Novak Đoković iznenadio je sve kada je odlučio da se povuče iz Pariza, a serija loših odluka imala je i te kako uticaj na to. /Od izvještača MONDA sa Rolan Garosa Nemanje Stanojčića./
Da je danas jedan sasvim običan teniski dan ova priča bila bi najava za četvrtfinale Novaka Đokovića i Kaspera Ruda. Umjesto toga pročitaćete kako je grupa srpskih novinara sa izvještačem MONDA saznala najgoru moguću vijest na Rolan Garosu - potvrdu da se najbolji teniser svih vremena povlači sa turnira.
I mi novinari imamo dušu. Tako smo se dogovorili da je utorak pravi dan za mali odmor, šetnju Parizom, razgledanje jednog od najljepših evropskih gradova. Malo do "Luvra", malo do "Notr Dama", ne može svaki dan da se provodi u samom kompleksu. Tada sam došao na ideju, zbog koje sam kasnije žestoko zažalio, da ostavim laptop u smještaju. Dan za potpuno opuštanje. Dok se čekaju rezultati magnetne rezonance Đokovića. Svi smo bili ubeđeni da će sve da bude u redu i da se sigurno neće povući i da neće biti tako drastičnih odluka, bar do srijede i samog meča. Jednostavno, vodili smo se logikom da je to Novak i da se on nikako ne predaje bez borbe.
Tako smo u jednom kafiću sjeli da doručkujemo. Balkanci su poznati kao ljudi koji pričaju glasnije, pa smo tako u momentu kada smo uzeli viljušku u ruke čuli sa druge strane "Valjda ste uzeli pečenje i rakiju". Pravo niotkuda, neko na srpskom dobacuje. Bio je to vozač "Ubera" koji nas je čuo dok je stajao u velikoj gužvi i jedva se pomjerao zbog potpunog haosa i kolapsa u gradu. Radovi su na svakom koraku. Bilo je tu dovoljno vremena za kratak razgovor od par minuta. Objasnili smo mu da smo novinari iz Srbije.
"Ja sam iz Kraljeva i vozim ovdje već neko vrijeme. Znači, pratite Rolan Garos. Recite Novaku da mora da jede više pečenja, to je ključ. Vi pazite da ne pretjerate sa rakijom. Srećno", pozdravio nas je i otišao, ne stigosmo da pitamo za ime...
Odatle smo se uputili do "Luvra" koji iz nekog razloga ne radi baš utorkom, pa do katedrale "Notr Dam". Između svega smo dobili potvrdu da je magnetna rezonanca Đokovića u 15 časova. I dalje smo vjerovali da će taj pregled da prođe kako treba i da je to što je Novak otkazao trening samo mjera predostrožnosti. Vjerovali smo da će sve da bude u redu.
Negdje oko 16.30 prišli smo čuvenoj katedrali "Notr Dam", poznatoj i po čuvenom "Kvazimodu" i romanu Viktora Igoa "Zvonar Bogorodičine crkve". Dok smo stajali ispred, pričali i uživali u pogledu jedan koljega, koji će za sada ostati anoniman, izgovorio je jednu rečenicu. "Zamislite da sada stigne informacija da se Novak povlači. Baš kod 'Notr Dama', kako bismo svi upamtili gdje smo bili". Uslijedile su male prozivke na njegov račun, povici da ne baksuzira.
Nije to dugo trajalo, deesetak minuta posle toga, dok smo držali telefone u rukama i spremali se polako da krenemo na kompleks stigao je mejl od Rolan Garosa sa naslovom koji nas je sve "zaledio" dok nas je pržilo jako parisko sunce, pisalo je da se Đoković povlači zbog kidanja meniskusa i da neće igrati u četvrtfinalu. Mrki pogledi ka kolegi, pa ka katedrali koja je na kraju ipak bila zloslutna. Dogodila se najgora moguća stvar, čovjek koji se dva puta vraćao iz ponora i uspijevao da pobijedi i Musetija i Serundola nije dobio ni šansu da se nađe na stadionu "Filip Šatrije" i da odmjeri snage sa Rudom u reprizi prošlogodišnjeg finala.
Odmah smo krenuli ka metrou i uputili se ka kompleksu, za slučaj da Novak organizuje konferenciju za medije. Tu se sad vraćamo na onu moju pametnu ideju sa početka teksta. Kako da kucam bez laptopa koji je ostao u smještaju? Znate sigurno za onu čuvenu, ko nema u glavi ima u nogama ili u ovom slučaju u "Uberu". Vožnja kroz parisku gužvu i haos trajala je oko sat vremena, pokupio sam laptop, vratio se, stigao do prostorija za novinare, ali Đokovića nije bilo. Ipak se nije obraćao medijima, već je preko društvenih mreža rekao sve šta ima.
Ako ste ostali do ovog dijela i čitate i dalje, da vam se zahvalim na tome ovako javno. Možda vam je bilo zanimljivo da čitate, možda nije, svako ima svoj ukus, ali je ovo samo jedna priča kako se jedan sasvim običan dan pretvara u ludnicu i kako jedna poruka sve mijenja. Greške su pravili organizatori, sve to i te kako je uticalo na Novakovu povredu, ali se nadamo da je sve to kratkog daha i da će da se vrati i da pokaže ko je pravi šampion i zašto.
Nastavite da čitate, pratite, komentarišete. Biće sigurno još dosta toga zanimljivog sa pariske šljake. Nažalost, bez Đokovića. Ako ništa drugo evo i jedna zanimljivost sa kraja dana, tačnije poslije ponoći, kada me jedan gospodin iz Azije dovezao do smještaja "Uberom" pitao me je da li sam i ja teniser pošto me pokupio kod Rolan Garosa. Nasmijao sam se i pomislio kako bi bilo dobro da je to tako, da izađem na teren "Filip Šatrije"... Malo je mašta otišla predaleko, ali ne bi bilo ni mašte ni snova da smo danas na tom istom stadionu bili u prilici da gledamo i navijamo za Novaka i prolaz u polufinale grend slema. Na 25. grend slem čekaćemo još neko vrijeme, neće to biti na Rolan Garosu, neće vrlo vjerovatno ni na Vimbldonu. Neka bude u Njujorku, na US openu, ali tamo sa zlatnom medaljom oko vrata sa Olimpijskih igara. Bilo bi lijepo, zar ne?
Pratite sve sportske vijesti na jednom mjestu, budite dio Mondo sportske zajednice na Viberu!