Autor podkasta "Šesta lična" Miloš Jovanović od ove subote je navijač Južnog Sudana. Zašto? Pročitajte u najnovijoj kolumni.
Prva utakmica na turniru je nekako uvijek zabavna – nije bilo različito ni ovaj put. Srbija je Kini dozvolila da odigra pola prve četvrtine, a onda dodala gas i lako riješila susret sa našim azijskim prijateljima. Četrdeset i dva razlike, ukupno 105-63, i prvi od nekoliko koraka do medalje je u arhivi.
Protivnik svakako nije onaj po kome bi izmjerili nečiji kvalitet, ali bilo je ovdje mnogo čega zanimljivog za notirati. „Orlovi“ su, recimo, upisali trideset asistencija – trenutno drugi najbolji rezultat na turniru, uzevši u obzir da su Letonci juče imali trideset i četiri. Samim time, jasno vam je da su procenti realizacije bili visoki, a pogotovo raduje šut za tri. Srbija je ubacila trinaest trojki iz dvadeset i osam pokušaja – po četiri su postigli Vanja Marinković i Dušan Ristić, a ovaj potonji nas je tim učinkom podsjetio na svoju minijaturu iz kvalifikacionog meča sa Turcima. I tada je „Dušan silni“ pogodio četiri trojke bez promašaja, i može se i reći da smo umnogome zahvaljujući tom podvigu mi sada u prilici da gledamo našu reprezentaciju u Manili.
Ukratko – rutina za selektora Svetislava Pešića i našu reprezentaciju, uz dobru odbranu kad je trebalo...i da, svi su se upisali, što je takođe za pohvalu, a moj tip da će Avramović biti šesti čovjek turnira za sada ne izgleda loše. Sljedeća stanica, Portoriko – ponedjeljak u 14 časova.
Koji sat prije Srbije gledali smo jedan pravi spektakl u „Araneti“, u kojem je Južni Sudan ostvario svoj debi na velikim takmičenjima – i zamalo iznenadio. Dok su se u paralelnim terminima Grci i Gruzini „ciglarili“ sa svojim protivnicima, Afrikanci su se raspucavali sa Portorikancima, uveli meč u produžetak, i na kraju, nažalost, izgubili.
Neutralce poput mene su međutim pridobili već u prvim minutima. Uz odličnu partiju Karlika Džonsa, koji za sobom ima sjajnu sezonu u G ispostavi Čikago Bulsa, i stamenog centra Lejkersa Venjena Gebrijela, ekipa koju vodi selektor Rojal Ajvi ušla je u završnicu sa nekoliko poena prednosti. Uslijedila je lavina grešaka sa obje strane, pa prednost za Portoriko koju je Džouns anulirao trojkom iz naskoka. U posljednjem posedu regularnih četrdeset minuta priliku da osigura pobjedu za Portoriko je sa penala stekao Ismael Romero – promašio je oba, te je karipska selekcija tek u naknadnih pet minuta uspjela da slomi otpor hrabrih Sudanaca.
Da, neko će sad reći, nismo vidjeli ovdje neku prelijepu, a ni previše taktički zrelu košarku. Ali koga briga. Svjetsko prvenstvo su i ove male stvari, i ove male radosti. Za Portorikance (koje su predvodili bivši „tigar“ sa LSU-a Tremont Voters sa 19 poena i 11 asistencija i Stiven Tompson mlađi, koji je takođe imao dabl-dabl od 21 poena i 13 skokova) i Južni Sudan, ovo je utakmica koja potencijalno znači i prolaz – vidjećemo hoće li Saša Đorđević imati šta da kaže na te teme.
Kad smo kod Grka, mnogo je naporno gledati njihovu košarku ovih dana. Dimitris Itudis je tvrd i beskompromisan, a takva je i reprezentacija koju je poveo na turnir. Držali su se Jordanci dobrih trideset i kusur minuta, nošeni dobrom igrom Ahmeda Al-Dvairija, u nas poznatijeg kao Duverioglua, te naturalizovanog Amerikanca Ronde-Holis Džefersona. Na kraju je ipak presudio individualni kvalitet koji posjeduju Janulis Larencakis (19 poena, 3 asistencija), Tomas Vokap (13 poena, 7 asistencija) i Janis Papapetru (13 poena, 3 skoka) – Grci su malo stegli odbranu i napravili razliku u posljednjih deset minuta, ali utisak je da im ovih +21 definitivno laska. Gruzini su, pak, Zelenortska ostrva slomili za deset minuta – kad odsiječete Tavaresa, drugi ne mogu mnogo, a imaju momci sa Kavkaza itekako „mesa“ da mu ispariraju udvajanjima.
Lak posao imao je i Brazil, koji je otresao Iran sa „stotkom“ – mrlju na inače napadački raznovrsnu partiju bacila je povreda Raula Neta, za kojeg je turnir – reklo bi se ovako na prvu loptu – završen. „Raulzinjo“ je proklizao tokom jedne kontre, koljeno ga je izdalo, i vidjećemo kako će se to dalje razvijati...da je bilo prijatno, nije. Ovako, pišemo dobre učinke novog Zvezdaša Jaga Santosa (14 poena, tri trojke, šest asistencija) i Bruna Kabolka (16 poena, sedam skokova).
Nešto više se sa druge strane mučila Slovenija, kojima je Venecuela parirala skoro tri pune četvrtine. Južnoamerikanci su agresivnom odbranom i dobrim šutom držali meč u egalu koliko su mogli, a onda je Luka Dončić „spustio roletnu“ i to je otprilike bilo to. Partija po mjeri – taman za našu petorku dana, u kojoj mu se može priključiti komotno i Majk Tobi. Naturalizovani Amerikanac, novo pojačanje Crvene zvezde, ubacio je dvadeset i jedan poen bez promašaja iz igre (9/9, tri trojke) i uhvatio pet skokova.
Svoj turnir počeli su i aktuelni olimpijski, kao i svjetski i evropski šampioni, tj. SAD i Španija. Bolji utisak ostavili su Španci, koji su „na vrijeme“ pridavili Obalu Slonovače i ostavili ih bez ikakve nade već u prvim minutim. Stara je trenerska da se u utakmicama sa „velikim hendikepom“, da iskoristimo kladioničarski termin, igra „punim gasom“ jer se tako iskazuje poštovanje protivniku – Skariolo je ovo vrlo doslovno shvatio, pa su braća Ernangomes i drugari na parket izašli kao da je finale. Rezultat – brutalna razlika i protivnik bez grama šanse...
Amerikanci, pak, su počelo nervozno, ali su se presabrali do poluvremena i ostavili hrabre „kivije“ u retrovizoru. Dvadeset i sedam razlike prava mera, skoro pa savršen nesuđeni Italijan Paolo Bankero (21 poen, 8/10 iz igre), a meni je nekako najbolji utisak ostavio „seljački Kobi“ Ostin Rivs, koji je ubacio dvanaest poena, podijelio šest asistencija, i generalno djelovao kao da mu se baš igra i da je srećan što je tu sa ekipom. A takvi igrači su na ovakvim smotrama i najzahvalniji.
Petorka dana:
- V. Ernangomes (SPA) ... 22p (9/12), 5r
- Tobi (SLO) ... 21p (9/9), 5r
- Bankero (USA) ... 21p, 4r, 4b
- Dončić (SLO) ... 37p (11/18), 7r, 6a
- Džons (SSU) ... 35p, 6r, 11a, 4s, ind. 40
Malo smo visoki danas, al’ takav je pos’o...
Piše: Miloš Jovanović