U danima nakon protesta i mitinga u Banjaluci obje strane zabavljaju se brojanjem prisutnih na okupljanjima koja su organizovali na Trgu Krajine i u parku „Mladen Stojanović“.
Ide im je uspješno, otprilike kao statističkim institucijama sa popisom. I jedni i drugi bi da namaknu par hiljada nerezidentnih posjetilaca. U ovom slučaju nerezidenti su oni koji su te subote rekli istorijsko „ne“ vlastitom šefu, ignorisali koncert Milorada Dodika, i otišli na zakazanu svadbu/krštenje/šoping ili oni kojima su RTRS i BN zajednički, svako zbog svoje krajnosti, ogadili Bosića i ekipu.
Broj prisutnih na mitingu vlasti u Banjaluci raste paralelno sa visinom poreza na nepokretnosti u gradu, s tim što je ovo drugo povećanje stvarno. U prebrojavanju pristalica SNSD-a i njihovih pratilaca koriste se najmodernije statističke metode poznatije kao „odoka“ i „iz aviona“. Ova druga malo teže može se upotrebiti u parku zbog krošnji drveća, a vjerujte, na opozicionom protestu bilo je i onih koji su visili na granama. Ne toliko zbog gužve, već da bi vidjeli Nebojšu Vukanovića kako pokreće bunu protiv dahija, ali ne i suvara.
Odoka i iz aviona utvrđeno je da je na Trgu Krajine bilo čitavih 35.000 ljudi, a to je na RTRS-u potkrijepljeno čuvenom policijskom metodom „četiri čovjeka na kvadratnom metru“. Ne zna se da li je na mitingu bio jedan bivši visoki funkcioner SNSD-a, ali ako jeste, onda automatski u obračunu jedan cijeli kvadrat pripada samo njemu. Ako je tako, lakše je doći i do odgovora zašto gotovo niko nije vidio Igora Radojičića. Na tako prebukiranom prostoru, u omjeru četiri na jedan, u gužvi, jednostavno, bilo ga je teško uočiti. Bez strelice. Ko mu je kriv što se nije gurao u prvi red. A sad ozbiljno. Te subote, na oba skupa zajedno nije bilo više od 20.000 duša, uključujući i one koji su visili sa grana. Da je drugačije, policija bi saopštila i to, a ne samo broj autobusa koji su ušli u grad.
Osim ljudi, na političkoj sceni broje i krvna zrnca. Odavno se to radi u ovoj zemlji, primjetiće svaki iole pristojan čovjek, ali u konkretnom slučaju utvrđivanja porijekla Dragana Mektića pristojnosti nema. Inače, da je Dragan Mektić Hrvat prvi je „otkrio“ Dejan Lučić, opet na RTRS-u, čitajući njegovo ime sa nekakvog papira. U pauzi raskrinkavanja djelovanja HAARP sistema, Lučić je odlučio da razotkrije Mektića. Galijašević je udario sa drugog boka, čitaj diplome, i Mektiću nije bilo spasa. Odlučio je da se brani sam, ali ponestaje mu argumenata, pa će morati da posegne za ključnim – naručivanjem pjesme „Srpkinja je mene majka rodila“ na svadbama.
Što se prebrojavanja tiče, od prošlog vikenda najlakše je prebrojati klubove iz Srpske u fudbalskoj Premijer ligi. Od ukupno 12, biće ih dva. Radnik i Krupa. Fenjeraši, tipično srpski, optužuju se međusobno i napadaju savez koji pak nema vremena za klubove jer se bavi organizacijom utakmice reprezentacija Srpske i Srbije. Nema poštene lige u svijetu, to je valjda jasno, ali naši livadari su rekorderi. Koliko je štelovanje postalo normalno, govore i optužbe da su Slavija, Borac, Rudar i Drina jedni druge izbacili jer su jedni protiv drugih „ginuli“, a protiv pojedinih timova iz Federacije BiH su samo šetkali po terenu. Sada mogu na miru da „ginu“ u ligi Republike Srpske.