Jedinice Iranske republikanske garde aktivno su se borile u BiH na strani vlade BiH, proističe iz najnovijih objavljenih dokumenata iz Predsjedničke biblioteke Bila Klintona iz Arkanzasa.
Tako, na primjer, u dokumentu Odbora za nadzor nad obavještajnim službama, koji djeluje kao savjetodavni organ američkog predsjednika, pod službenom oznakom 2006-0996-F navedeno je da su se iranski elementi nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma povukli iz BiH i da je unutar zemlje ostalo samo diplomatsko osoblje i iranske humanitarne organizacije.
"Mudžahedini i jedinice Iranske revolucionarne garde su raspušteni. Stotine tih ljudi već su otišle iz BiH otkako je potpisan Dejton. Zaustavljene su iranske isporuke oružja i završena je saradnja bosanske vlade s iranskim vojnim i obavještajnim elementima", navedeno je u ovom dokumentu, prenose "Nezavisne novine".
Dodali su da je zaustavljena obuka trupa u BiH i Iranu, i da je sav ključni iranski personal u BiH napustio zemlju.
Međutim, u narednom pasusu se između redova može iščitati da Vlada SAD nije imala puno povjerenje u tadašnje bošnjačke zvaničnike u međusobnoj komunikaciji.
"Bosanski predsjednik Izetbegović nam je dao uvjeravanja da su svi ti Iranci koje smo mi označili kao neprihvatljive napustili zemlju i da im neće biti dozvoljen povratak. Mi ćemo iskoristiti sva raspoloživa sredstva da se uvjerimo da su se Iranci i Bosanci povinovali. Kada uočimo zabrinutost koju dobijamo od naših izvora i metoda koje imamo na terenu, onda se obraćamo bosanskim vlastima kroz Zajedničku komisiju koju smo uspostavili s tom namjerom", naveli su u dokumentu.
Naknadni događaji su pokazali da se islamske ekstremističke organizacije, povezane s Iranom i drugim islamskim elementima, nikad u potpunosti nisu povukle iz BiH, ali dokumenti o tim naknadnim saznanjima zasad nisu objavljeni, navode "Nezavisne".
Inače, i u ovoj grupi dokumenata najviše govora ima o isporukama iranskog oružja u BiH, a posebno u dokumentima 2006-0680-F, 2006-0996-F-1, 2006-0996-F-3, 2006-0469-F i drugima. Iako to tako nije decidno navedeno, kada se pogledaju ovi i ranije objavljeni dokumenti između redova se može zaključiti da je iransko oružje u BiH postalo problem tek onda kad se ispostavilo da ti elementi mogu biti prijetnja američkim vojnicima koji su djelovali u sklopu mirovne misije IFOR prve godine nakon potpisivanja Dejtona. Kao i ranije, i u ovoj grupi dokumenata koplja se lome da li je američka vlada znala za tajne operacije CIA koje su počele 1994. godine nakon uspostavljanja Hrvatsko-muslimanske federacije u Vašingtonu kroz koje je iransko oružje preko Hrvatske išlo za bošnjačke snage u BiH, uz prećutni dogovor da Hrvatska za sebe uzme trećinu.
Koliko je Hrvatska stvarno sama pristala na iranske isporuke, a koliko je tu bilo "zavrtanja ruku" od strane predstavnika Klintonove administracije koja je pošto-poto željela naoružati Bošnjake - teško je ocijeniti, ali je iz dokumenata CIA jasno da su Amerikanci nekoliko puta morali "smirivati" Hrvate koji su prijetili da će srušiti svaki iranski avion koji nosi oružje u BiH, kako se, na primjer, navodi u CIA dokumentu iz 20. septembra 1995. godine, što smo, takođe, ranije u nekoliko navrata pokazali.
U gorespomenutim dokumentima se sugeriše da je odluka o dopuštanju isporuka iranskog oružja u BiH bila ispravna jer, kako se na primjer navodi u dokumentu 2006-0996-F-3, bez te odluke ne bi bilo ni Dejtonskog sporazuma.
"Naknadni događaji su pokazali da je odluka 'bez instrukcija' bila ispravna: Bosanci su preživjeli i započeli kontranapad, iranski i radikalni islamski uticaji su dramatično opali nakon Dejtona, a saradnja sa BiH je za NATO postala izraz snage, a ne krize. Danas u BiH vlada mir - znači naše politike su dale rezultat", zaključili su.
"Mudžahedini i jedinice Iranske revolucionarne garde su raspušteni. Stotine tih ljudi već su otišle iz BiH otkako je potpisan Dejton. Zaustavljene su iranske isporuke oružja i završena je saradnja bosanske vlade s iranskim vojnim i obavještajnim elementima", navedeno je u ovom dokumentu, prenose "Nezavisne novine".
Dodali su da je zaustavljena obuka trupa u BiH i Iranu, i da je sav ključni iranski personal u BiH napustio zemlju.
Međutim, u narednom pasusu se između redova može iščitati da Vlada SAD nije imala puno povjerenje u tadašnje bošnjačke zvaničnike u međusobnoj komunikaciji.
"Bosanski predsjednik Izetbegović nam je dao uvjeravanja da su svi ti Iranci koje smo mi označili kao neprihvatljive napustili zemlju i da im neće biti dozvoljen povratak. Mi ćemo iskoristiti sva raspoloživa sredstva da se uvjerimo da su se Iranci i Bosanci povinovali. Kada uočimo zabrinutost koju dobijamo od naših izvora i metoda koje imamo na terenu, onda se obraćamo bosanskim vlastima kroz Zajedničku komisiju koju smo uspostavili s tom namjerom", naveli su u dokumentu.
Naknadni događaji su pokazali da se islamske ekstremističke organizacije, povezane s Iranom i drugim islamskim elementima, nikad u potpunosti nisu povukle iz BiH, ali dokumenti o tim naknadnim saznanjima zasad nisu objavljeni, navode "Nezavisne".
Inače, i u ovoj grupi dokumenata najviše govora ima o isporukama iranskog oružja u BiH, a posebno u dokumentima 2006-0680-F, 2006-0996-F-1, 2006-0996-F-3, 2006-0469-F i drugima. Iako to tako nije decidno navedeno, kada se pogledaju ovi i ranije objavljeni dokumenti između redova se može zaključiti da je iransko oružje u BiH postalo problem tek onda kad se ispostavilo da ti elementi mogu biti prijetnja američkim vojnicima koji su djelovali u sklopu mirovne misije IFOR prve godine nakon potpisivanja Dejtona. Kao i ranije, i u ovoj grupi dokumenata koplja se lome da li je američka vlada znala za tajne operacije CIA koje su počele 1994. godine nakon uspostavljanja Hrvatsko-muslimanske federacije u Vašingtonu kroz koje je iransko oružje preko Hrvatske išlo za bošnjačke snage u BiH, uz prećutni dogovor da Hrvatska za sebe uzme trećinu.
Koliko je Hrvatska stvarno sama pristala na iranske isporuke, a koliko je tu bilo "zavrtanja ruku" od strane predstavnika Klintonove administracije koja je pošto-poto željela naoružati Bošnjake - teško je ocijeniti, ali je iz dokumenata CIA jasno da su Amerikanci nekoliko puta morali "smirivati" Hrvate koji su prijetili da će srušiti svaki iranski avion koji nosi oružje u BiH, kako se, na primjer, navodi u CIA dokumentu iz 20. septembra 1995. godine, što smo, takođe, ranije u nekoliko navrata pokazali.
U gorespomenutim dokumentima se sugeriše da je odluka o dopuštanju isporuka iranskog oružja u BiH bila ispravna jer, kako se na primjer navodi u dokumentu 2006-0996-F-3, bez te odluke ne bi bilo ni Dejtonskog sporazuma.
"Naknadni događaji su pokazali da je odluka 'bez instrukcija' bila ispravna: Bosanci su preživjeli i započeli kontranapad, iranski i radikalni islamski uticaji su dramatično opali nakon Dejtona, a saradnja sa BiH je za NATO postala izraz snage, a ne krize. Danas u BiH vlada mir - znači naše politike su dale rezultat", zaključili su.
