Stanislav Binički komponovao je čuvenu koračnicu "Marš na Drinu" 1914. godine u Kragujevcu. Pročitajte deset zanimljivih činjenica o ovoj legendarnoj kompoziciji
Kompozitor najpoznatije i najomiljenije srpske pjesme bio je sin Hrvata i Njemice. Otac Stanislava Biničkog, Stevan, rođen je u Lici i porijeklom je bio Hrvat rimokataločike vjere, tvrdi kustos Narodnog muzeja u Kruševcu Kosta Radić. Stevan je bio vojni inženjer koji se istakao junaštvom u srpsko-turskim ratovima, a u Srbiju je došao 1868. godine, gdje je primio srpsko državljanstvo i pravoslavnu vjeru. Iz braka sa Marijom, porijeklom Njemicom, 27. jula 1872. godine u selu Jasika kraj Kruševca rodio se Stanislav.
Stanislav Binički vodio je orkestar Kraljeve garde i vojni orkestar, a komponovao je "Marš na Drinu" na početku Prvog svjetskog rata. Kompozicija je posvećena prvoj pobjedi srpske vojske na Ceru 1914. godine i komandantu Milivoju Stojanoviću Brki, koji je predvodio čuveni Gvozdeni puk.
Osim što je komponovao marš "Na Drinu" Binički je bio i začetnik savremene srpske muzike - napisao je prvu srpsku operu "Na uranku".
Od kraja Drugog svjetskog rata do 1964. u Jugoslaviji je "Marš na Drinu" bio prećutno zabranjen kao dekadentan i nacionalistički, a za javno izvođenje ove pjesme išlo se na robiju. Do preokreta dolazi kada je pjesma postala hit na Zapadu i to zahvaljujući Ivi Andriću!
Andrić je 1961. u Stokholmu primio Nobelovu nagradu upravo uz zvuke "Marša na Drinu". Pisac je staru, predratnu ploču ponio sa sobom u Švedsku i insistirao da mu nagrada za roman "Na Drini ćuprija" bude uručena uz ovu pjesmu. Šveđanima se melodija mnogo dopala, a pjesma se munjevitom brzinom proširila po cijelom svijetu.
"Marš na Drinu" su, između ostalih, obradili britanski The Shadows, belgijski The Jokers, švedski The Spotnicks, holandski harmonikaški duo De Kermisklanten, italijanka Franka Sicilijano, južnoafrički organista Čeri Vajner, američki gitarista Čet Atkins... Od domaćih izvođača, svoje verzije kasnije su snimili Točak, Džoni Štućić, Lajbah...
Američki prepjev pod nazivom "Little Soldier Boy" snimila je 1964. godine Peti Pejdž, najpopularnija pjevačica 50-ih godina u SAD. U njenoj verziji pjesme "Drina" je ime za igračku - drvenu figuricu vojnika. U refrenu idu stihovi: "Music, music, swinging and dancing, hopping to the polka band. Hoopla, hoopla, happy is the bride, when everybody takes her by her hand..."
U julu 1964, na pedesetu godišnjicu Velikog rata, filmski spektakl Žike Mitrovića "Marš na Drinu" vratio je u Jugoslaviji na velika vrata ovu kompoziciju. Melodija starog marša je 17. jula 1964. zagrmila u areni u Puli, a film je dobio nagradu publike na filmskom festivalu u ovom gradu.
"Marš na Drinu" tek 1964. godine dobija i tekst - napisao ga je novinar i publicista Miloje Popović Kavaja. On kaže da je svojim stihovima želio da "simbolizuje odbrambenu želju srpskog naroda, ne agresivnu".
Omiljena kompozicija Branka Ćopića bila je "Marš na Drinu". "Ja ne znam da li ima neka pjesma koja me može tako uzbuditi kao ona melodija 'Marša na Drinu', jer sve mi se čini da čujem topot one srpske konjice koja napreduje prema Drini, da čujem onaj zvuk kad se vade sablje", govorio je Ćopić.
Pratite Mondo.ba na Facebooku, Twitteru i Instagramu