"Devedesete nikada nisu ni otišle"

Sve što ste željeli da saznate o čuvenom splitskom satiričnom nedjeljniku “Feral Tribune” a niste smjeli da pitate, možete da pročitate u knjizi Borisa Pavelića “Smijeh slobode”, koja je promovisana u subotu uveče u Banjaluci.

Diskusiju je otvorio prvi čovjek “Buke” Aleksandar Trifunović, koji je u uvodnom izlaganju podsjetio Banjalučane da je “Feral”, iako već odavno “upokojen” itekako živ i da bi većina tekstova koja su objavljena prije 20-ak godina, na žalost bila veoma aktuelna.

S njegovom konstatacijom složio se i autor knjige "Smijeh slobode - Uvod u Feral Tribune" Boris Pavelić, inače novinar riječkog “Novog lista”.

"Uvjeren sam da bi mogli uzeti stare 'Ferale' i objaviti ih bez ikakvih problema. Malo ko bi primjetio da su objavljeni prije mnogo godina. Kod nas u Hrvatskoj, 'Feral' je neopravdano zapostavljen i sistemski zaobilažen, kao da je postajao nekakav prešutni dogovor da bi bilo svima bolje da ovaj list nije ni postojao. Zato sam se odlučio na ovaj poduhvat i napisao knjigu o 'Feralu'”, rekao je Pavelić na promociji.

Prema njegovim riječima, tek kad je hrvatsko društvo ostalo bez 'Ferala', postalo je svjesno važnosti ovog lista odnosno njegove političke satire.

“Evo danas u hrvatskoj javnosti nemate ljude koji bi se smijali 'šatorašima' i posljednjim događajima u Savskoj ulici u Zagrebu ili na Markovom trgu”, dodao je Pavelić.

Kao dugogogodišnja novinarka beogradskog “Vremena”, politička analitičarka iz Banjaluke Tanja Topić osvrnula se na vrijeme “mračnih” devedesetih kad je nacionalističko ludilo poprimilo najgore razmjere.

“Ja sam bila dijete 'Vremena', ali sam 'Feral' jednako blisko doživljavala. Iskreno, jako mi je pomogao da ne upadnem u zamke nacionalističke histerije devedesetih godina. Splitski nedjeljnik za mene predstavlja slobodu i srećna sam da ova puna sala dokazuje da i u Banjaluci postoje slobodni i misleći ljudi”.

S obzirom da se knjiga “Smijeh slobode” već neko vrijeme promoviše u gotovo svim gradovima bivše Jugoslavije, po 715 put, kako je uz osmijeh objasnio jedan od tvoraca 'Ferala' Boris Dežulović, odgovorio je i na pitanje o mogućem novom pokretanju “fenjera”.

“Potrebe za 'Feralom' očigledno postoje, odnosno potrebe za kritičkim perom ovih naših turobnih stvarnosti, koje su po mom mišljenju, potpuno šizofrene. Samo novinarstvo u bivšoj Jugoslaviji je temeljna katastrofa i sigurno bi neki 'Feral' našao svoje mjesto. Ali, hoće li ga zaista i biti, moguće, ali vjerovatno ne u onom obliku kakav je bio prije 15 ili 20 godina. To nužno ne mora da bude novina, već neko pozorište, cirkus, urbana gerila...”, rekao je Dežulović.

Ideju o nekom “reunionu” splitskog nedjeljnika “pozdravio” je i Predrag Lucić, takođe jedan od osnivača, ali je u šali istakao da više nema teorije da spava u istom krevetu zajedno sa Borisom.

“Za potrebe novina i umjetnosti, štošta smo radili zajedno”, našalio se Lucić, a onda uozbiljio: “Nikad ne reci nikad, možda se ekipa 'Ferala' okupi oko nečeg potpuno novog. Evo vidimo da ljudi i u Banjaluci traže 'Feral', pa mislim da se svašta može dogoditi u budućnosti”, ostao je nedorečen Lucić, a Dežulović se ubacio sa veoma praktičnim planom:

“Treba nam samo jedan ozbiljan biznismen, koji daje pare, a ništa ne pita. Kad smo ranije radili, naš list je izlazio 15 godina bez ijedne reklame. Mislim da je to jedinstven slučaj u svijetu novinarstva. Ljudi nam jesu pomogali, ali da im ne objavljujemo imena ili nazive njihovih firmi. Čak se 'Feral' nije smio ni nositi kroz Split, već se stavljao ispod 'Slobodne Dalmacije'”.

Svjedoci smo na žalost i sve češćeg zaoštravanja odnosa u regionu, pa se logičnim nametnulo pitanje mogućeg povratka devedesetih.

“Devedesete nisu nikad ni otišle! Da bi pričali o njihovom povratku morao bi da prođe neki određeni period 'dobrog' života, a kamoli blagostanja. Mi već 30 godina mašemo zastavama odnosno gotovo cijeli radni vijek smo proveli potpuno bez veze. To mislim na sve gradove u bivšoj državi, a najgore od svega je što ćemo još dugo da živimo u devedesetima”, smatra Dežulović.

Na njegovo mišljenje se ponovo nadovezao Lucić.

“Ja imam duboko osjećanje ličnog poraza...Očigledno se nismo dovoljno međusobno ubijali, mržnju smo u Hrvatskoj 'apsolvirali' nad Srbima, a sada se mrzimo međusobno. Dijaloga nema. Poslije Drugog svjetskog rata, ali i u 80-tim, uprkos 'jednoumlju komunističkog režima', postojala je u ljudima vjera u bolje sutra za koje su bili spremni da podnesu određene žrtve. A danas, da li znate ikog ko bi besplatno uradio nešto za zajedničku korist? Rekao bih da živimo u vremenu 'malih osobnosti i velikih sebičnosti'”.

Autor “Smijeha slobode” na kraju je podvukao da je opravdano odsutan treći osnivač 'Ferala' Viktor Ivančić, podsjetivši na jednu anegdotu sa njim, uz napomenu da je knjiga za naše uslove poprilično skupa.

“Kad sam radio intervju sa Ivančićem, pitao sam ga zbog čega nije napustio Hrvatsku, a Ivančić mi odgovorio: 'Paveliću, nećeš me otjerati iz Hrvatske!'”, nasmijao je sve pristutne autor, aludirajući da dijeli prezime sa ustaškim poglavnikom.

Onda se osvrnuo i na samu prodaju knjige, koja je najpristupačnija u Republici Srpskoj.

“Prvi tiraž je planuo, ovo je drugo izdanje i cijena je na žalost visoka - u Hrvatskoj košta 500 kuna (oko 150 KM), u Sarajevu i Mostaru je 70 KM, a u Republici Srpskoj iznosi 50 KM”.