Angelina Aćimović je djevojčica čiji se život ugasio 3. maja kada je otišla u školu. Uz pomoć fondacije koju je osnovala njena porodica, Angelina još uvijek živi.
Trećeg maja se obilježava godišnjica događaja koji je potresao cijelu Srbiju i region. U Osnovnoj školi "Vladislav Ribnikar" na Vračaru u Beogradu desilo se nešto što smo pomišljali da može da se desi samo negdje daleko od nas. Tog dana poginulo je devet đaka te škole i njihov čuvar kada je na njih pucao dječak, koji je takođe bio učenik te škole.
Za MONDO portal govorio je otac jedne od ubijenih djevojčica. Njegova kćerka Angelina je 3. maja bila teško povrijeđena u masakru u školi. Preminula je poslije 12 dana borbe za život. Anđelko Aćimović je rekao kakve su emocije u njemu godinu dana nakon tragedije.
"Godišnjica za sve roditelje znači novo podsjećanje na strašan tragični događaj. Emocije rastu i svima nam je jako teško. Problema ima puno, ali nastavljamo neku ličnu borbu, neku borbu sa nama samima. Svako se na svoj način nosi sa tim. Mi imamo svoju neku misiju sa Angelininom fondacijom, drugi imaju neke svoje probleme, borbe", počeo je priču Anđelko za naš portal, pa rekao šta se promijenilo za ovih godinu dana.
"Promijenilo se puno toga kod svakog čovjeka. Prvo u smislu osjećaja. U početku je to očaj, pa depresija, pa bijes i onda se dalje svako na svoj način nosi sa tugom. Ja mogu da kažem za nas da smo na neki način uspjeli da transformišemo tu tugu baveći se dobročinstvom. Bavimo se održavanjem sjećanja na Angelinu, kroz to osjećamo da i ona živi i da nam ona lično pomaže u tome. A da li se promijenilo u društvu, mogu da kažem samo iz razgovora sa raznim ljudima i raznim službenicima. Svi su još uvijek jako potreseni, zatečeni... Svi imaju želju da pomognu. Da sam ja na mjestu ljudi koji rade i odlučuju o nekim stvarima kao na primjer o školi, ja bih drugačije to rješavao. Preuzeo bih odgovornost, ali eto odlučeno je drugačije da se radi i da se sva inicijativa prepusti roditeljima. To je po mom mišljenju pogrešno, ali vrijeme će pokazati i kako će to ići", rekao je Anđelko za MONDO.
Kakva je bila Angelina?
Anđelko je za naš portal otkrio kakva je bila Angelina, šta je voljela i kakve je planove imala. "Podsjetili ste me na tu upornost. Ona je bila izuzetno uporna. Bila je i umjetnička duša. To je nevjerovatno koliko je talenta imala za mnoge stvari. A što se tiče upornosti, ona kada nešto hoće da dostigne, to nije moglo da bude nedostižno za nju. To je upornost neviđena. Moj unuk iz prvog braka je godinu dana mlađi od nje i jednom prilikom su oni riješili da se takmiče za neku nagradu ko će više da uradi čučnjeva. Luka se bavi tenisom, profesionalno trenira, u sportu je. Oni su radili te čučnjeve, ja sam brojao do petsto i nešto. Molio sam ih da prestanu, govorio dobićete oboje nagradu, molim vas djeco, boljeće vas noge, biće dupla nagrada za oboje... Ali nije vrijedilo. Oboje su bili toliko uporni i na kraju su uradili 960 čučnjeva i odlučili da stanu bez pobjednika. Takva je Angelina bila u svemu. Dijete koje je imalo cilj uvijek. Vrlo pedantna, vrlo odgovorna prema sebi, prema drugima. Jedno nevjerovatno dijete. Nismo mi ni zaslužni za to, naprosto takva se rodila... Više je ona nas učila nego mi nju. Ona je vodila i svoj dnevnik i napisala je krajem 2022. godine šta ispraća u toj godini, šta ostavlja u njoj i napisala je neke planove za 2023. godinu. U tom ispraćaju zahvalila se za porodicu, za kuče koje je dobila od mene. Napisala je nešto što joj se ne sviđa. Kakva je ona postala, kakva želi da postane. Za 2023. godinu je jedna od stvari bila da radi na vrijeme domaći, da jednom nedjeljno jede slatko pošto smo to pokušavali malo da joj zabranimo. Voljela je da pretjeruje, a nije htjela da jede voće i povrće. Onda je ona sama sebi stavila zadatak da jednom nedjeljno jede slatko. Pisala je i stvari šta treba da uradi, koje knjige da pročita, koje aktivnosti da ima. Tako neke detaljčiće je imala u planu...", rekao je Anđelko.
Angelina je mnogo voljela da crta, a kako kaže Anđelko oni su taj talenat prepoznali još kad je Angelina imala četiri godine. "Ona je crtala već od četvrte, pete godine. Pravila je dijelove odjeće, bojila i pisala koje se boje uklapaju. Godine 2017. kada smo se doselili u Beograd, ona je imala tad 10 godina, ona je krenula u školicu mode kod nastavnice Gorice Roksandić. Tu je radila neke skice, crteže... Napravila je 22 crteža koji su nam ostali u naslijeđe. Od tih crteža napravljena je čitava serija haljina. Osim tog vida umjetnosti ona je pravila i nakit i torbe. Radila je čak sklapanje nekih stvari u kući. Kada smo kupovali namještaj ona nije dozvoljavala da iko to sklapa, već sve ona sama. To je radila sa 12, 13 godina. Pravila je skice enterijera u kući i imala je osjećaj kako šta treba da izgleda. Imala je i talenat za muziku, plesala je fantastično. Posljednju godinu života je išla na ples. Priključila se plesnoj grupi u "Resavskoj". I u školskim i u vanškolskim aktivnostima je bila u samom vrhu. Sve je to radila sa lakoćom", rekao je Anđelko za naš portal i dodao da je mnogo voljela i životinje. Dugo ih je molila za kucu, koju je na kraju i dobila. Nazvala ju je Zoja.
"Ona meni nije dozvoljavala da pustim Zoju kad šetamo negdje jer se plašila da će njoj nešto da se desi, da će pobjeći. Pa to je strašno, jedva smo je jednom nagovorili, kada smo provodili posljednji zajednički vikend pored Dunava gdje u okolini nema nikog, da je pusti, pa da trčimo svi zajedno sa Zojom. Toliko je imala brige za životinje, za mace, za kuce, za sve", rekao je Anđelko.
Pomenuo je i Angelininu najbolju drugaricu koja se doselila iz Francuske u Srbiju. Krenula je u školu "Vladislav Ribnikar", a Angelinu su zamolili da ona sa njom radi matematiku i srpski. "Ona je to naravno prihvatila. Iz tog se rodila družba i one su bile često kod nas u kući, pa kod njih u kući. Tokom tog druženja one su snimale svakakve vlogove. Pošto je njena drugarica bila narodni plesač, igrala je u nekom KUD-u u Parizu, onda je ona pokazivala Angelini kako da igra kolce.To su neke uspomene koje i nama znače kad gledamo te snimke. Uglavnom plačemo, drugi osjećaj ne postoji...", rekao je Anđelko.
Šta je moglo bolje?
Angelinin otac govorio je i o tome šta je moglo bolje da se uradi nakon što se dogodio masakr. "U svijetu postoji način rada kada su u pitanju ovakva dešavanja, odnosno teška ubistva. Ne treba da se ubicama pridaje nikakva pažnja, niti da se o njima nešto piše, šta jede, da li šeta, da li uči. Sa tim se ubici daje na važnosti, a to i jeste njihov cilj. Oni pitaju šta se o njima priča, njih to interesuje. To je loše zbog ljudi koji kada to vide, imaju možda želju isto da urade. To možda nije trebalo da se radi. Svaka informacija kada je tako osjetljiva trebalo bi da se provjerava. Svakako da je postojala nespremnost na takvo nešto kao i nerazumijevanje šta treba da se uradi", rekao je Anđelko.
Kako da čuvamo sjećanje na Angelinu i drugu stradalu djecu
Anđelko je rekao kako oni čuvaju sjećanje na Angelinu, ali i na drugu djecu koja su trećeg maja stradala u školi.
"Da bismo sačuvali sjećanje na njih, što je jako bitno, moramo da sačuvamo i njihovo djelo i glas. Potrebna je saradnja sa roditeljima, ali nisu svi na to spremni. Kod nas je to nekako došlo samo kroz njene modne kreacije i kroz pomaganje drugima. Osnovali smo tu fondaciju kroz koju pomažemo i školicu mode u koju je išla. Da djeca tu besplatno uče da crtaju - kao što je ona radila. Da ta djeca rade svoj neki projekat i da imaju svoju modnu reviju u saradnji sa Nedjeljom mode u Beogradu i sa kreatorima koji su radili sa nama njene haljine. Radimo haljinice za matursko za djecu bez roditeljskog staranja. Kroz sve to ona živi. Takođe i kroz aktivnosti fondacije koja ima za cilj da pokušamo da spriječimo da se ovakve stvari dešavaju znajući uzroke koji su doveli do ovoga. To je po mom mišljenju vaspitanje u porodici i destruktivni sadržaj društvenih grupa na internetu. Radimo na tome da obučimo psihologe i pedagoge u školama, direktore i nastavnike, a oni dalje djecu i roditelje - da se maksimalno podigne svijest o važnosti porodice i vaspitanja. Pokušaćemo da izmijenimo neke zakonske regulative. Danas roditelji skoro nemaju prava da zadiru u neke lične stvari djeteta, a dijete ima previše prava, a obaveze im ne možete nametnuti. Nastavnici koji se bave njima nemaju vremena da se bave i vaspitnim radom, jer su njima nametnute tolike obaveze, da pišu razne izvještaje, pripremu časova, umjesto da se pozabave djecom. Oni to žele, ali nemaju vremena. Nekad kada žele da primijene neke mjere, oni za to nemaju pravo. U školama se ne primjenjuje zakon vezan za korišćenje mobilnih telefona, koji je zabranjen. U mnogim školama se to ne poštuje, mi ćemo nastojati na tome da to počne da se poštuje. Mnoge stvari treba učiniti da generacije sadašnje, a posebno buduće rastu u boljim uslovima jer je opasnost latentna i mi moramo da radimo konstantno sa djecom. Mi imamo nadu da ćemo u tome uspjeti, ali samo ujedinjeni", rekao je Anđelko i dodao da porodici mnogo znači što će Angelinine drugarice nositi njene haljine na maturi:
"Mnogo nam to znači. U nama su i ponos i tuga. "Te djevojčice su prilikom nošenja haljina na 'Fashion week-u' bile razdragane, ali su sve plakale kada su ulazile u bekstejdž. To oslikava njihovo osjećanje. To održava sjećanje na Angelinu. Te haljine su u centru svega što se sad dešava oko nas. Mi vjerovatno i ne bismo pokrenuli akciju oko registrovanja fondacije da nije bilo haljina koje su to ubrzale. I sve ostalo što radimo za naraštaje koji dolaze, svega toga ne bi bilo da nije bilo haljina. Mi sada živimo njenim snovima. Sve što radimo i pomažemo drugima, to je sve ostvarenje njenih snova. Ona je to oduvijek željela, oduvijek radila. Mi to gledamo da njegujemo na isti način. Apelujemo na ljude da se priključe trenutnoj akciji maturska haljina za djecu bez roditeljskog staranja. Mi šijemo hajine za svu djecu u Srbiji. Toj djeci je potrebna i obuća, pa apelujemo da se jave firme koje se bave obućom, da doniramo i obuću. Uključeni su i frizerski saloni koji će donirati i frizure, postoji mogućnost doniranja i nakita. Treba da se uključi veći broj ljudi, ne samo zbog te djece, nego da bi se probudila svijest ljudi o dobročinstvu i da se uvijek njeguje. Treba da imamo svijest da čovjek svaki dan nekom osmijeh izazove i da tako učini dobro djelo. Ljudi mogu da se jave na naš mejl fondacije [email protected] i da dogovorimo šta oni mogu da urade, da to priuštimo dječici", zaključio je za MONDO Anđelko.
(Mondo.rs/Jana Desovski)
