Žarko Marković: Kako je Lucifer spasao Euro

Prva faza Evropskog prvenstva u Francuskoj najgora je prva faza u istoriji svih velikih fudbalskih takmičenja. Samo iskreni fudbalski mazohisti izdržali su do kraja, odgledali sve utakmice, pitajući se šta im je to trebalo.

I tako su na svoje došli oni koji su još uoči Eura tvrdili da od dobrog fudbala u Francuskoj nema ništa. Tek neki nepopravljivi fudbalski romantičar koji povremeno piše kolumnu za Mondo očekivao je mnogo više. Tek on je mislio da grupna faza neće biti dosadna, iako prolaze četiri trećeplasirane ekipe, predviđajući da neće biti kalkulacija, prenemaganja i montiranja, a o prolazu u osminu finala sa tri remija nije bilo ni pomisli.

Naravno, uvijek ima i onih koji su u prvoj fazi vidjeli što niko nije, i objašnjavali to na svoj način. U pitanju su oni tzv. stručni komentatori koji fudbal tumače kroz floskule o odrađivanju trenerskih zamisli, disciplinovanoj igri, izvršenju zadataka... U takvoj igri Hari Kejn je izvodio kornere, Zlatan Ibrahimović na sebe navlačio po trojicu-četvoricu, ali badava, jer, realno, nije imao sa kim da igra, a Kristijano Ronaldo bjesomučno šutirao prema golu.Jedini koji nisu ispoštovali dogovor iz svlačionice na ovom EP svakako su Rusi i Ukrajinci. I jedni i drugi ponašali su se kao razbijena vojska u borbama u Donbasu. Stvar je prilično sramotna iz ugla Rusije koja je domaćin narednog Svjetskog prvenstva. Srećom, jer da nisu, nikada se ne bi kvalifikovali.

U takvom odnosu snaga, veoma je lako naći pozitivne primjere. Tako su najefikasnije reprezentacije u prvoj fazi bili - Mađarska i Vels. Mađari su čak odigrali i tzv. ljepoticu kola (3:3 sa Portugalom), i kao prvi iz grupe otišli dalje, oživjevši duhove Hidekutija, Puškaša, Kočiša i Čibora. Iz te grupe prošao je i Island, te Portugal sa tri remija. A tri remija u grupi slute na dobro. Italija se na SP 1982. provukla kroz grupu na taj način i osvojila trofej, dok je Paragvaj na Kopa Ameriki 2011. godine sa tri remija prošao grupnu fazu, a onda sa još dva neriješena ishoda u četvrtfinalu i polufinalu, stigao do završnog meča.

Portugalcima na putu stoje Hrvati. Ovih dana samo tvrdokorni srpski nacionalisti ne vide, preciznije ne žele da vide, da je Hrvatska u prvoj fazi igrala najbolji fudbal na Euru. Od 11 mogućih, Hrvati su u proteklih 20 godina igrali čak devet velikih takmičenja što ih svrstava u red najjačih evropskih reprezentacija, a svi ostali sa Balkana im gledaju u leđa. U hrvatskom fudbalu očigledno postoji sistem, a danas imaju najbolji igrački kadar u posljednjih deset godina. I zaista, kada na terenu imaš Rakitića, Modrića, Badelja i Brozovića, selektor je u toj priči suvišan. Upravo tako izgleda Ante Čačić. Jer, hrvatsku reprezentaciju suštinski vodi neprikosnoveni vladar tamošnjeg "nogometa" - Zdravko Mamić.

Ovaj nekadašnji trgovački putnik jedne firme iz Vranja, te 1980. godine živio je u Sesvetama. Redovno je dolazio na utakmice Dinama, čak i organizovao odlaske na gostovanja, a kada je Ćiro Blažević postavljen za trenera koji će dvije godine kasnije uzeti šampionsku titulu u staroj Jugoslaviji, Mamić se vrlo brzo sprijateljio s njim. Pozvao ga je da mu kumuje na vjenčanju sa prvom ženom, a postoji urbana legenda koja kaže da je Ćirina supruga, kada je prvi put vidjela Mamića, u povjerenju šapnula Blaževiću - kakvog si mi ovo Lucifera doveo.

Lucifera u Mamiću danas vidi najveći dio navijača Dinama koji zbog njega bojkotuje utakmice tog kluba. Samog đavola u njemu vidi i tvrdo krilo Torcide, oni koji su napravili kurcšlus na utakmici sa Češkom, i koji će, dokle god je Hrvatska u igri, pokušavati da urade nešto slično. Mržnja prema Mamiću koja je jača od ljubavi prema domovini motivisana je apsolutnom dominacijom Dinama u domaćim okvirima, i Mamićevom potpunom kontrolom novca u fudbalskim tokovima Hrvatske, gdje Splićanima ne ostaje ništa ili tek mrvice.

Plastičan primjer Mamićevog uticaja na zbivanja na terenu jeste uvrštavanje dvojice Dinamovih junoša, Pjace i Roga, na meč Hrvatska - Španija, koji su Hrvati spektakularno dobili, poslavši "furiju" na Italijane. Iako je na klupi imao mnogo iskusnije Kovačića i Kramarića, Ante Čačić, pardon Lucifer, ubacio je Roga i Pjacu, i podigao njihovu cijenu do neslućenih visina. Da sve bude još luđe, Pjaca i Rog su odigrali vrlo dobro. Zdravku Mamiću možete spočitati da je bahati kriminalac i hulja, ali ne i to da u fudbalu zna da pravi pare, a povremeno i rezultat.

Naravno, bilo bi pogrešno Mamiću fakturisati sve zasluge za dobre rezultate Hrvata. I to ne bi bilo korektno prema onih 11 koji su nam ponudili najljepše od fudbala.

Poznato je da zvanična hrvatska politika na svaki mogući naćin teži da se odvoji od Balkana, i traži da Evropa Hrvate ne svrstava u red sa Srbima, Bošnjacima, Makedoncima, Rumunima... Zasad na tom polju mnogo bolje rade fudbaleri nego političari, jer hrvatski "nogometaši" na ovom EP ni po čemu ne odaju utisak da su Balkanci.

Za razliku od Karamarka i ekipe.