Članovi Gradskog odbora Udruženja invalida Banjaluka okupili su se danas pet minuta do podneva na banjalučkom Trgu Krajine kako bi protestnim okupljanjem izrazili svoje negodovanje zbog diskriminacije pri ostvarivanju prava za osobe sa invaliditetom.
"Zakon je donesen zbog ljudi kao što sam ja, a ja opet nemam pravo na ličnu invalidninu jer sam doživio saobraćajnu nesreću sa 26 godina. Jedino pravo koje imam je pravo na ličnu pomoć i njegu“, rekao je danas jedan od članova ovog udruženja.
Navodi da je diskriminatorski da neko ko je invaliditet stekao u saobraćajnoj nesreći ili drugačije sa 17 godina ima pravo na ličnu invalidninu, a neko u istoj situaciji sa 19 godina nema pravo.
„Koja je razlika između potreba i prava tih ljudi? Zato smatram da se ovaj zakon treba promijeniti kako bi svi ostvarili prava jer dosta tih ljudi ne može nikako ili teško da zaradi sredstva za život“, naglasio je ovaj član udruženja i rekao da i njega, kao i većinu ljudi u sličnoj situaciji pomaže porodica.
„Da nije toga sam ne bih mogao da živim, da se prehranim. Poskupljenja su svakim danom sve veća i zato smatramo da i ove lične invalidnine koje su već dodijeljene trebaju da se povećaju, kao što se povaćavaju plate, penzije i slično. Situacija je teška za sve, a naročito za ove ljude koji su u socijalnim potrebama i teško mogu da sebi zarade za život“, zaključio je naš sagovornik.
Radomir Radanović ispred Udruženja slijepih iznio je tri osnovna zahtjeva zbog kojih su se danas okupili na Trgu Krajine.
„Mi tražimo da se ispravi nepravda po pitanju prava lične invalidnine, te da i osobe koje su stekle invaliditet poslije 18-te godine života budu obuhvaćene tim pravom, što sad nije slučaj. Drugi zahtjev je da se u skladu sa trenutnim poskupljenjima poveća iznos za sve kategorije koji se trenutno isplaćuje po osnovu prava na ličnu invalidninu, a treći je da se personalna asistencija za osobe sa invaliditetom u RS uvede u Zakon kao obavezujući dio na nivou cijele RS, jer je to sada ostavljeno lokalnim zajednicama, pa osobe sa invaliditetom u Banjaluci imaju to pravo, dok u Bijeljini ili drugim opštinama to nije slučaj“, rekao je Radanović.
Kaže da se o ovoj temi raspravlja već dugo, te da su postignuti određeni pomaci u ostvarivanju prava osoba sa invaliditetom, ali da je, kad je u pitanju lična invalidnina, na djelu diskriminacija koja mora prestati.
„Mi smo još u martu ove godine razgovarali sa pomoćnikom ministra zdravlja, gospodinom Makarićem, ali nismo uspjeli naći način da se problemi riješe. U maju ove godine smo od Ministarstva zdravlja dobili dopis u kojem se samo tumači postojeći Zakon, a bez konkretnih odgovora“, tvrdi Radanović.
Zato su, kako je naveo, primorani da na ovaj način traže svoja prava.
„Poručio bih i sadašnjoj i budućoj vlasti da mi od ovih zahtjeva nećemo odustati i da ćemo ovaj problem tjerati dok ne istjeramo“, zaključio je Radanović.
Osobe sa invaliditetom na protestu u Banjaluci: "Nećemo odustati od zahtjeva, bez obzira ko bio na vlasti"
Iz Ministarstva zdravlja medijima je saopštenje o ovom problemu stiglo jutros i prije nego što je počeo protest.
Navode da su napravljeni ogromni pomaci i uvedena nova prava u saradnji i po zahtjevima saveza i udruženja, koja okupljaju lica sa invaliditetom i djecu sa smetnjama u razvoju i sa kojima Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite Republike Srpske ostvaruje kvalitetnu saradnju.
„Rezultat upravo takvog pristupa je činjenica da je od 2019. godine lična invalidnina, kao potpuno novo pravo u Republici Srpskoj, postala i zakonsko pravo. Podsjećamo, riječ je o jedinstvenom pravu koje se ne ostvaruje nigdje drugo u regionu. Ovo pravo u Republici Srpskoj ostvaruje više od 6.500 korisnika za šta se godišnje obezbijedi oko 9,5 miliona konvertibilnih maraka“, naveli su u ministarstvu.
Ističu da su u maju 2022. godine usvojene izmjene i dopune Zakona o socijalnoj zaštiti u kojem su definisani veći iznosi za ličnu invalidninu, kao i uvećanje iznosa prava na dodatak za pomoć i njegu drugog lica, kao i prava na novčanu pomoć.
"Za povećanja iznosa ova tri prava za korisnike obezbjeđeno je dodatnih 3,7 miliona KM, a godišnje se ukupno samo za isplatu ova tri prava izdvaja oko 25 miliona KM iz Budžeta Republike Srpske. Takođe, većina korisnika prava na ličnu invalidininu, pored ovog prava ostvaruje i druga prava iz oblasti socijalne zaštite kao što su novčana pomoć, dodatak za pomoć i njegu drugog lica, podrška u izjednačavanju mogućnosti djece i omladine sa smetnjama u razvoju, jednokratna novčana pomoć itd.“, saopštilo je Ministarstvo zdravlja Srpske.
Podsjetili su da je Zakonom o socijalnoj zaštiti propisano da oštećenje, odnosno oboljenje nastalo u razvojnom periodu predstavlja oštećenje vida, sluha, govorno-glasovne komunikacije, tjelesno oštećenje i/ili hronično oboljenje, intelektualno oštećenje, psihički poremećaj i/ili oboljenje ili drugo oštećenje ili oboljenje koje dovodi do poteškoća u psihomotornom i senzomotornom razvoju i funkcionisanju u aktivnostima svakodnevnog života, a koje je nastupilo u periodu do navršenih 18 godina i predstavlja sistem zaštite najosjetljivije kategorije sa invaliditetom.
„Po ovom pitanju odluku je donio i Ustavni sud Republike Srpske, u aprilu 2021. godine, a u odluci je navedeno da „nije došlo do povrede načela jednakosti i ravnopravnosti građana“, odnosno da „nije došlo do neravnopravnog tretmana lica sa invaliditetom s obzirom na godine života, kako se u prijedlogu navodi“, tvrde u ovom ministarstvu.
Podsjećaju da je, personalna asistencija prošireno pravo koje je u nadležnosti jedinica lokalne samouprave koje svojom odlukom utvrđuju, u sladu sa potrebama stanovništva, uslove i kriterijume za ostvarivanje ovog proširenog prava, što je upravo jedan od problema koji su danas u Banjaluci iznijele osobe sa invaliditetom.
Iz Ministarstva su istakli da je ova ustanova otvorena za saradnju sa svim udruženjima bez obzira na njihovu brojnost i uvijek je pozivala osobe sa invaliditetom da se o pravima razgovara u institucijama, a ne na ulici ili putem društvenih mreža.
(Mondo)