Trener slovenačkog Gorenja iz Velenja Zoran Jovičić u intervjuu za naš portal govorio o predstojećem dvomeču sa banjalučkim klubom u osmini finala EHF Evropskog kupa.
Nekadašnji osvajač prve medalje za Sloveniju na Evropskom prvenstvu 2004. godine na početku razgovora je istakao da još nije analizirao igru banjalučkog tima zbog obaveza u slovenačkom prvenstvu.
"Mi smo juče imali posljednju utakmicu u NLB ligi (pobjeda nad Slovanj Gradecom) i tek sada se okrećemo meču protiv Borca m:tel. Sad smo fokusirani na banjalučki klub. Što se tiče aktuelnog sastava našeg rivala tek se upoznajem s njim. Vidim da su doveli tri nova igrača, lijevog i desnog beka i golmana iz Bjelorusije. Ovaj novi igrač je ako se ne varam tek nedavno došao", rekao je Jovičić, a onda se interesovao za zdravstveno stanje Bojana Ljubišića i Marka Lukića.
Kad smo mu potvrdili da je sezona za njih završena, nastavio je razgovor.
"Gledao sam samo Borčevu utakmicu protiv Konjuha iz Živinica i duel sa Bosnom iz Visokog, tako da nemam neku veliku sliku o igri banjalučkog kluba".
Ali, njegov tim je u sjajnoj formi sa tri uzastopne pobjede ovog proljeća, a ukupno 12. vezanih trijumfa u svim takmičenjima, dok je Borac m:tel bez takmičarske utakmice. I da je stanje potpuno suprotno, istakao je da Gorenje uvijek ide na pobjedu protiv bilo kog rivala.
"Gorenje ide na pobjedu u oba meča protiv Borca i to nije nikakva tajna. Mi tako igramo bez obzira na ime protivnika, a Borac je nesumnjivo klub sa velikom i bogatom istorijom. U pitanju je jedan od najvećih klubova u bivšoj Jugoslaviji, a dolaskom Veselina Vujovića na klupu su im apetiti jako porasli. Vidim da finansijski dobro stoje, možda čak i bolje od nas u ovom trenutku, tako da... Mi sigurno imamo šansu za prolaz jer imamo mladu ekipu, momke koji su većina 2000. godište i mlađi, uz jednog starijeg koji je moja desna ruka (David Miklavčič) i gajimo neki svoj moderni rukomet".
Slovenačku karijeru je počeo u ekipi Jadran Hrpelje Kozina, potom je prešao u Slovenj Gradec i Ljubljanu Prule, s kojima je postao šampion i polufinalista Lige šampiona. Igrao je još za Preventu, Gold Klub (bivša Kozina) i Cimos, a sa Ljubljančanima je bio osvajač Kupa izazivača (Čelendž kup), koji se od ove godine zove EHF Evropski kup. Na početku dvijehiljaditih, reprezentacija Slovenije se takođe nije mogla ni zamisliti bez Jovičića na poziciji lijevog krila s kojeg je na 140 utakmica u dresu "zmajčeka" postigao blizu 400 golova. Ka trener tima iz Velenja, uspio je da nakon 16 godina osvoji Kup Slovenije, ali i da nakon pet sezona pobijedi superiorno Celje.
Ipak, nije želio da procentualno izrazi šanse za prolazak u četvrtfinale.
"Teško mi je dati neku prognozu jer ne poznajem dovoljno ni ekipu Borca niti generalno rukomet u Bosni i Hercegovini. Čitao sam na vašem sajtu da su Borcu dosta samouvjereni, ali to je ok. Sigurno je Borac sa Vujom dobio vjetar u leđa. Vidjećemo, dvije su utakmice, srećan sam što sam dobio banjalučki tim jer ste blizu, a iz bivše smo Jugoslavije, pa da vidimo gdje smo".
Interesantno je da su Jovičić i Vujović na neki način tvorci najvećih uspjeha slovenačkog rukometa.
"Vuja je uzeo bronzanu medalju za Sloveniju kao selektor na Mundijalu 2017. godine u Francuskoj, a ja srebro kao igrač na šampionatu Evrope. Imamo korektne odnose, on je mene naslijedio u Kopru na mjestu trenera. Poznajemo se dobro, možda Vujović malo bolje poznaje slovenački rukomet, nego ja bosanski. Ali, sigurno će biti zanimljivo", zaključio je Jovičić, koji je inače rođeni Tuzlak.
Do 16. godine je živio u "gradu soli", da bi tokom raspusta došao kod tetka Saliha Softića (nekadašnji fudbaler Slobode) u Sloveniju. Potiče iz fudbalske porodice jer je i stric Rade tokom igračke karijere odigrao oko 750 utakmica u dresu Slobode, a isto toliko je vodio kao trener raznih kategorija kluba iz Tuzle.
"Moja tetka je živjela u Kopru i svake godine smo išli na odmor kod nje. U to je vrijeme u Bosni već kuhao rat, pa smo otišli misleći da ćemo ostati 15-ak dana, ali eto ostali smo zauvijek", zaključio je Jovičić.
Prva utakmica između Gorenja i Borca m:tel igra se u nedjelju u Velenju, a revanš je sedam dana kasnije u dvorani "Borik".