Ratuju Vojvodina i Partizan, na samom početku sezone.
Rukometna sezona u Srbiji tek je počela - Vojvodina je pobjedom nad Partizanom (24:22) u Banjaluci osvojila Superkup, a mi već imamo pravu dramu. Praktično uporedo sa sezonom počeo je i rat saopštenjima beogradskih crno-bijelih i novosadskih crveno-bijelih, timova koji su po mišljenju stručne javnosti najveći favoriti za domaće trofeje u takmičarskoj godini koja je ispred nas.
Na saopštenje Partizana koji je brutalno udario po Novosađanima odgovorio je prvi trener rukometnog kluba Vojvodina, selektor seniorske reprezentacije i jedan od prozvanih, Boris Rojević. Njegovo saopštenje o dešavanjima u srpkom rukometu prenosimo u cijelosti:
"Poštovani sportski prijatelji i kolege,
Osjećam potrebu da se obratim povodom serije neistinitih optužbi i ličnih napada koji su posljednjih mjeseci upućeni na moj račun. Ove neosnovane tvrdnje šire se i javno i van očiju javnosti, stvarajući ogroman pritisak na mene i moju porodicu i više ne mogu da ćutim. Mjesecima sam meta koordinisane kampanje usmjerene na diskreditaciju mog rada kao trenera i selektora reprezentacije Srbije, te na ometanje moje sposobnosti da obavljam svoj posao. Napadi su počeli baš na početku priprema Rukometnog kluba Vojvodina, sa jasnim ciljem da me natjeraju da podnesem ostavku na funkciju selektora. Izmišljene su priče, izvrću se činjenice i događaji, sve sa ciljem da se uzdrma moj profesionalizam i predanost sportu kojem sam posvetio više od decenije kao trener. Ovi napadi, koji su na trenutak prestali, intenzivirali su se upravo na dan igranja Superkupa, što jasno pokazuje njihovu namjeru i cilj. Očekivano, tajming nije slučajan. Ono što je ironično u čitavoj situaciji jeste da upravo oni koji sada dijele lekcije o lijepom ponašanju i sportskom duhu, nisu imali problem da na utakmicama vrijeđaju naš stručni štab. Takvo neprimjereno ponašanje zabilježeno je kako na Banjici, tako i u Banjaluci, pred mnogim ljudima koji su mogli da čuju uvrede upućene našem stručnom štabu.
Svaki trener, pa tako i ja, koristi gestikulaciju i govor tijela tokom utakmica. To je prirodan dio vođenja ekipe na terenu. Izdvajanje mene kao nekoga ko to čini „neprikladno“ predstavlja namjerno iskrivljavanje stvarnosti i pokušaj da se uruši moj ugled. Za stolom tokom utakmice sjedili su i delegat i kontrolor IHF-a. Kako to da nisam dobio ni žuti karton, a kamoli isključenje, ukoliko je moje ponašanje na utakmici bilo neprimjereno? Da sam bilo šta rekao sudijskom paru, u najmanju ruku bih dobio barem žuti karton, a vjerovatno i strožiju kaznu. Sada, nakon naše pobjede, ona se stavlja u drugi plan, a izmišljaju se nepostojeći događaji.Tokom svoje duge karijere u rukometu, nisam vidio ovako koncentrisan i neosnovan napad na jednog trenera i selektora reprezentacije Srbije, posebno ne od strane ljudi koji su mi donedavno čestitali i pružali podršku. Njihov stav se promijenio čim sam odbio da podlegnem njihovim ambicijama, i očigledno je da ova kampanja laži ima za cilj da me poremeti u mojim profesionalnim obavezama.Istina je i oko crvenog kartona iz 2019. godine, dok sam vodio juniorsku reprezentaciju, koji je više bio nesporazum nego što je bilo govora o bilo čemu ozbiljnom. Ako se zaista ponašam na neprimjeren način, zašto onda na toliko evropskih utakmica kluba i reprezentacije u proteklih pet godina nisam dobio crveni karton, iako sam vodio ogroman broj utakmica? Da je taj crveni karton zaista bio problematičan, da li bi me tadašnji predsjednik Saveza, Božidar Đurković (svi znamo koliko je to važna ličnost u svjetskom i evropskom rukometu), postavio u naredne dvije generacije juniorske reprezentacije, a nakon toga imenovao za pomoćnog trenera A reprezentacije?
Kao selektor reprezentacije Srbije, bili smo na gol do izbacivanja svjetskog i evropskog šampiona, Španije, koja je na nedavno završenim Olimpijskim igrama osvojila bronzanu medalju. Sve ovo smo postigli sa podmlađenom reprezentacijom, jer smo ušli u novi olimpijski ciklus, a sada neko pokušava da te rezultate poništi. Prije toga smo dva puta pobijedili Poljsku, čime smo pokazali naš potencijal.
Posebno sam ponosan na veliki broj reprezentativaca koji su, kroz naš rad u klubu, postali važni članovi nacionalnog tima, doprinoseći uspjehu reprezentacije. Iz Vojvodine dolaze i najbolji pojedinci juniorskih i kadetskih selekcija, kao što su Draško Đorđe, najbolji lijevi bek Evrope, Jovica Nikolić, najbolji desni bek, Tasić, najbolji defanzivac Evrope, i Luka Rogan, jedan od najmlađih naših igrača u Bundesligi. Da li trener koji je stvorio toliko reprezentativaca treba da ode iz Srbije da bi zadovoljio ambicije drugih?
Ponosan sam na te rezultate, kao i na to što sam kao klupski trener osvojio 20 trofeja, uključujući najvredniji evropski trofej. Prošle sezone, naš nastup u Ligi Evrope bio je sjajan, a osvojeni trofej u Evrokupu predstavljao je izuzetnu promociju Srbije i našeg rukometa na evropskoj sceni. Svi ovi rezultati, u Ligi Evrope, Evrokupu i reprezentaciji, bili su promocija naše države. Pored toga, smatram da su zbog ovih dešavanja ugrožene i moja lična bezbjednost, kao i bezbjednost moje porodice. Atmosfera neprestane napetosti i pritiska stvorila je osjećaj nesigurnosti koji više ne mogu da ignorišem. Ove lažne optužbe nanose štetu ne samo meni, već i mojoj porodici. Psihički pritisak je dostigao tačku na kojoj zahtjevam da oni koji su odgovorni za ovo odgovaraju za svoje postupke.
Pozivam nadležne i sportsku javnost da se umiješaju i ispitaju ove zlonamjerne tvrdnje. Neophodno je da se ova situacija riješi i da niko više ne bude izložen maltretiranju kakvom sam ja bio izložen. Rukomet je sport koji počiva na fer-pleju, poštovanju i takmičarskom duhu. Ovi principi su ugroženi od strane nekolicine ljudi koji svoje lične ambicije stavljaju iznad integriteta igre. Vrijeme je da se ovakvo ponašanje zaustavi i da se svi usredsredimo na ono što je zaista važno, sport koji volimo", navodi u saopštenju trener Vojvodine.