Denija Hidić feministička je aktivistkinja iz Bosanskog Petrovca, po profesiji je politikologinja i studentkinja master studija socijalnog rada na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu.
Od 2013. godine zaposlena je u Fondaciji CURE gdje radi na različitim poslovima i projektima vezanim za ženska prava i rodnu ravnopravnost, kao i na edukativnim programima prilagođenim za srednjoškolce/ke na temu rodno zasanovanog nasilja i nasilja u vezama mladih.
Takođe, radi sa mladim aktivisticama na temu feminizma i aktivizma, kao i na polju analize udžbenika i udžbeničke politike. Pored toga, aktivno se bavi zagovaranjem uvođenja rodno senzitivnog jezika u Ustav BiH kroz Inicijativu Građanke za ustavne promjene.
Tim povodom, magazin "Lola" je razgovarala sa Denijom Hidić.
Kao feministkinja se javno zalažete za rodnu ravnopravnost i uvođenje u Ustav BiH rodno senzitivnog jezika. Zašto mislite da je to važno za sve građanke i građane u BiH bez obzira na njihovu vjersku, nacionalnu ili drugu pripadnost?
"Meni kao feministkinji svi prioriteti inicijative Građanke za ustavne promjene jednako su važni, ali mislim da je najjednostavnije objasniti za šta se mi zalažemo kroz prioritet Proširenje postojećeg Kataloga prava odredbama vezanim za jedinstvenu zdravstvenu, socijalnu i porodičnu zaštitu. Smatram da svi građani i građanke Bosne i Hercegovine trebaju imati jednaka prava i mogućnosti, bez obzira na mjesto stanovanja i entitet u kojem žive – bilo da je riječ o Federaciji BiH, Republici Srpskoj ili Brčko distriktu.
Potpuno je neprihvatljivo, na primjer, da porodilje u Sarajevu i Banja Luci imaju znatno povoljniji status nego porodilje u Bihaću, Goraždu, Orašju, ili da onkološki pacijenti i pacijentice iz Velike Kladuše moraju putovati u Sarajevo na liječenje, iako im je Banja Luka bliža. Ove nejednakosti direktno ugrožavaju pravo na dostojanstven život i zdravstvenu zaštitu, što su osnovna ljudska prava koja bi trebala biti jednako dostupna svima. Jedinstvena zdravstvena, socijalna i porodična zaštita nije samo pitanje pravde, već i ključan korak ka stvaranju društva koje brine o svim svojim građanima i građankama.
Rodno senzitivni jezik ima važnu ulogu u stvaranju pravednog i inkluzivnog društva, u kojem su svi, bez obzira na svoj spol, ravnopravno prepoznati i oslovljeni. Institucija Ombudsmena za ljudska prava Bosne i Hercegovine na inicijativu Građanki za ustavne promjene je prepoznala ovaj problem i naglasila da trenutni tekst Ustava BiH nije u skladu s principima rodne ravnopravnosti, jer koristi muški gramatički rod kao generički, dok ženski rod nije zastupljen. Takva praksa odražava i učvršćuje društvene stavove i stereotipe o inferiornom položaju žena.
Ombudsmeni su uputili preporuku (P-114/24) Parlamentarnoj skupštini BiH da preduzme mjere kako bi se osiguralo korištenje rodno osjetljivog jezika u izradi i izmjeni Ustava. Ova preporuka nije samo pitanje lingvistike nego i korak ka ukidanju jezičke rodne pristrasnosti, koja, kako je istakao Evropski sud za ljudska prava u presudama Konstantin Markin v. Russia i E.B. v. France, odražava i učvršćuje društvenu diskriminaciju.
Iako jezik sam po sebi nije dovoljan da ukloni diskriminaciju, on je snažno sredstvo koje oblikuje svijest i percepciju. U BiH, zemlji koja se suočava s brojnim izazovima u postizanju ravnopravnosti, inkluzivni jezik može pomoći u stvaranju društva koje prepoznaje i vrednuje sve svoje građanke i građane. Standard rodno osjetljivog jezika može se ostvariti kroz odredbe u zakonodavnim aktima, ali i kroz jasno isticanje ženskog roda u pravnim dokumentima. Rodno senzitivni jezik nije samo pitanje jezika – on je alat za promjenu svijesti i konkretan korak ka ravnopravnosti za sve, bez obzira na vjersku, nacionalnu ili drugu pripadnost. Ako želimo graditi društvo ravnopravnih šansi, jezik, kao osnovno sredstvo komunikacije i reprezentacije, mora biti prilagođen toj viziji", rekla je Denija.
Na neki način, s obzirom da je Ustav najvažniji zakon bilo koje zemlje, mislite li da bi terminološke promjene dovele u budućnosti i do stvarne jednakosti polova?
"U zemljama u regiji ravnopravnost spolova je jedna od najviših vrijednosti ustavnog poretka i jedan od temelja za tumačenje Ustava. Nažalost, u Bosni I Hercegovini nemamo ni približnu situaciju kada govorimo o rodnoj ravnopravnosti, kako u Ustavu, temeljnom zakonskom aktu, iz kojeg bi trebalo da crpimo rodnu ravnopravnost tako ni u podzakonskim aktima i dokumentima.
Inicijativa Građanke za ustavne promjene već godinama se zalaže za Ustav BiH koji će osigurati veću zaštitu ljudskih prava i sloboda sa posebnim fokusom na rodnu perspektivu. Terminološke promjene jesu važan prvi korak ka ravnopravnosti, ali one same nisu dovoljne. Promjena jezika mora biti praćena promjenama u zakonodavstvu, medijima, obrazovnim i društvenim praksama. Kada se žene prepoznaju kroz rodno osjetljiv jezik, to doprinosi vidljivosti i priznaju žena u društvu. Ustav, kao najviši pravni akt, mora biti ključan u postavljanju temelja za društvo u kojem je ravnopravnost spolova ne samo princip nego i stvarnost".
Kako komentarišete tvrdnje da bi se tim zakonskim odredbama nametnulo korišćenje izraza poput "vatrogaskinja", "filološkinja", "borkinja" koje, prema navodima pojedinih lingvista i njihovih udruženja "ne da nisu svojstvene standardnom našem jeziku, nego predstavljaju nasilje nad njegovim zakonitostima"?
"Takve tvrdnje često potiču iz konzervativnih shvatanja jezika, koji se doživljava kao statičan, dok je on zapravo živa i dinamična materija. Ja nisam lingvistkinja, ali često se pitam zašto je nama na Balkanu teško shvatiti da se imenice moraju slagati u rodu, broju i padežu, i da nije pravilno reći – ona je član Predsjedništva, ili ona je premijer. Jezici se stalno mijenjaju kako bi odrazili potrebe društva, a rodno osjetljivi izrazi samo su dio tog prirodnog razvoja. Izrazi poput "vatrogaskinja" ili "filološkinja" nisu "nasilje nad jezikom" nego prilagođavanje jezika stvarnosti u kojoj žene ravnopravno učestvuju u svim profesijama. Zašto imenice čistačica, kuharica, učiteljica, medicinska sestra ne izazivaju jezičko nasilje?"
Vidjeli smo u proteklom periodu da postoje brojni oponenti čak i kolokvijalno nazvanog Zakona u "femicidu" u Republici Srpskoj, a vjerujemo da postoje takve snage i u Federaciji BiH, koje apriori odbijaju uvođenje takve terminologije jer smatraju da bi time na "mala vrata" uvedena i tzv. Woke ideologija. Kako objasniti uslovno rečeno "običnim" ljudima da se takvim zakonima štite njihove ćerke, sestre, supruge ili bake, ali i sve druge kojima je zaštita potrebna?
"Ključno je komunicirati da zakoni poput onih o femicidu nisu ideološki nametnuti nego životno potrebni. Nažalost, statistike o nasilju nad ženama u BiH su poražavajuće. Naša država je među prvima koje su potpisale Istanbulsku konvenciju ali nikad nije ispunila obaveze kojima je definisano da se rodno zasnovano nasilje označava kao nasilje usmjereno na ženu zbog toga što je žena ili koje nesrazmjerno pogađa žene.
Ovi zakoni pružaju pravni okvir koji jasno prepoznaje specifičnost i težinu femicida kao najokrutnijeg oblika nasilja nad ženama. Nažalost, u BiH građanke i građani su tek sad shvatili koliko je zapravo nasilje nad ženama rasprostranjeno i tek sad se razvija svijest da nasilje nije privatna već javna stvar, a da time što ne reaguju i ne prijavljuju i sami podržavaju nasilje. Godine i godine rada su iza nevladinih organizacija u BiH, imale smo mnogo edukativnih kampanja, odlazile smo u lokalne zajednice, edukovale žene da je vrijeme da pošaljemo poruku da je nasilje nad ženama neprihvatljivo.
Nažalost, mnogi muškarci koji se protive uvođenju zakonskih kazni za femicid nisu svjesni da bi sutra mogli biti suočeni sa situacijom u kojoj bi njihove majke, kćerke i sestre mogle biti žrtve nasilja i da bi počinitelj mogao dobiti minimalnu kaznu
Bili smo nedavno svi svjedoci brojnih ubistava žena u BiH, u prvih šest mjeseci sedam žena i dvoje djece, a čak 83 posto žena su stradale od ruke članova svojih porodica. Vidjeli smo i da država nije uspjela da zaštiti te žene, poznat je široj javnosti slučaj žene koju je u Laktašima zapalio njen muž, a prethodno je nekoliko sati ranije dolazila policija. Da li bi se prema vašem mišljenju, uvođenje najprije rodno senzitivnog jezika u Ustav, a potom i izglasavanje Zakona o femicidu, odnosno "zločinu muškaraca iz mržnje prema ženama" (Definicija dr Dajen Rasel), i oštro sankcionisanje takvih osoba u budućnosti ako ne iskorijenilo, a ono barem drastično umanjilo procenat takvih zločina?
"Nažalost, dok god zakoni ne prepoznaju femicid kao posebnu kategoriju, dok god nasilje u porodici prolazi bez adekvatnih sankcija, situacija neće biti značajno bolja. Primjeri poput slučaja žene u Laktašima, gdje je prijavljeno nasilje, a počinitelj nije odmah zaustavljen, pokazuju da postoji ozbiljan sistemski problem u prepoznavanju nasilja i adekvatnoj reakciji. Sistem ne kažnjava nasilnike dovoljno strogo, čak ni kada počine ubistvo! Bosna i Hercegovina je, nažalost, pala na testu ljudskosti u slučaju Alme Kadić, što je samo još jedan dokaz dubokih problema u našem pravosudnom sistemu. Vidjeli smo sve nedostatke i propuste, i na kraju razočarenje kada je Vrhovni sud Federacije BiH smanjio kaznu zatvora Eldinu Hodžiću za 15 godina. Takve odluke šalju jasnu poruku da se ubistva žena u ovoj zemlji ne smatraju dovoljno ozbiljnim, i to mora prestati".
Na kraju, nije dovoljno samo donijeti zakone. Potrebno je poduzeti i konkretne mjere za njihovu primjenu, edukaciju i jačanje institucija koje trebaju štititi žene i provoditi zakone”.
Na koji način edukovati šire građanstvo u BiH da razumiju i prihvate dobronamjernost ovakvih ili sličnih inicijativa?
"Fondacija Cure i druge ženske nevladine organizacije iz čitave BiH godinama i decenijama edukuju na brojne načine, kroz različite programe i forme, građane i građanke zašto je važna rodna ravnopravnost i zašto ona mora biti prisutna u svakom segmentu života. Jedino kontinuiranim i predanim radom se može djelovati u društvu, i tako mi i radimo", zaključila je ona.
