Ideja o uvođenju tramvaja u Banjaluci stara je gotovo dvije decenije, ali je svaki dosadašnji pokušaj njene realizacije ostajao samo pusta želja. Saobraćajna i urbanistička struka tvrdi da je u pitanju tehnički neizvodljiv projekat, ekonomski promašaj i čist populizam.
Podsjećamo, gradonačelnik Banjaluke Draško Stanivuković nedavno je reciklirao ovu staru zamisao, najavljujući izgradnju tramvajske linije sve do susjednih Laktaša. Prema njegovim riječima, Grad radi na projektu linije koja bi povezivala Laktaše i Banjaluku, završavala kod kasarne "Kozara", a potom išla preko novog parka kod "Delte" i Starčevice do centra grada.
Zdravko Ivić, diplomirani inženjer saobraćaja, za Mondo ističe da tramvaji, iako predstavljaju ekološki čisto vozilo velikog kapaciteta, zahtijevaju infrastrukturu koju Banjaluka trenutno nema, niti ju je ikada strateški planirala. Komentarišući tehničku stranu ovog plana, on ocjenjuje da je ideja o tramvaju trenutno "van svake pameti".
"Trolejbus realnija opcija"
"Potrebno je napraviti tračnice, što trenutne banjalučke ulice ne mogu izdržati. O tome se nije planiralo unaprijed. Tramvaj može potegnuti do 500 putnika, što mijenja deset autobusa, a mi nemamo toliku potrebu na toj relaciji. Ispada da bi se tramvaj morao čekati veoma dugo da se vrati po putnike", ističe Ivić, dodajući da bi poslovanje ovakve linije bilo potpuno neodrživo, te da je trolejbus znatno realnija opcija.
Ranija ideja o uvođenju tramvajske linije Banjaluka-Laktaši prezentovana je još za vrijeme mandata bivšeg gradonačelnika Banjaluke Dragoljuba Davidovića. Ovakve i slične vizije godinama su punile novinske stupce, sve dok krajem 2011. godine na tramvajsku ideju nije stavljena "privremena tačka". Glavni razlozi za odgađanje realizacije ovog plana bili su sveopšta ekonomska kriza i drugi nepovoljni uticaji.
"O tome se već određeno vrijeme razmišlja, a da li će to biti tramvaji, trolejbusi ili nešto drugo, još ne možemo konkretno reći, jer je to pitanje na koje nije jednostavno odgovoriti", govorio je tada Davidović, dodajući da je javni gradski prevoz već dobro regulisan, te da Banjaluka ima autobuse i taksi vozila koja služe za potrebe prevoza na području grada.
"Mega-projekti umjesto rješavanja gorućih problema"
Više od deceniju kasnije, autobusi i taksiji su i dalje tu, a da je ponovna najava tramvaja primamljiva, ali u ovom formatu potpuno pogrešna, smatra Dragan Kabić, koordinator za održivu mobilnost i urbano planiranje iz Centra za životnu sredinu.
"Problem je u tome što se ovakve ideje ne rađaju kao odgovori na goruće probleme javnog prevoza u Banjaluci, već se najavljuju kao mega-projekti. A mega-projekti su najčešće izraz političkog populizma", ističe Kabić za Mondo.
On upozorava da u posljednjih šest godina nije urađeno ništa suštinsko na unapređenju javnog prevoza. Umjesto da se primijene mjere iz Studije javnog prevoza iz 2023. godine i generalno pojeftine karte, Grad se odlučio za besplatan prevoz za određene kategorije. Kabić to naziva dodatnim "prosipanjem novca u kontekstu disfunkcionalnog javnog prevoza koji koristi manje od 10 odsto građana".
"Ta brojka djeluje još poraznije ako uzmemo u obzir da Beograd ima 48 procenata korisnika javnog prevoza, a Zagreb 42 procenta", podsjeća on.
Nelogična mu je i sama trasa prema Laktašima, o kojoj ima prilično jasan stav.
"Najavljena je linija do Laktaša, valjda samo zbog toga što je Gradiška i velikom tvorcu ove male bezobrazne ideje djelovala predaleko", kaže Kabić, objašnjavajući da se prve tramvajske linije moraju planirati tamo gdje postoji najveća gustina naseljenosti. Kao daleko logičnije trase, sugeriše povezivanje Budžaka i Obilićeva/Mejdana, ili kružnu liniju koja bi uvezala Obilićevo/Mejdan, Starčevicu, Borik, Rosulje i Novu Varoš.
Dodatni problem, prema njegovim riječima, predstavlja i saobraćajna politika Grada koja, nauštrb javnog prevoza, pješačkog i biciklističkog saobraćaja, i dalje favorizuje automobile. Kao primjer navodi nezavršeni kružni tok kod "Audi" servisa.
"Traže se rješenja u 'ukopavanju' pješaka i biciklista, prebacivanju pješačkih i biciklističkih tokova preko pasarela koje ne mogu stati u prostor, o svemu – ali se ne odustaje od ideje kružnog toka. Urbano tkivo se razbija mašinofilskim perverzijama, a kuda ćemo smotati zajedno sa tramvajem ostaje otvoreno pitanje", upozorava Kabić.
U svojoj analizi, simbolično naslovljenoj "Posljednji nam tramvaji prolaze", on zaključuje: "Možda čak i postoje dobre namjere od strane Grada s uvođenjem tramvaja, ali su one onda u ovom trenutku spisak želja u formi političkog zavođenja i manipulisanja javnim mnjenjem".
Obilaznica umjesto šina
Miroslav Bojić, prvi čovjek Laktaša, nedavno je podsjetio da je pruga od Banjaluke do Gradiške, planirana još u doba SFRJ, konačno ukinuta u prostornim planovima 2015. godine zbog neopravdane investicije i ogromne eksproprijacije.
"Kao što to nije realno bilo tad, nije realno ni sad. Nema gdje da prođe trasa za tramvaj od velikog broja stambenih i privrednih objekata koji su izgrađeni unazad godinama", poručio je Bojić, dodajući da su prioritet obilaznice koje bi smanjile gužve u gradskoj zoni.
Urbana legenda ostaje na čekanju
Dok se ponovo recikliraju snovi o šinama, realnost banjalučkog javnog prevoza ostaju autobusi zaglavljeni u svakodnevnim gužvama, česta kašnjenja, izostanak noćnih linija, kupovina karata isključivo kod vozača i nedostatak "pametnih" stanica sa informacijama u realnom vremenu.
Stručnjaci napominju da gradovi u okruženju uveliko rade na unapređivanju javnog prevoza dok Banjaluka ostaje u čekaonici. Sve dok se ne krene u rješavanje osnovnih problema autobuskog prevoza, tramvaj u gradu na Vrbasu ostaće samo nostalgična želja i zgodan alat pred izbore.