Prema nekim procjenama, imovina RS, koja je nakon raspada SFRJ ostala na teritoriji Hrvatske i Slovenije vrijedi dvije milijarde maraka.
Ni 17 godina od završetka rata na ovim prostorima još nema precizne evidencije nekretnina na teritoriji drugih država nastalih raspadom prethodne Jugoslavije. Zbog raznih političkih razmirica, pogotovo u Federaciji BiH, propali su svi dosadašnji pokušaji da se ta imovina evidentira.
Ipak, za razliku od Federacije BiH, u Republici Srpskoj imaju prilično ažurnu evidenciju o nekretninama ovdašnjih preduzeća i ustanova koje su ostale na teritoriji drugih država nastalih raspadom SFRJ. U Fondu za upravljanje imovinom i potraživanjima Srpske, kojim upravlja Investiciono razvojna banka (IRB) Republike Srpske, kažu da su na teritoriji Hrvatske ostale 63 nekretnine koje su u vlasništvu Srpske.
U pasivnom podbilansu koji je sačinjen prilikom izrade privatizacionih programa uknjižena je kao vlasništvo Republike Srpske i 101 nekretnina u Srbiji, 44 nekretnine u Crnoj Gori, tri u Sloveniji i jedna u Makedoniji.
Prema tim podacima preduzeća iz Republike Srpske imaju i 117 nekretnina koje su ostale na teritoriji Federacije BiH.
Sigurno je međutim da ni spisak fonda za upravljanje imovinom i potraživanjima Republike Srpske u inostranstvu nije kompletan s obzirom da mnogi poslovni prostori i drugi objekti koji se nalaze u etažnom vlasništu nikada nisu ni upisani u registar nekretnina kao imovina nekadašnjih državnih preduzeća čije je sjedište u Republici Srpskoj, jer u bivšoj državi nije bilo etažnog vlasništva.
U bazi podataka IRB registrovano je 91 preduzeće iz Republike Srpske koje ima imovinu u bivšim jugoslovenskim republikama. Međutim, ni u tim preduzećima ni u IRB Republike Srpske ne znaju kakav je danas status te imovine, u kakvom je stanju niti kolika je njena realna vrijednost.
Hrvatska je na pragu EU, ali još nije riješila brojne imovinske probleme sa susjedima - ogromna državna imovina Republike Srpske i BiH ostala je na teritoriji Hrvatske, ali ona je ne vraća u posjed vlasnicima, iako se na to obavezala.
Brojni hoteli, luksuzne vile i mnoga radnička odmarališta uz hrvatsku obalu na Jadranu - nisu vlasništvo Hratske.
Te objekte su finansirali i gradili zaposleni iz raznih državnih preduzeća i ustanova iz drugih republika nekadašnje SFRJ, ali i pored toga već godinama, nakon rata, Hrvatska im ne vraća imovinu iako je na to pristala ratifikacijom međunarodnog sporazuma o sukcesiji.
To je nedavno izazvalo pravu uzbunu u sarajevskim političkim krugovima. Uplašili su se da će ulaskom Hrvatske u EU ostati bez izuzetno vrijedne državne imovine koja se nalazi na njenoj teritoriji. Neki su zbog toga čak i prijetili zvaničnom Zagrebu da će ga prijaviti EU za kršenje međunarodnog sporazuma o sukcesiji.
Ako je suditi po izvještaju koji je jedna od radnih grupa za popis državne imovine, koja se nalazi van teritorije BiH, svojevremeno dostavila Savjetu ministara, riječ je o ogromnom bogatstvu od kojeg BiH nema nikakvu korist.
Naprimjer, luksuzna vila "Aurora" u Trstenom sa više od osam hiljada kvadratnih metara zemljišta uz taj objekat u vlasništvu je BiH. Prema tom dokumentu, vlasništvo BiH su i vile "Erika" u Dubrovniku kao i vile "Trpanj", „Šojat“ i "Tarkov" u Brelima. U vlasništvu BiH su i objekti "Sirena" u Podgori, odmaralište Lozica u Dubrovniku, bolnički kompleks u Cavtatu, odmaralište u Omišu, hotelski kompleks u Srebrenom...
Zvaničnici BiH tvrde u tom izvještaju da BiH ima suvlasnički dio i u dubrovačkom hotelu "Belvedere" i u hotelskom kompleksu "Vrtovi sunca" kao i zgrada željezničke stanice u Dubrovniku.
Na tom spisku su i brojni stanovi u Zagrebu, Splitu, Dubrovniku, Makarskoj i još nekim drugim primorskim mjestima, zatim značajan broj radničkih odmarališta i objekata Crvenog krsta i ferijalnog saveza kao i pozamašna kvadratura zemljišta na atraktivnim lokacijama...To je samo mali dio imovine BiH koja je ostala u Hrvatskoj.
Sporazum o sukcesiji bivše SFRJ potpisan je 2002. godine pod pokroviteljstvom UN, a stupio je na snagu 2004. godine tek kada ga je ratifikovala i Hrvatska kao posljednja zemlja potpisnica. Taj međunarodni dokument ima sedam aneksa, a onaj poslijednji, Aneks G, reguliše imovinsko pravna pitanja između zemalja potpisnica.
Usaglašen je i dogovoren osnovni princip po kojem sva imovina, naprimjer Srbije, koja se 31. decembra 1991. godine nalazila na teritoriji neke druge države - pripada Srbiji. Detalji oko vraćanja te imovine trebalo je da budu regulisani bilateralnim sporazumom između tih država. Međutim, do sada nije bilo političke volje za zaključivanje takvih sporazuma.
"Problem je što sadašnje države, nekadašnje republike SFRJ, nikada nisu uspjele da sklope bilateralne sporazume iako su po aneksu G to bile obavezne.Osnovni smisao aneksa G bio je da se imovina koja je ostala na teritoriji druge države rješava sporazumno a ne na Sudovima.
Međutim, Hrvatska očigledno nije za to zainteresovana, jer je mnogo više naše imovine ostalo na njenoj teritoriji nego njihove ovdje“, objašnjava pravobranilac Republike Srpske Slobodan Radulj.
On je za Srnu rekao da je u takvoj situaciji skoro nemoguće vratiti tu imovinu u posjed njenih predratnih vlasnika.
"Pravobranilaštvo ne može u ime Republike Srpske da vodi te sporove u Hrvatskoj i Sloveniji, jer po njihovim zakonima ne dozvoljavaju nam da budemo stranka u postupku. Zbog toga ćemo, vjerovatno, Hrvatskoj i Sloveniji uzvratiti nekim recipročnim mjerama" - navodi Radulj.
Za razliku od Hrvatske i Slovenije, u Srbiji i Crnoj Gori nema tih problema.
"Mi vodimo tamo tek nekoliko sporova. Radi se o sudskim sporovima za vraćanje imovine naših preduzeća u Beogradu, Sremskoj Mitrovici, a sada je u toku spor u Herceg Novom oko nekih stanova i apartmana u Bijeloj kod Herceg Novog, čiji je vlasnik Šećerana iz Bjeljine", precizirao je Radulj.
U toku rata ili neposredno nakon njegovog završetka, nešto od nekretnina Srpske prodato je uprkos zabrani, na razne načine. To su obično radili direktori tih preduzeća, a u Pravobranilaštvu Republike Srpske kažu da su neki za to čak imali i saglasnost tadašnje vlade.
Tvrde da je čak bilo i slučajeva da su neki objekti prodati, a da nikada nije naplaćena kupoprodajna cijena. Zbog toga će iskoristiti svaku mogućnost da ponište sve ranije zaključene kupoprodajne ugovore, gdje god je to moguće.
Za imovinu koju su preduzeća prodala, a nisu smjela, u Pravobranilaštvu rekoše da će morati da obeštete Republiku Srpsku, jer ta imovina nije vlasništvo tih privatnih preduzeća već državna imovina.
I pored toga u Hrvatskoj je ostalo još mnogo nekretnina Republike Srpske i BiH. Šta će biti sa tom imovinom još niko pouzdano ne zna.
S obzirom da Hrvatska na sve moguće načine opstruiše sporazum o sukcesiji i da tamo nema političke volje da se ti problemi rješe bilateralnim sporazumom, u Republici Srpskoj su sve glasnija mišljenja da bi bilo najbolje da se te nekretnine - prodaju.
Za tu opciju su i u Pravobranilaštvu Republike Srpske, jer, kako navode, ovako od te imovine nemaju nikakve koristi.
To je čini se i jedino moguće rješenje, jer ako se bude čekalo, lako bi moglo da se desi da Republika Srpska i BiH ostanu bez ove imovine na legalan način - odlukom suda, s obzirom da se već više od dvije decenije Hrvatskoj ne plaćaju porezi, komunalne naknade i takse za tu imovinu.
(Srna)
