Imala je samo 14 kada je krenula da brani seniorkama, duplo starijim od sebe. Sa 18 već ima iza sebe nekoliko velikih takmičenja, nekoliko trofeja i priznanje da je najbolja u Evropi. Tatjana Činku za MONDO - za početak, nadamo se, nečeg velikog!
/piše Nikola Lalović - mondo.rs/
Treba vremena da se jedan intervju prekuca, sredi, objavi... Taman toliko da naša sagovornica, iako je jedva punoljetna - osvoji još jedan trofej! Nakon što se vratila sa Svjetskog prvenstva u Kini na kome je bila jedna od najboljih golmanki svijeta u svom godištu Tatjana Činku je iskoristila svaki minut na terenu u finalu Superkupa Srbije i pokazala da joj je itekako mjesto u seniorskom rukometu!
Tatjana Činku je prošle godine proglašena za najbolju golmansku Evropskog prvenstva za kadetkinje u Podgorici, a sada je bila kapitenka sa samo 18 godina predvodila naš nacionalni tim na Svjetskom prvenstvu na kome su se naše mlade rukometašice našle poslije punih 16 godina! Pobjeđivani su neki velikani, a u ključnom meču protiv Crne Gore upravo je Činku svojeručno ostavila naš tim u igri! Prvo smo morali da pitamo - kako je? Trebalo je otići u Aziju, igrati do samog kraja, osvojiti za malu Srbiju veliko šesto mjesto, vratiti se i odmah stati na gol u finalu i meču za trofej!
"Jeste teže, ali to je život sportiste, moramo da se navikavamo. Lakše ću se navići jer sam sad već ušla u štos, Pripremali su nas za to i sada znam kako da se pripremim za vremensku razliku, tako da će ići lagano", počinje svoju priču za MONDO Tatjana Činku.
Od Kine nije stigla da vidi mnogo, čak je bilo strogo zabranjeno da se šeta po gradu jer su vremenski uslovi bili pakleni. "Išli smo da prošetamo malo po tržnim centrima, ali generalno nismo mogli da prošetamo po gradu jer su bile nenormalne vrućine i mogao je da se dobije toplotni udar. Doktor, fizioterapeut, svi su se saglasili da ne idemo da šetamo, Ali obišli smo malo neke tržne centre."
NAJBOLJA U EVROPI - A BIĆE JOŠ BOLJA!
Na kadetskom prvenstvu Evrope 2023. godine u Podgorici naš tim je završio na šestom mjestu, a najzaslužnija za to bila je upravo tada 17-godišnja Zemunka, Bila je ubjedljivo najbolja golmanka turnira, a da li je znala da je bolja od vršnjakinja iz cijele Evrope kada je kretala put Crne Gore?
"Nisam znala, ali sam pokušavala da budem što bolja i nadala sam se. Nije mi bilo to prvo Evropsko prvenstvo, išla sam ranije sa kadetkinjama za Gruziju i već sam prošla kroz jedan ciklus i vidjela kako to ide. Od starijih djevojaka sam mnogo toga naučila i imala sam toliku želju, trudila se da kada dođe red na mene da se pokažem što bolje. To se i desilo. Nisam očekival da ću biti najbolji golman. Željela sam u sebi i to, ali nisam očekivala. Kada su mi rekli, bio je veliki šok za mene! Kada sam dobila tu nagradu to me je podstaklo još više da budem još bolja u svemu. Sebi sam odredila cilj da na svakom Evropskom i Svjetskom prvenstvu budem što bolja. Da budem bolja u ligi, na treningu, svuda. Velika je čast da sam dobila tu nagradu, pogotovo jer sam jako mlada i ovo je još kadetski uzrast. Podstaklo me je da budem što bolja i da daj Bože zaigram i za seniorke. Da još više treniram, da se još više trudim, da dajem što više sebe", ističe Činku za MONDO.
Tatjana je sa rukometom krenula u rodnom Zemunu, a onda se preselila u Inđiju gdje je već nekoliko godina dio prvog tima. S obzirom da dolazi iz jedne rukometni male sredine, koliko joj je bilo teže da dođe do takvih priznanja u odnosu na rukometašice iz Danske, Švedske, Njemačke, Rumunije, Mađarske, Španije, Francuske...
"Sve te ekipe jesu na dosta većem nivou nego mi, ali nije tu presudno koliki je nečiji nivo, već kolika je želja. Koliko neko želi da se pokaže, koliko neko želi da pobijedi. Dosta ekipa sa kojima smo igrale na ovom Svjetskom prvenstvu nas je pobeđivalo sa 10-15 razlike u prijateljskim mečevima ranije kao i na Evropskom prvenstvu prošle godine. Ipak sada smo dokazale da možemo i mi da pobijedimo njih. Na prijateljskom meču Rumunija nas je pobijedila 10 razlike, sada smo igrali izjednačeno protiv njih i jedva su se držale. To je više do želje i toga koliko neko daje sebe, nego do toga koliko utiče škola, uslovi i sve što ide uz to. Jeste, treba sve da se nauči, ali želja je veći faktor", uvjerena je naša sagovornica.
DVIJE NAGRADE PRIJE PUNOLJETSTVA!
"Da pokažemo cijelom svijetu, Srbija je i dalje tu!" Intervju: Sa 15 zaigrala za reprezentaciju, s 18 najbolja u EvropI!
Prošle godine smo vidjeli jako uzbudljivu sezonu, Crvena zvezda je svojim ulaganjima malo prodrmala ženski rukomet, ali realno naša liga je daleko od evropskog vrha. Ni to nije uvijek loše, jer u našim klubovima rukometašice jako brzo i rano dobijaju šansu da se oprobaju u seniorskoj konkurecniji. Tatjana je već znala da zasija u Super rukometnoj ligi.
"Bila sam MVP meča jednom u plejofu i prošle godine Bekamenta, Kragujevca... Nama je iskustvo veće nego drugim djevojkama. Jesu njihove lige jače, to sigurno stoji, ali one do jednog perioda ne igraju u tim ligama nego juniorskim ligama u svom godištu. Većina tako igra dok mi u mlađim godinama krenemo da nastupamo sa starijima i možda se više naviknemo na to jer smo mlađe i moramo više da se trudimo. A i moramo da razmišljamo drugačije jer igramo sa iskusnijima od sebe", objašnjava nam golmanka Železničara iz Inđije.
Dok još nije proslavila punoljetstvo, dobila je dva velika priznanja. Nakon što je na Euru bila najbolja golmanka RSS je proglasio za najbolju mladu igračicu u Srbiji. "Bila sam jako počastvovana. Kako nisam očekivala prvu, tako nisam ni drugu nagradu. To je za moje godine izuzetno veliki uspjeh i obje nagrade su me podstakle da treniram više i da sebi zadajem veće ciljeve. Jako je velika čast bila nagrada za najperspektivniju igračicu u celoj Srbiji."
SA NJOM NA GOLU I 13 MINUTA BEZ POGOTKA NIJE PUNO!
Poslije decenije i po naš tim se konačno plasirao na Svjetsko prvenstvo, ali nije bilo lako izaći iz dvije grupne faze. Krenulo je porazom od Austrije, ali je naš tim uspio da se digne. Da li je baš to seniorsko iskustvo iz Superlige pomoglo da djevojke ne potonu poslije uvodnog poraza?
"Nije toliko pomoglo naše seniorsko iskustvo koliko ono prošlogodišnje jer nam je bila otprilike slična situacija. Isto smo igrali protiv Švedske za prolazak dalje u grupi. Kao što rekoh tu je želja pobijedila. Mi smo toliko željele da prođemo tu grupu, da učinimo sve ponosnim jer Srbija nije bila na Svjetskom prvenstvu za mlađe kategorije 16 godina. To je bila velika želja da pokažemo da možemo i da pokažemo da Srbija i dalje ima dobar rukomet", priseća se ona.
Ključni meč za prolaz dalje iz prve grupe bila je pobjeda nad Švedskom, a u drugoj fazi je u posljednjem kolu bio presudan direktan duel sa Crnom Gorom. Naš tim je 13 minuta bio bez gola i da nije bilo fantastične Činku sa čak 16 odbrana ne bi imao šansu naš tim za prolaz dalje.
"Mnogo napet meč! Baš je malo golova bilo i sa jedne i sa druge strane, mi nismo mogle da damo pogodak.. Mislim da nam je prvi gol bio čak iz penala. Ne mogu ni da se sjetim, eto kolika je euforija i adrenalin bio na toj utakmici! Poslije tog gola je krenulo sve, vidjele smo da možemo, da nisu toliko strašne. Pobijedili smo ih i prošle godine na Evropskom prvenstvu, ali nam je i ova godina značila jer to je opet bilo za odlazak u četvrfinale. Jeste bilo napeto, ali uspjele smo da riješimo. Mislim da je tu bilo treme, osjećale smo pritisak. Ipak izvukle smo se jer su djevojke poslije prvog gola vidjele da mogu i da nije to tako strašno."
Kako je kao kapitenka i bedem na golu uspjela da podigne ekipu? "Na terenu nema toliko toga da se kaže, jer sve ima svoju brzinu. Mogu možda dvije-tri riječi da se dobace. Ali na primjer podizanje ekipe je kada kažemo: 'Nema veze, daćeš sljedeći', 'Uspjevamo'...To nas je diglo. Jeste da smo omašile dosta šuteva, ali smo svi jedni druge dizali. To je najviše pomoglo."
BLIZU SMO, POGLEDAJTE PRIJE GODINU DANA!
Rukomet je specifičan - golmanu si bitni koliko u odbrani, toliko i u napadu! Kada se skine neki zicer, to otvara mnogo stvari ekipi. "Koliko otvori napad, toliko djevojke podigne jer one vide da imaju nekog snažnog na golu, neki stub i da su sigurne. Kada se desi da odbranim zicer sve su srećne i znaju da mogu sada lakše u napadu da igraju ako im neko iza sebe ko im čuva leđa", ističe Činku za MONDO.
Svijetom su prošle slike sa meča sa Hrvatskom kada su se desile dvije povrede. Jedna Srpkinja i jedna Hrvatica su se povreijdile, a u oba slučaja su oba tima kompletno dotrčala i pomogla povrijeđenim djevojkama. "Protiv koga god da igramo sport mora da bude fer plej i moramo da budemo korektni prema rivalima. Lara Stanić je slučajno povrijedila igračicu iz Hrvatske i odmah je bila tu da pomogne. Nije se samo okrenula i otišla, nego je pomogla. Isto tako je bilo kada se ona povrijedila u drugom poluvremenu, sve Hrvatice su pritrčale da joj pomognu. Najbitniji je fer plej, nebitno je protiv koga se igra", ističe mlada golmanka Srbije i Želje.
Vidjeli smo da se Srbija u meču za peto mjesto držala sa Njemicama, uspjela da pobijedi Šveđanke i Crnogorke, da savlada Japan... Koliko smo blizu ili daleko od samog svjetskog vrha kada je ovo godište u pitanju? "Dosta smo blizu za razliku od prošle godine. Većinu utakmica smo igrale protiv ekipa protiv kojih smo igrali i prošle godine. Sa Mađaricama smo igrale u doigravanju za peto mjesto kao i na Evropskom prvenstvu. Desilo se da nas pobijede, ali nema veze bićemo bolje. Malo je bio veći strah jer smo prvi put igrale za neko polufinale i to nam je bilo u glavama", ističe naša sagovornica pa nastavlja: "Srbija može da ide u polufinale poslije 16 godina! Možda nam je tu malo veći pritisak napravljen, ne zbog bilo čega drugog nego zbog nas samih. Ali nema veze. Protiv Njemačke smo pokazale da one nisu mnogo snažnije od nas, da možemo da ih držimo. Drugo poluvrijeme je bilo baš napeto i za nas i za njih. A prošle godine su nas pobijedile 18 razlike gdje je bila baš velika razlika. To je odlično za nas, to nam je veći uspjeh nego što je neuspjeh ta izgubljena utakmica. Uspjele smo da pokažemo da ne mogu tako lako da nas pobijede."
NEKAD CVIJIĆ, ČOLIĆ, NIKOLIĆ, SAD ČINKU I EKIPA!
Kao što je već rečeno, 16 godina nije Srbija igrala na Svjetskom prvenstvu, praktično od Tatjaninog rođenja. Te 2008. godine su Dragana Cvijić, Željka Nikolić, Marija Čolić, Jelena Lavko uzele svjetsko srebro, a kasnije su bile i okosnica onog tima koji je u Beogradu uzeo srebro i posljednji put donio medalju srpskom seniorskom rukometu. Može li ova generacija nešto slično?
"Ja se iskreno nadam, djevojke su fantastične i stvarno sve odlično igraju. Svi govore da smo jako perspektivna generacija, da možemo mnogo da postignemo. Samo da nastavimo sa tim radom i vjerujem da ćemo moći da podignemo Srbiju na još veći nivo", rekla je Tatjana.
Iz daleke Kine, sa Svjetskog prvenstva i iz okršajima sa najboljima na svetu najveći utisak joj je - koliko je godinu dana kasnije Srbija bolja! "Najveći utisak su mi bile te utakmice protiv ekipa sa kojima smo igrali prošle godine jer sada nisu toliko bolje od nas. Uz ekipe sa kojima nismo igrali, to je najveći utisak. Na primjer Japan... Novi utisak, nova vrsta napada, odbrane, sve je novo, potpuno drugačije nego balkanske zemlje, evropske zemlje i to je bilo jako interesantno i to je ostavilo veliki utisak, kako neki drugi igraju."
KAD JE STALA NA GOL, ZNALA JE DA JE TO TO!
"Da pokažemo cijelom svijetu, Srbija je i dalje tu!" Intervju: Sa 15 zaigrala za reprezentaciju, s 18 najbolja u EvropI!
Morali smo da pitamo i - zašto baš rukomet? "Iskreno, ne znam ni sama", rekla nam je Tatjana uz osmijeh, pa nastavila: "Majka je uvijek govorila da moram da treniram neki sport, samo da nisam na ulici. Krenula sam da probam rukomet, a ona nije prvobitno bila za to jer je jako grub sport, tu dosta tuku. Složila se sa tim na kraju kada je vidjela da mi dobro ide!"
A kako se uopšte staje na gol? Jednostavno, vidjela je da joj to ide! "Prvo nisam bila na poziciji golmana uopšte. Počelo je na treninzima, više mi se svidjela ta pozicija i htjela sam da probam. Igrale smo mini ligu i još uvijek niko nije imao određeno koja je pozicija. Isprobavale su se sve pozicije i najviše sam se pronašla u tome", rekla je Činku za MONDO.
Nije jedina koja se bavi sportom u porodici, ima brata blizanca koji je talentovan fudbaler. Mada, u fudbal se slabije razumije. "On se bavi fudbalom od četvrte godine i dobro mu ide. Trenira, podržavamo ga svi. Mislim da igra desnog beka ili zadnjeg veznog, ali da vas ne lažem, ne razumijem se puno u fudbal i njihove pozicije!"
DEBITOVALA SA 14, SAD VEĆ NIŽE TROFEJE
Bila je 2020. godina kada se po rukometnim kuloarima čula vijest da ima neko dijete od 14 godina koje igra Super B ligu. Ispostaviće se da to nije bio hir nekog trenera da se pročuje, da je mlada Zemunka na golu RK Beograda zaista zaslužila da zaigra sa seniorkama.
"Mislim da sam 2021. godine kada sam imala 14 ili 15 godina debitovala za Železničar. Sa 15 sam igrala Superligu, ali sam sa 14 godina u RK Beogradu igrala Super B ligu. Tako da je to seniorski debi", prisjeća se onda i dodaje da se nije plašila da stane na gol: "Uvijek postoji neki strah, ne strah nego trema. Sve su to starije djevojke, ali nije bilo toliko strašno. Probala sam da budem što bolja i da dokažem da mogu što više, da se dokažem da mogu da branim tu ligu."
A u Železničar je odveo trener Vladimir Šimičić Čipke, mada je imao keca u rukavu. Kada je mlada 14-godišnja Tatjana čula ko radi sa golmanima u Inđiji odmah je rekla da. "To je bilo 2021. godine kada sam otišla na Evropsko prvenstvo sa sadašnjim juniorkama, sa generacijom 2004. Nije to bio prvi put da se srećem sa Čipketom, znamo se već duže vrijeme i dobila sa, njegov poziv. Taman je stigao prelazni rok kada sam dobila ponudu, a Slađana Đerić je bila trener golmana Inđije. Tu sam vidjela priliku da od nje mogu da naučim dosta i otvorio se put", ističe Činku.
Poslije zapaženih partija na dva omladinska prvenstva sigurno da su je primjetili i neki strani klubovi. Ipak poslije osvajanja trofeja sa Željom želi da pojuri još dva! Ostaće u srpskom rukometu i ove sezone. "Ostajem u srpskom rukometu, to je bila odluka zajedno sa porodicom. Ne mogu sada ništa da kažem kakvi će biti planovi za sledeću godinu, nisam dobijala nikakve ponude tako da sam za sada u Inđiji",
SA 15 U REPREZENTACIJU!
Uporedo sa rukometom stigla je da završi srednju školu, pa i da upiše fakultet. Ipak, za to se posebno zahvaljuje svojim profesorima koji su imali puno razumijevanja za njen talenat i karijeru. "Imala sam jako dobre profesore koji su bili jako trpeljivi i koji su mi davali da izlazim sa časova da bih mogla da se bavim sportom. Od početka moje srednje škole su bili upućeni da sam rukometašica i da sam reprezentativka. Dozvoljavali su mi neke stvari. Najbitnije je bilo da ja naučim gradivo koje se traži i da oni vide da ako ja učim i da dobijam dobre ocjene da mogu da me puste, a da ih ja ne razočaram", ističe ona.
Kao jako mladu vodili su je selektori na velika takmičenja sa starijim godištima, pa iako je rođena 2006. godine išla je na takmičenja i sa devojkama koje su '04. To iskustvo joj je pomoglo da sada bude lider tima i kapitenka. "To je bilo veliko iskustvo. Sa 15 godina sam išla na prvo veliko takmičenje i mnogo mi je značilo jer sam prošla kroz cijelo iskustvo mnogo ranije nego moje vršnjakinje. Prošla sam to u Gruziji, kada smo u Beogradu igrale kvalifikacije i bio je to jako veliki korak u mojoj karijeri jer sam znala kako da se pripremim za Evropsko prvenstvo prošle godine. Znala sam kako da pomognem djevojkama, jer nijedna od njih nije bila na velikom takmičenju. Mogli smo da se uvedemo u to i znala sam da mogu da im pružim da se oslone na mene."
Iako tek punoljetna, imala je kontakta i sa selektorom A tima Urošem Bregarom. "Imali smo kontakt kada sam bila na razvojnom spisku za seniorke, desilo se jednom da je bio na treningu i da smo pričali. Nije me direktno pohvalio, ali smo se malo šalili i rekao mi je da izgledam kao jedna starija golmanka."
PUN KOFER KNJIGA NA PUTU DO KINE!
Pored rukometa i škole stiže da ima i hobije! Voli da crta, čita i svira gitaru, ali put do Kine joj nije dao prilike da pročita sve što je ponijela! "Na putu za Kinu nisam stigla da pročitam ono što sam ponijela... Ali ponijelo se naravno kao i uvijek! Nisam stigla jer smo pokušali da spavamo što više u avionu zbog vremenske razlike da se naviknemo. Sada nisam imala vremena da čitam, ali uspjevam nekako da stignem. Uglavnom ljubavne romane ili neku fantastiku, zavisi", priča nam ona.
Ove sezone je cilj što više minuta, mada to neće biti lako izboriti. Ipak, Železničar ima Jovanu Vasiljković među stativama. "Generalno mi jesu cilj minuti jer što više utakmica to više iskustva, ali treba i što više da radim na treninzima. Ima nekoliko stvari oko moje tehnike i nekih drugih stvari koje treba da popravim ili oko bilo čega što ću raditi sa Slađanom Đerić u klubu. Nadam se da ću to popraviti na dovoljnom nivou da bude još bolje nego što je trenutno."
Prošle sezone Železničar je u dramatičnim finalima gubio kup i prvenstvo od Crvene zvezde, imali smo nikad dramatičniju Superligu. Može li ove sezone da se očekuje isto? "Prošla sezona je bila najneizvjesnija. Sada je dosta igračica promijenilo klubove i ne mogu da kažem zasigurno kako će ova sezone izgledati, ali mogu da kažem da nam je cilj da igramo plejof i da se borimo za medalju", dodaje Činku i za kraj nam govori šta su to njeni snovi, šta želi da postigne na rukometnom terenu.
"Snovi su naravno da igram za "A" selekciju, da igram za medalju i da stignem zajedno sa svojom državom do Olimpijskih igara. Tu imam četiri godine da se potrudim da radim još više da bih dospjela do svojih ciljeva. Trenutno pokušavam da popravim sve što imam, da budem što bilja ovdje i da za sljedeće Evropsko prvenstvo dokažem da mogu još više nego do sada", završava svoj intervju za MONDO Tatjana Činku. Obratite pažnju na ovu djevojku. A i na ženski rukomet u Srbiji, zabavniji je nego što mislite.
(MONDO, Nikola Lalović)