U utorak naveče daljinski upravljač radio je u petoj brzini. Tako uvijek biva kad nema Lige šampiona koja je odsvirala svoje za ovu sezonu što se tiče utoraka.
Srećnici koji imaju Sportklub gledali su posljednji Vesthemov meč na “Apton parku” i konačni šamar Luisu van Galu na klupi Mančester junajteda i propustili su mnogo. Učesnici Farme mazali su se nekakvom tortom po licima, Miroslav Lazanski, zajedno sa premijerkom Željkom Cvijanović analizirao je ekonomske parametre u Srpskoj od 2001. do 2005., zabrinuto vrteći glavom, Dejan Anđus je objašnjavao da je titula Lestera u Premijer ligi namještena, a sin Zaima Backovića zapjevao je na polufinalu Eurosonga u Štokholmu.
Priznajem, prebacio sam na BHT da vidim nastup hrvatske predstavnice Nine Kraljić, zatim Deena i temperamentne ekipe sa Vlašića, a zadržao sam se i na nastupu Maltežanke Ire Losko, ali ne zbog pjesmuljka “Walk on Water” (više preferiram “Smoke on the water” i slično). Ko je vidio kako izgleda Ira, zna na šta mislim.
Priznajem i da na Eurosong cirkusu uglavnom ispratim glasanje, ali kako se u polufinalu ne glasa javno, proglašenje finalista traje par minuta, te se zadržah kod ljubaznih švedskih domaćina Petre i Mansa.
Na RTRS-u je premijerka svakako objašnjavala da se samo na izborima vidi ko su pravi pobjednici, što me malo zagrebalo po moždanoj masi jer na sajtu Centralne izborne komisije piše da je ona posljednje izbore izgubila. U Štokholmu je, pak, izborna komsija Eurosonga objavila da BiH nije prošla u finale.
Jauk Dejana Kukrića odjeknuo je dnevnom sobom. I nije im bila neka pjesma, pomislih, ali onda izađoh na Tviter i vidjeh očaj na sarajevskom dijelu lajne, što me pokolebalo u namjeri da se vratim analizama Lazanskog i premijerke. Da je vrag definitivno odnio šalu, shvatio sam kad je Jelena Karleuša poručila organizatorima da ga popuše. Prethodno je tvitnula da navija za Bosance, te je bilo jasno da eliminacija Deena, Dalal, Ane Rucner i Jale Brata motivisala divu da opsuje.
U tom trenutku Lazanski i premijerka zaključiše da pod vlašću SNSD-a narodu u Srpskoj životni vijek produžio za nevjerovatne četiri godine. Ponovio sam Karleušinu psovku.
Ipak, skraćenje životnog vijeka Deena na Eurosongu mnogo je više potreslo Karleušu, nego mene produženje istog kod građana Srpske. Jelena, međutim, pada u zamku većine Beograđana kojima je Bosna samo egzotika u vidu ćevapa i bureka, pa sigurno pojma nema da se kod nas desio popis, i to 2013. godine kada nije bilo para da se ide na Evrosong. I tada se održavao u Švedskoj, ali novca nije bilo jer je, logično, bio potreban za popis. Cijelih 50 miliona maraka.
Vjerovatno Karleuša ne zna i da rezultati tog popisa nisu objavljeni, jer se 300.000 ljudi iz dijaspore uredno prijavilo da žive u BiH. Većina njih liježe i ustaje u, na primjer, Čeljigovićima, Čevaljuši i Čekrčićima, a u međuvremenu skokne do Davosa, Gelsenkirhena ili Insbruka na posao. I kako su naveče, jebiga, kod kuće u Bosni, nije imao ko iz inostranstva da glasa za Deena i drugove.
Dijaspora je tako ostavila izvođače iz BiH na milost i nemilost Evropljanima, a Haris Pašović, režirajući nastup, pokušao je da zaigra na kartu emocija zbog izbjegličke krize. No, Evropi je pun kofer izbjeglica, a bodljikava žica očigledno ne pali, pa ispade da se Pašović izblamirao, kao i onomad sa sarajevskom crvenom linijom, performansom sa crvenim stolicama porijeklom iz Srbije, u kojem je među žrtve “srpske agresije” u Sarajevu svrstao i Srbe pobijene na Kazanima. Tada su njemu mnogi, u maniru Jelene Karleuše, poručivali da popuši.
Kletva ga je, očigledno, stigla u utorak u Štokholmu.