Ubica Dušanke Trivić slobodno šeta Banjalukom

Beživotno tijelo žene, koja je u vrijeme ubistva imala 51 godinu, pronađeno je ujutro, dan nakon ubistva, zamotano u bijeli čaršav i položeno na kauč na kome je nesretna žena inače spavala, pišu Nezavisne novine.

Tokom uviđaja policija je utvrdila da je ubica nakon zločina mirno otišao do kupatila i oprao ruke.
Ko je i zbog čega ubio ženu koja nije imala neprijatelja niti ušteđevine i danas je misterija za policiju, ali ne i za bliske članove porodice i inspektora Radu Gveru, koji je vodio istragu nakon ubistva, a kasnije doživljavao niz uvreda i poniženja, jer je očigledno neko štitio pravog ubicu.

Istraga: Nakon ubistva koje je šokiralo do tada mirno selo, policija je ispitala članove porodice, komšije, mještane i poznanike pokojnice, ali bez uspjeha.

Istraga je ukazivala na scenarij da je ubica u noći normalno ušao u kuću žrtve, zatim da ju je nakon žestoke svađe udario, nakon čega je nesretna žena pala i udarila glavom od ivicu kauča.
Nakon toga, ubica se uspaničio, zavezao je Teodorović-Trivićevu bijelim čaršavom, a onda iz kuće ukrao manju količinu novca, tačnije 20 KM, kako bi sve izgledalo da se radi o pljački.

Ubica je Teodorović-Trivićevoj zavezao ruke na leđima, a zatim joj je dio čaršava uzetog sa kreveta na kome je žrtva spavala omotao oko glave.No, obdukcija je pokazala da Teodorović-Trivićeva nije preminula od udarca, već od gušenja, jer joj je bijeli čaršav bio omotan preko usta.

Slučaj iz Ljubatovaca će ostati upamćen i po opstrukciji, iako ne direktno, ali, Gvero, inspektor koji je radio na tom slučaju, u prvim danima istrage u više navrata je, kako je potvrdio "Nezavisnim", skidan sa slučaja, pa ponovo vraćan.

Gvero, koji je zvanično zbog sasvim drugih razloga otišao u prijevremenu penziju, za "Nezavisne" je ispričao da je gotovo od prvog dana sumnjao da je Teodorović-Trivićevu ubio jako blizak član porodice Teodorović (ime poznato redakciji), te da i godinama nakon ubistva čuva određene dokaze, nadajući se da će biti od pomoći ako bi neko konačno prestao štititi ubicu, a kako to čini već punih 11 godina.

Dokazi: Kako bi ispoštovali novinarski kodeks i etiku, nismo željeli objavljivati ime ubice, a nadamo se da će inspektori koji su preuzeli ovaj slučaj u što skorije vrijeme riješiti ubistvo i tako udovoljiti pravdi na koju se čeka više od decenije.

"Nije mi jasno kako taj čovjek nije osuđen do danas. Postojali su brojni dokazi, a neke od tih dokaza i danas čuvam kod sebe nadajući se da će jednom taj slučaj biti riješen", pojasnio je Gvero.
Govoreći detaljno o slučaju zbog kojeg je, kako navodi, često puta pozivan na disciplinsku odgovornost, zbog kojeg je doživljavao poniženja i to samo jer je savjesno radio svoj posao, Gvero se prisjetio samog početka istrage ubistva Teodorović-Trivićeve.

"Žrtva je pronađena zavezana bijelim čaršavom, a njeno tijelo bilo je na kauču, na kome je inače spavala. Imala je tešku povredu u predjelu glave, tačnije sljepoočnici, a kasnije smo utvrdili da je udarila od jedan ćošak kauča, nakon čega se najvjerovatnije onesvijestila. Ubica se u tim trenucima najvjerovatnije uspaničio, pa je čitavu stvar pokušao pokazati kao napad nekog pljačkaša. Zavezao je ženu bijelim čaršavom za ruke i preko usta", prisjetio se Gvero.

Dodao je da mu je odmah bilo sumnjivo to što nisu postojali znakovi provale u njenu kuću, te da je sve djelovalo kao fingirano razbojništvo.Gvero pojašnjava da je na kući Teodorović-Trivićeve bio otvoren prozor, ali ispod prozora su, kako je rekao Gvero, bile ruže i zemlja, na kojima nije bilo tragova da je neko kroz prozor ulazio niti iskakao napolje.

"Ulazna vrata u kuću bila su uredno zaključana i bez tragova da je neko kroz njih provaljivao u kuću", prisjetio se Gvero.

Motiv: Dalja istraga, kako priča bivši inspektor, otkrila je da je blizak član porodice pokojnice, mjesec dana prije smrti Teodorović-Trivićeve, njenu kompletnu imovinu prepisao na sebe, bez znanja ostalih članova porodice.

Gvero se tako prisjetio da je na dan ubistva, tokom uviđaja, upitao tog bliskog člana porodice Teodorović, na kome se vodi zemlja u Ljubatovcima, na šta mu je, kako je rekao Gvero, ovaj odgovorio da se zemlja vodi na pokojnici, odnosno Teodorović-Trivićevoj.

Gvero je, kako kaže, odmah otišao u katastar u Laktaše i utvrdio da je taj član porodice slagao, jer je samo mjesec dana prije smrti Teodorović-Trivićeve, njenu imovinu preko darovnih ugovora prepisao na sebe, falsifikujući žrtvin potpis i koristeći ličnu kartu pokojnice na kojoj je bila njena fotografija iz mladosti.

"Sve te ugovore je u sudu ovjerio izvjesni sudija Marić, koji se kasnije hvatao za glavu kada je čuo šta je napravio i da Teodorović-Trivićeva nije lično nikada ni potpisala te darovne ugovore. Kada se radilo o potpisima, utvrdili smo da na jednom mjestu piše Trivić, na drugom Teodorović, jer taj koji je prepisivao zemlju nije očigledno znao koje prezime koristi žrtva, s obzirom na to da je bila udata", ispričao je Gvero.
Istraga nakon ubistva otkrila je i da je blizak član porodice, koji je i danas na vrhu liste osumnjičenih, dao lažni alibi.

Prvoosumnjičeni: I tada, ali i danas, prvoosumnjičeni za ubistvo Teodorović-Trivićeve inspektorima je odgovorio da je u noći ubistva posjetio jednu javnu kuću, te da je sa prostitutkom otišao u jedan motel u Banjaluci, no kasnijom provjerom utvrđeno je da je prvoosumnjičeni bio čest gost i javne kuće i motela, ali ne i u noći kada je ubijena Teodorović-Trivićeva.

Gvero se prisjetio i da je blizak član porodice pokojnice odveden na poligraf nekoliko godina nakon ubistva, kada su mu postavljana pitanja na koja je još ranije dao odgovore.

"To je inače hladnokrvan čovjek. Kada sam ga upitao zašto je ubio Teodorović-Trivićevu, počeo mi je priču kako je kao mlad otišao od kuće. Kasnije sam ga pratio i uvjerio se da je nakon ubistva nesretne žene nastavio posjećivati javnu kuću, kao da se ništa nije dogodilo, kao da mu neko jako blizak nije nastradao.

Kada je otišao na poligraf, dvije ili tri godina nakon smrti Teodorović-Trivićeve, prošao ga je, ali poznato je da se na poligrafu postavljaju pitanja koja se do tada nisu postavljala osumnjičenom, pa kako je ovaj dobio poznata pitanja, uz svoju raniju hladnokrvnost, ništa se drugo nije ni moglo očekivati nego da bude pušten", podsjetio je Gvero.

Kako ističe, ko stoji iza ubice ne zna ni danas.

"Sjećam se samo, kad god sam došao do novih detalja u tom slučaju, da su me skidali sa njega, davali su slučaj nekom novom, a znam i da su me, između ostalog, pozivali i na disciplinsku odgovornost. Ono u čemu sam tokom istrage ipak uspio jeste da sam zabranio da ubica na sebe gruntovno uknjiži čitavu zemlju pokojne Teodorović-Trivićeve", dodao je Gvero.

Sestra: Pokojnica je imala brata Gojka Teodorovića, koji živi u Banjaluci, i sestru Gordanu Sandić, koja danas živi u selu Drenjik, kod Prnjavora.

Todorović je odbio da komentariše za "Nezavisne" slučaj ubistva svoje sestre, a njegova supruga nam je u telefonskom razgovoru zaprijetila da ne smijemo ništa o tome pisati.

Sestra pokojnice Gordana Sandić i 11 godina nakon ubistva sestre bori se da pravda pobijedi kako bi konačno mogla mirno spavati.

Sandićeva je ponovila gotovo identičnu priču kao i Gvero, dodavši da je godinama unazad pozivala policiju da vidi dokle je stigao slučaj ubistva njene sestre i da je odgovor uvijek isti, odnosno da se radi na tome.
Ona takođe tvrdi da neko sve ove godine štiti ubicu koji se normalno šeta Banjalukom.
Tokom istrage i Sandićeva je doprinijela da budu otkriveni famozni papiri o prenosu imovine pokojne sestre na osumnjičenog i bliskog člana porodice Teodorović.

Famozni papiri: "Sjećam se da je on nakon Dušankine smrti zvao i pitao gdje su njeni papiri o zemlji, kao da se ništa nije dogodilo, kao da je ona bila živa. Da je htio da mu bude dodijeljena ta zemlja, mogao je to fino pitati i ja bih se sa pokojnom sestrom dogovorila", ispričala je jecajući Sandićeva.

Prisjetila se da je tokom istrage otkrila da se u Sudu u Laktašima potpuno druga osoba predstavila kao njena sestra i potpisala rukopisom koji je kasnije utvrđen da ne pripada njenoj sestri.

"Otkrila sam da je tim ugovorima moja sestra darovala zemlju tom čovjeku, a znam da to nije istina, što zbog falsifikovanih potpisa, što zbog sudije koji je te ugovore ovjerio, a kasnije, kada je uvidio da je i sam prevaren, molio da to ne izađe u javnost kako ne bi izgubio posao", ispričala je Sandićeva.

Potvrdila je priču da je iza ubice ranije stajao izvjesni čovjek, jako ugledna javna ličnost sa dobrim vezama, ali je izrazila nadu da će i te veze jednog dana nestati, te da će ubica konačno dobiti kaznu koju je zaslužio.

Pokazujući šokantne fotografije ubijene sestre, Sandićeva se prisjetila i kako je jedne prilike razgovarala sa ubicom, koji je, kako kaže, sve vrijeme ćutao i gledao u zemlju.

To je, kako se kasnije ispostavilo, bio i posljednji razgovor Sandićeve i ubice.

Inspektori CJB Banjaluka, koji su ponovo "otvorili" slučaj ubistva u Ljubatovcima, potvrdili su da je ista osoba na vrhu liste osumnjičenih kao i prije 11 godina.


(MONDO, FOTO: Nezavisne)