Duel dvojice banjalučkih rukometnih stručnjaka - Dragana Markovića s klupe Dinama i Irfana Smajlagića, stratega Borca m:tel, pripao je šefu struke pančevačkog kluba.
Rukometaši Borca m:tel nisu uspjeli u subotu da izbore plasman u finale memorijala "Trofej Vuk Roganović", koji se po treći put održava u Beogradu.
U okviru priprema za nastavak sezone u Premijer ligi Bosne i Hercegovine, banjalučki Borac m:tel je u subotu uveče poražen od pančevačkog Dinama u polufinalu turnira.
BORAC - DINAMO PANČEVO 33:28 (16:16)
Tim koji s klupe vodi Banjalučanin Dragan Marković bio je bolji i zasluženo osigurao plasman u finale, gdje će igrati protiv Partizana, koji je u drugom polufinalnom meču savladao Metaloplastiku iz Šapca (35:30).
Poslije izjednačenog prvog poluvremena, koje je okončano egalom (16:16), Pančevci su u nastavku zaigrali angažovanije u odbrani i prvi put stekli "plus tri" gola viška u 40. minutu - 22:19.
Održavali su rukometaši Dinama prednost bez većih problema a kad su u 50. minutu stigli do pet razlike (29:24), bilo je izvjesno da će osigurati plasman u finale, a Banjalučani igrati za treće mjesto.
U banjalučkoj ekipi najefikasniji su bili Vladan Đurđević sa šest, pet golova postigao je Nedim Hadžić, dok je pogodak manje uknjižio Rade Rađenović. Kod Dinama, prva imena utakmice bili su Milan Pavlović sa sedam i Radovan Ostojić sa šest postignutih golova.
Meč za treće mjesto u kojem će se sastati izabranici Irfana Smajlagića i Šapčani, na rasporedu je u nedjelju s početkom u 13 časova, da dva sata kasnije za trofej će se boriti crno-bijeli i Dinamo.
Dragan Marković je tokom trenerske karijere bio i selektor Bosne i Hercegovine, s kojom je ostvario jedinu pobjedu na velikim takmičenjima, na Mundijalu u Kataru 2015. godine, dok je Smajlagić aktuelni kormilar "zmajeva", koji se nisu proslavili na EURO 2024 u Njemačkoj.
Ovaj turnir igra se u čast i spomen na čuvenog srpskog trenera Vuka Roganovića koji je preminuo 12. aprila 2021. godine.
U igračkoj karijeri nastupao je za Mladost iz Zemuna, Dinamo iz Pančeva, švedski Geteborg. Igrao je u Belgiji pa se vratio u Crvenku, gde je 1970. godine završio karijeru.
U Belgiji je proveo deset godina kao trener muške reprezentacije i nekoliko klubova (HC Dendermonde, HC Avanti Lebbeke, HC Mehelen, HC Nerpelt). Bio je i član tamošnjeg Olimpijskog komiteta.
Vratio se 1980, predvodio Crvenku, ŽRK Radnički Beograd, RK Železničar iz Niša, Pelister, ŽRK KTK Zaječar, ŽRK Budućnost iz Podgorice, a potom katarski Al Rajan od 1988. do 1990. godine.
Po novom povratku u otadžbinu, destinacije su bile Šamot iz Aranđelovca, ŽRK Dinamo Pančevo, ŽRK Napredak Kruševac, ŽRK Spartak Subotica, Partizan Beograd, RK Pljevlja, ŽRK Knjaz Miloš, RK Crvena zvezda, RK Budućnost Podgorica, RK Župa, ŽRK Cepelin, RK Spartak Vojput, ORK Beograd i ŽRK Vojvodina-Minakva i ženska reprezentacija Jugoslavije (1995-1996.)
U svojoj bogatoj trenerskoj karijeri, dugoj 44 godine, predvodio je 25 klubova i osvojio 24 trofeja. I treću godinu zaredom, porodica organizuje memorijalni turnir Vuku Roganoviću u čast.