Do danas posljednji haški begunac, Goran Hadžić, prešao je put od magacionera do predsjednika Republike Srpske Krajine.
Posljednji odbjegli haški optuženik Goran Hadžić uhapšen je danas u Krušedolu na Fruškoj Gori.
Hadžić se iz politike povukao poslije Erdutskog sporazuma 1995, a 2004. je “za dlaku” izbjegao hapšenje - kad je u Beograd stigla zapečaćena haška optužnica.
Rođen je 1958. u Vinkovcima, u Hrvatskoj.
Na prvim višestranačkim izborima u Hrvatskoj, 1990, bio je kandidat Saveza komunista Hrvatske - Stranke za demokratske promjene.
Prije sukoba u Hrvatskoj radio je kao magacioner u Pačetinu kod Vukovara i bio predsjednik tamošnje mjesne zajednice.
Marta 1991. izabran je za predsjednika Opštinskog odbora Srpske demokratske stranke za Vukovar. Nakon što je Hrvatska proglasila nezavisnost 25. juna 1991, Hadžić je na skupu održanom u Dalju imenovan za predsjednika vlade Srpske autonomne oblasti (SAO) Istočna Slavonija, Baranja i Zapadni Srem.
Februara 1992, skupština bivše RSK izabrala ga je, namjesto tada smijenjenog dr Milana Babića, za predsjednika Republike Srpske Krajine. Na toj funkciji ostao je do decembra 1993. godine. Tada je izgubio izbore za predsjednika RSK, na kojima je, poslije dva kruga glasanja, Babića pobijedio Milan Martić.
Hadžić je početkom 1995. postao član Savjeta Sremsko-baranjske oblasti, u sastavu RSK, a nedugo zatim izabran je za predsjednika te oblasti, što je bio do usvajanja Mirovnog sporazuma u Erdutu, krajem godine.
Od tada pa do bjekstva od Tribunala, leta 2004. godine, živio je i radio u Novom Sadu.
Haška optužnica protiv njega je podnijeta maja 2004. i u njoj se navodi da je kao predsjednik Vlade SAO Slavonije, Baranje i Zapadnog Srema, a zatim i kao predsjednik RSK učestvovao u udruženom zločinačkom poduhvatu u svojstvu saizvršioca.
Svrha ovog udruženog zločinackog poduhvata bila je, kako se navodi, da se većina Hrvata i drugog nesrpskog stanovništva silom trajno ukloni sa približno trećine teritorije Republike Hrvatske s ciljem da ta teritorija postane dio nove države pod srpskom dominacijom.
Hadžić je pobjegao 16. jula 2004. u popodnevnim časovima, odnosno 17 sati prije nego što je srpsko pravosuđe zatražilo od policije da ga uhapsi. Optužnica protiv Hadžića, s potpisom tadašnjeg tužioca Tribunala u Hagu Karle del Ponte, predata je zajedno s nalogom za hapšenje, u najstrožoj tajnosti srpskim vlastima 13. jula. Traženo je da optuženik bude uhapšen u roku od 72 časa.
Del Ponte je novinarima u Hagu 19. jula 2004. predočila kretanje Hadžića gotovo iz sata u sat od trenutka kada je u Beograd stigla optužnica protiv njega, iz čega se moglo zaključiti da je Hag imao informacije “sa terena“, kao i da je glavna tužiteljka zapravo prebacivala tadašnjim vlastima SCG i Srbije na oklijevanju.
Prema informacijama Del Ponte, Hadžić je na dan kad je u Ministarstvo spoljnih poslova tadašnje SCG stigla zapečaćena haška optužnica bio u svojoj kući u Novom Sadu, a optužnica i nalog za hapšenje su u okružni sud u Beogradu stigli istog dana, ali “poslije radnog vremena“ suda.
Hadžić je, kako tvrdi Del Ponte, napustio svoju kuću noseći torbu nepoznatog sadržaja, a dva sata kasnije njegov vozač se sam vratio do Hadžićeve kuće.
Beogradski okružni sud je ujutru, 14. jula 2004, proslijedio policiji nalog za Hadžićevo hapšenje, ali je “gospodin Hadžić napustio kuću 17 sati prije nego što je od policije zvanično zatraženo da ga uhapsi“, istakla je tadašnji glavni tužilac Tribunala.
Sutradan, policija je izvjestila sudiju da ne može da pronađe Hadžića na adresi na kojoj je prijavljen i da je “mjesto njegovog boravka nepoznato“, a istog dana informacija o zapečaćenoj optužnici je “procurila“ medijima.
Vojna policija i žandarmerija tragale su za odbeglim Hadžićem u više navrata, a koliko je poznato javnosti, između ostalog, 13. juna 2007. u napuštenim skladištima nedaleko od Vrdnika i Sremske Kamenice. U Novom Sadu 9. oktobra 2009. policija je tragala za podatkom do kojeg su došli praćenjem jednog od laptopova da bi se Hadžić tih dana mogao naći u kući u kojoj je živio do bjekstva.
Pripadnici Službe za otkrivanje ratnih zločina MUP-a Srbije obavili su decembra 2010. pretres dvije kuće u Novom Sadu koje pripadaju bliskim rođacima Hadžića.
U kući jednog od njih pronađena je fotografija “Portret muškarca“, slike čuvenog italijanskog umjetnika Amadea Modiljanija, na osnovu čega su pojedini mediji pisali da je moguće kako se prodajom skupih slika finansiraju troškovi Hadžićevog skrivanja.
U praznoj kući u Novom Sadu, koja je u istom dvorištu sa Hadžićevom, 17. februara ove godine je izbio požar, koji se nije proširio na druge objekte, niti je bilo žrtava - saopštila je vatrogasna brigada grada.
(Tanjug/MONDO)
