO podkasta "Šesta lična".
Prvi dan turnira, i odmah imamo potvrdu Edinove teorije da Kanada ide na medalju. U prijatnoj Džakarti (ugodnih milion stepeni i vlažnost 80%+), Kanađani su razmontirali Francuze kao rijetko ko u skorijoj istoriji, nanijevši im upečatljiv poraz od čak trideset razlike. Pravi šamar za vicešampiona Evrope, koji je se održao na škrge prvo poluvrijeme – a onda potpuno pokleknuo! Slove Francuzi za vrhunske fizikalce, i tu ništa nije sporno. Međutim, koliko god oni jaki bili, Kanađani su se pokazali i jačima, i skočnijima, i atletičnijima. Zakazala je francuska spoljna linija u potpunosti (tek šest trojki iz dvadeset i osam pokušaja, od čega Vensan Furnije preloših 3/13) – sa tim oružjem van igre, Kanađani su naprosto upropastili „pijetlove“ agresivnom prodor igrom kojoj je bilo zaista teško isparirati. Uz kvalitetnu odbranu, i ekstremno raspoloženog Šaj Gildžus-Aleksandera, rezultat je na kraju još i ispao realan... Uz opasku da je lako moglo biti i gore.
Popularni „SGA“ je ušao na turnir sa reputacijom jedne od najvećih zvijezda među odazvanima, i momentalno je opravdao. Ostvario je učinak od 27 skokova i 13 poena, i čini se da niko u francuskom sastavu nije mogao da ga zaustavi kad bi krenuo ka košu. Podršku su mu pružili Keli Olenik i Nikel Aleksander-Volker, a prošle sezone snažno kritikovani Dilon Bruks je takođe pružio dobre minute. Kanada je nakon ovog trijumfa i zvanično superfavorit, a Francuzi? Bogami, ako im se ovakav dan ponovi protiv Letonije, možda bi mogli i kući prije roka.
Naravno, mnogi su se sa pravom najviše radovali utakmici između Francuske i Kanade, koja i jeste bila, kvalitativno makar, nešto najbolje što se danas moglo vidjeti. Ali pravi košarkaški sladokusci uključili su se u veliko otvaranje u „Filipino Areni“, gdje je četrdeset hiljada grlatih Filipinaca bodrilo svoj tim protiv Dominikane – i zamalo prisustvovalo iznenađenju.
Tijesno je bilo svih četrdeset minuta, „kuvao“ je moj miljenik Džordan Klarkson (koji trenutno vjerovatno ima ovlašćenja i da šutira sa koša na koš ako mu se učini pametnim), ali je na kraju postao i tragičar – pokupio je dva jeftina penala u napadu i ostavio „Gilase“ na cjedilu kad im je bio najpotrebniji. Na kraju, 28 poena, sedam skokova, sedam asistencija, ali bogami i osam izgubljenih lopti... Čekamo još onu jednu kad će nekome da ubaci četrdeset!
Sa druge stane, Dominikanci prilično nervozni – a kako i ne bi kad je cijela zemlja protiv tebe? Ubacio je KAT svoju mjeru, dvadeset i šest poena i deset skokova, ali procenti su bili slabi svugdje osim sa penala. Opet je stara koska Viktor Liz vadio fleke sa pravovremenim koševima, a dvocifren je bio i Andres Feliz – i da pomenemo i Antonija Penju koji je minijaturom pred kraj riješio pitanje pobjednika. Ako smo nešto i vidjeli ovdje, vidjeli smo da Srbija nema čega da se plaši... Dominikanci će rasti kroz turnir, ali naš kvalitet bi ovdje morao da bude presudan.
Uloge favorita opravdali su Australija, Letonija, Njemačka i Litvanija. Australijanci su jedini imali protivnika „od formata“, tj. tradicionalno neugodne Fince, ali su ih prelomili u trećoj četvrtini i na kraju se završilo nakantavanjem. Zatajio je finski šut za tri (tek 6/26, Markanen 1/7), pa su ih Australijanci bez straha rasturili prodorima i atrakcijom. Džoš Gidi je bio kratak za skok i dvije asistencije za tripl-dabl, a odličnog ga je mijenjao Dante Egzum. Na kraju, samo se Dajson Denijels nije upisao u utakmici koju Australijance stavlja već jednom nogom u drugu fazu, jer sumnjamo da će Japanci moći da im pruže nekakav jači otpor.
Nijemci su pregazili Japan već u prvom poluvremenu – poslije 53-31 pred odmor drugo poluvrijeme je bila formalnost, pa su domaći i stigli da malo poprave utisak i svedu razliku na ispod dvadeset, dok je sa druge strane Gordi Herbert stigao i da malo ljepše rasporedi minute. Litvanija nije imala nikakvih problema sa Egipćanima, a najgore su prošli Libanci, koje je Letonija veći dio meča držala na doslovce „duploj“ razlici.
Pa opet, bilo je zabavno gledati Omarija Spelmana u akciji – nekadašnji košarkaš Atlante i Golden Stejta je već dvije sezone u Koreji, gdje je izgleda i otkrio čari tamošnje kuhinje, jer ako bi rekli da je na Svjetsko prvenstvo došao sa upitnom kilažom, bili bi krajnje blagi prema njemu. Iskusni Amerikanac sa libanskim pasošem je svejedno u nekoliko navrata demonstrirao zavidne šuterske sposobnosti, pa je tako utakmicu završio sa osamnaest poena, od čega četiri trojke. Kuriozitet – nula skokova...
Bez muke je svoj meč odradila i Crna Gora. Meksikanci su se koprcali nekih tridesetak minuta, da bi se na kraju ispostavilo da prosto – ne može. A pogotovo ne može ako vam se sa druge strane ispriječi raspoloženi Nikola Vučević, koji je ubacio 27 poena i uhvatio još deset lopti. Džoni Ivanović je dodao četrnaest (tri trojke), a Kendrik Peri(ć) šesnaest. Siguran prvi korak čete Boška Radovića ka drugom krugu, i onom četvrtfinalu sa Srbijom koje smo polu-najavili.
Da zatvorimo dan sa kratkim izvještajem i sa meča Angolanaca i Italijana. Komično je bilo u navratima gledati kako Šilde Dundao, visok 168cm, prolazi između zbunjenih italijanskih reprezentativaca i niže poen za poenom – bilo je tu i malo drame, pogotovo ako uzmemo u obzir da su „Azuri“ za tri šutirali tek pet od 31. Na kraju, ipak, pobjeda momaka koje vodi Đanmarko Poceko, uz opasku da bolja šuterska izdanja vjerovatno čuvaju za... nas, kad se sretnemo za nedjelju dana. Bolje da ne mislim o tome.
Petorka dana :
- C Vučević (MNE) 27p (11/15, 3/3 za tri), 10 r, ind. 35
- PF Mo Vagner (GER) 25p (10/14), 9r, ind. 31
- SF Gildžus-Aleksander (CAN), 27p, 13r, 6a, ind. 36
- SG Dairis Bertans (LAT), 20p (6/7 za tri), 4a
- PG Gidi (AUS) 14p, 9r, 8a
Piše: Miloš Jovanović