Legendarni hrvatski košarkaš Dino Rađa nije zadovoljan kako se čuva sećanje na Dražena Petrovića smatrajući da ono što viđa na društvenim mrežama nije dostojno "košarkaškog Mocarta".
Slavni hrvatski košarkaš Dino Rađa gotovo u svakom intervjuu voli da se podsjeti svog nekadašnjeg saigrača Dražena Petrovića čiji je život tragično okončan u saobraćajnoj nesreći u Njemačkoj, prije nešto više od 33 godine. Bio je jedan od lidera generacije, dan-danas ga mnogi smatraju najvećim jugoslovenskim košarkašem svih vremena, a Rađi doduše smeta način na koji se neki podsjećaju njegove karijere i života, krajnje nepotrebno.
U razgovoru za "Televiziju E" tokom 5. Mundijala prijateljstva u Ulcinju, Dino Rađa je rekao da zamjera mnogima što se putem društvenih mreža na ružan način evocira uspomena na Dražena Petrovića, obrazloživši šta je tu pogrešno.
Šta smeta Rađi u sjećanju na Dražena?
"Gledajte, to što se danas radi, to stavljanje objava na Instagram i razna srceparajuća pisanja, to su sve gluposti. Od dana kada je Dražen poginuo pa do danas, mislim da ne postoji dan da mi nije pao na pamet", rekao je Dino Rađa koji je bio veliki prijatelj Dražena Petrovića.
"Bio mi je prijatelj, veliki prijatelj, kolega, rival, saigrač. O njemu mogu da kažem samo najbolje. Mnogo toga sam naučio od njega. Bio je generacija stariji od mene. Dobio sam od njega mnogo savjeta, mnogo, mnogo."
"Najvažniji savjet? Rad. On je bio prvi koji bi ostajao na terenu duže od ostalih."
Kako je Dražen bio drugačiji od svih?
Dino Rađa ne zaboravlja kako je od Dražena Petrovića svakog dana učio kako se postaje bolji košarkaš:
"Evo jednog detalja. Otišli smo u Vroclav baš u vrijeme kada je, nažalost, stradao. Došli smo u neki mali grad u kojem nije bilo teretane. Ni hotel nije imao teretanu, a mi smo već svi polako navikli da treniramo i u teretani. Poslije pola sata, on zove telefonom: 'Našao sam teretanu, 'ajmo!' Nije zvao sve. Znao je ko razmišlja kao on. Zvao je mene i Stojka. Nas trojicu: 'Hajmo!'", rekao je Dino Rađa i naglasio da je to lekcija koja nema cijenu.
Nikad nije imao slobodan dan, tek kad ubaci 500 koševa, tako bi sebe tjerao da bude još bolji i želio je da napreduje svakoga dana, bar za milimetar.
"Kada bi nam trener dao slobodno jutro, od nas dvanaest, ne znam, desetoricа bi bila na terenu. Tada si mogao da igraš basket, što nisi mogao na treningu. Na treningu je sve bilo podređeno nekim pravilima, nešto moraš da radiš, trener nešto naređuje. Ali kada igraš basket, možeš da se zezaš. U dvorani je toplo, a napolju duva bura, zima je, dok si ti u zagrijanoj dvorani, igraš basket i zabavljaš se", rekao je Dino Rađa.
"Mnogo bih volio da je danas ovdje. Nažalost, dogodilo se to što se dogodilo. Ne možeš tu ništa da promijeniš", rekao je Rađa kome je uvijek teško da se sjeti njegovog kraja.
"Vjerujte mi, ne želite ni da čujete kroz šta smo prošli. To je bilo najtežih sedam dana u mom životu. Pogotovo što smo direktno sa groblja otišli na avion. Odeš da igraš neke utakmice, da se takmičiš. Taj prvi izlazak na teren, na trening, nakon što je on poginuo... Ta atmosfera, sve to... Ne mogu ni da opišem."
Ko je Dražen Petrović?
Dražen Petrović (1964-1993) bio je jedan od najboljih evropskih košarkaša svih vremena i pionir koji je otvorio vrata NBA lige igračima sa Starog kontinenta. Rođen je 22. oktobra 1964. godine u Šibeniku, u srpskoj porodici, a zbog svog zaista izuzetnog talenta, preciznog šuta i posvećenosti košarci dobio je nadimak "košarkaški Mocart".
Karijeru je počeo u Šibenki, a proslavio se u zagrebačkoj Ciboni, sa kojom je osvojio dvije titule prvaka Evrope, 1985. i 1986. godine. Potom je igrao za Real Madrid, a 1989. stigao je u NBA, gdje je nastupao za Portland i Nju Džersi Netse. Poslije teškog početka u Americi, u Nju Džersiju je postao jedan od najboljih bekova lige. Sa reprezentacijom Jugoslavije osvojio je brojne medalje, uključujući olimpijsko srebro 1988. i zlato na Svjetskom prvenstvu 1990. godine. Kao predvodnik Hrvatske osvojio je srebro na Olimpijskim igrama u Barseloni 1992. Tragično je poginuo u saobraćajnoj nesreći u Njemačkoj 7. juna 1993, sa samo 28 godina, na vrhuncu karijere.
>Slavni hrvatski košarkaš Dino Rađa gotovo u svakom intervjuu voli da se podsjeti svog nekadašnjeg saigrača Dražena Petrovića čiji je život tragično okončan u saobraćajnoj nesreći u Njemačkoj, prije nešto više od 33 godine. Bio je jedan od lidera generacije, dan-danas ga mnogi smatraju najvećim jugoslovenskim košarkašem svih vremena, a Rađi doduše smeta način na koji se neki podsjećaju njegove karijere i života, krajnje nepotrebno.
U razgovoru za "Televiziju E" tokom 5. Mundijala prijateljstva u Ulcinju, Dino Rađa je rekao da zamjera mnogima što se putem društvenih mreža na ružan način evocira uspomena na Dražena Petrovića, obrazloživši šta je tu pogrešno.
"Gledajte, to što se danas radi, to stavljanje objava na Instagram i razna srceparajuća pisanja, to su sve gluposti. Od dana kada je Dražen poginuo pa do danas, mislim da ne postoji dan da mi nije pao na pamet", rekao je Dino Rađa koji je bio veliki prijatelj Dražena Petrovića. "Bio mi je prijatelj, veliki prijatelj, kolega, rival, saigrač. O njemu mogu da kažem samo najbolje. Mnogo toga sam naučio od njega. Bio je generacija stariji od mene. Dobio sam od njega mnogo savjeta, mnogo, mnogo". "Najvažniji savjet? Rad. On je bio prvi koji bi ostajao na terenu duže od ostalih". Dino Rađa ne zaboravlja kako je od Dražena Petrovića svakog dana učio kako se postaje bolji košarkaš: "Evo jednog detalja. Otišli smo u Vroclav baš u vrijeme kada je, nažalost, stradao. Došli smo u neki mali grad u kojem nije bilo teretane. Ni hotel nije imao teretanu, a mi smo već svi polako navikli da treniramo i u teretani. Poslije pola sata, on zove telefonom: 'Našao sam teretanu, 'ajmo!' Nije zvao sve. Znao je ko razmišlja kao on. Zvao je mene i Stojka. Nas trojicu: 'Hajmo!'", rekao je Dino Rađa i naglasio da je to lekcija koja nema cijenu. Nikad nije imao slobodan dan, tek kad ubaci 500 koševa, tako bi sebe tjerao da bude još bolji i želio je da napreduje svakoga dana, bar za milimetar. "Kada bi nam trener dao slobodno jutro, od nas dvanaest, ne znam, desetoricа bi bila na terenu. Tada si mogao da igraš basket, što nisi mogao na treningu. Na treningu je sve bilo podređeno nekim pravilima, nešto moraš da radiš, trener nešto naređuje. Ali kada igraš basket, možeš da se zezaš. U dvorani je toplo, a napolju duva bura, zima je, dok si ti u zagrijanoj dvorani, igraš basket i zabavljaš se", rekao je Dino Rađa. "Mnogo bih volio da je danas ovdje. Nažalost, dogodilo se to što se dogodilo. Ne možeš tu ništa da promijeniš", rekao je Rađa kome je uvijek teško da se sjeti njegovog kraja. "Vjerujte mi, ne želite ni da čujete kroz šta smo prošli. To je bilo najtežih sedam dana u mom životu. Pogotovo što smo direktno sa groblja otišli na avion. Odeš da igraš neke utakmice, da se takmičiš. Taj prvi izlazak na teren, na trening, nakon što je on poginuo... Ta atmosfera, sve to... Ne mogu ni da opišem". Dražen Petrović (1964-1993) bio je jedan od najboljih evropskih košarkaša svih vremena i pionir koji je otvorio vrata NBA lige igračima sa Starog kontinenta. Rođen je 22. oktobra 1964. godine u Šibeniku, u srpskoj porodici, a zbog svog zaista izuzetnog talenta, preciznog šuta i posvećenosti košarci dobio je nadimak "košarkaški Mocart". Karijeru je počeo u Šibenki, a proslavio se u zagrebačkoj Ciboni, sa kojom je osvojio dvije titule prvaka Evrope, 1985. i 1986. godine. Potom je igrao za Real Madrid, a 1989. stigao je u NBA, gdje je nastupao za Portland i Nju Džersi Netse. Poslije teškog početka u Americi, u Nju Džersiju je postao jedan od najboljih bekova lige. Sa reprezentacijom Jugoslavije osvojio je brojne medalje, uključujući olimpijsko srebro 1988. i zlato na Svjetskom prvenstvu 1990. godine. Kao predvodnik Hrvatske osvojio je srebro na Olimpijskim igrama u Barseloni 1992. Tragično je poginuo u saobraćajnoj nesreći u Njemačkoj 7. juna 1993, sa samo 28 godina, na vrhuncu karijere. Vaše mišljenje nam je važno - ostavite nam komentar, nije potrebna registracija! BONUS VIDEO:Šta smeta Rađi u sjećanju na Dražena?
Kako je Dražen bio drugačiji od svih?
Ko je Dražen Petrović?