Na javnom servisu RS u toku je svojevrstan udar na Zdravka Krsmanovića, potpredsjednika Čavićevog NDP-a, bivšeg socijalistu i novog socijalistu, koji namjerava da se vrati na poziciju načelnika Foče, sa koje se politički afirmisao.
Krsmanović je, naime, još u subotu na sarajevskoj televiziji Face rekao neke stvari o referendumu i još neke o Miloradu Dodiku, a naročito neke o Republici Srpskoj koje jesu za ozbiljnu analizu jer, na primjer, Dragan Čavić, njegov partijski šef, takve stavove ne zastupa, bar javno.
Ni to što su na RTRS-u reagovali brzinom Zvezdinih štopera u posljednjem derbiju, pa prvi prilog o Krsmanoviću radili tek dva dana nakon što je dao intervju Senadu Hadžifejzoviću, ne može da u drugi plan baci namjeru novinara javnog servisa da kategorički od Čavića traže pojašnjenje ili ogradu od Krsmanovićevih stavova. A Krsmanović je sklon soliranju. Prije više od deset godina driblao je Petra Đokića dok mu je bio potčinjen u socijalistima, pa je predlagao ustavno-pravno uređenje BiH na dva nivoa, opštinskom i državnom.
Dobro je da novinari do detalja insistiraju na svakom segmentu priče koje rade, istražuju, postavljaju pitanja, provociraju sagovornike, prosto, bave se svojim poslom.
Iako Senadov dnevnik ima veliki broj stalnih gledalaca, i još češćih gostiju iz Srpske, nije taj Face nešto naročito propraćena televizija kod nas. Visoko je na listama kablovskih operatera, pa daljinski teško dobacuje. Srećom, na toj televiziji prate trendove pa većinu emisija postavljaju na Jutjub. Na toj društvenoj mreži je i razgovor sa Krsmanovićem koji zaista priželjkuje reakciju stranaca, koji priča jedno dok Senad ne pročita saopštenje Američke ambasade, a onda govori nešto sasvim drugo, i koji zaista iznosi neke stavove ni slične Čavićevim.
Javnom servisu, međutim, posebno je iritantan Krsmanovićev stav o ukidanju grba i himne RS, a sve u svjetlu predstojećeg referenduma o Danu RS. A detaljan pregled kompletnog snimka Krsmanovićevog istupa otkriva da je rekao:
“To (odluku o grbu i himni) smo primjenili jer je imalo smisla, nije uništavalo ponos srpskog naroda. Ali, vrlo je nezgodno kad vam neko ukine nešto što je tradicija. Da vam neko ukine dan rođenja. Nema razloga da Bošnjaci strahuju od 9. januara. Ali, Srbi su takav narod, ne žele poniženja“.
Ovdje stvari postaju komplikovane, a ideja o postavljanju pitanja Draganu Čaviću da se ogradi od Krsmanovića postaje još jasnija, jer je njegov potpredsjednik, naime, očigledno prešao u SNSD. Krsmanoviću promjena političkih dresova nije strana, ali da počne da ponavlja stavove Milorada Dodika, to je već ozbiljno iznenađenje.
Dodik, takođe, povremeno gostuje kod Hadžifejzovića. I uvijek to budu interesantni intervjui. Prije dva mjeseca, negdje oko godišnjice zločina u Srebrenici, neki zlobnici vadili su iz arhiva jedan Senadov razgovor sa Dodikom iz 2007. godine, ali za ovu priču bitnije nam je posljednje gostovanje lidera SNSD-a na Face TV, 28. novembra, samo dva dana nakon što je Ustavni sud BiH donio odluku kojom 9. januar proglašava neustavnim praznikom.
Uveliko najavljujući referendum o odluci Ustavnog suda, Dodiku je tada postavljeno pitanje zašto se u Srpskoj olako prešlo preko odluke istog tog suda o grbu i himni iz 2007. godine, a onda je uslijedio odgovor:
„Ta odluka nije ukinula pravo da Republika Srpska ima svoju himnu i svoj grb i tu je postojao određeni konsenzus. Ali u ovom slučaju, Dara je prevršila mjeru. Postoji samo jedan datum kada je zakonodavno tijelo donijelo odluku o formiranju Republike, i to je bilo 9. januara 1992. godine i to se ne može mijenjati. Ne možete promijeniti datum.“
Da su stavovi Dodika i Krsmanovića o Danu Republike gotovo isti, zapaziće čak i Puhalo i drugi vodeći politički analitičari u zemlji. Ima li razlike između Dare koja je prevršila mjeru i Srba koji su ponosni i ne dozvoljavaju da ih ponižavaju? Razlika je samo u stilskoj figuri. I da, Dodik je gostovao na Faceu u novembru, a Krsmanović prošle subote.
Bilo je tog 28. novembra još zanimljivih rečenica. Dodik je, na primjer, naveo, da Srpska nikada neće provesti odluku o zabrani Dana Republike, a Ustavnom sudu je poručio da nju (odluku) može da okači „mačku o rep“. U istom kontekstu mačku je pominjao i 15. jula kada je Narodna skupština usvojila odluku o raspisivanju referenduma.
Milorad Dodik, pak, proteklih desetak dana govori da je referendum samo sredstvo, put ka sprovođenju odluke Ustavnog suda, a vlast paralelno priprema i izmjenu Zakona o praznicima kako bi odluka donesena preglasavanjem od strane troje stranih i dvoje bošnjačkih sudija bila ispoštovana. Mačka izgledno ostaje bez trofeja na repu. Ili će biti da je maca pojela jezik.
P. S.
Spuštanje garda Milorada Dodika koje će on za par mjeseci predvidljivo nazvati taktiziranjem, snishodljivost Mladena Bosića, činjenica da se institut referenduma svakim danom dodatno srozava, zveckanje oružjem iz Sarajeva, arlaukanje Amerikanaca i, na kraju krajeva, bespoštedna borba za komadiće vlasti u opštinama, prijete da u drugi plan gurnu suštinu krize koja drma ovu zemlju, koja nakon 25. septembra, izvjesno, više neće biti ista. Odbrana Dana Republike tako je obesmišljena, osakaćena, sapletena u politikanstvu i partijskim interesima i ostavljena kao zadatak narodu koji mora da odbrani dostojanstvo, nacionalne interese, Republiku, Dejtonski sporazum, i, koliko god to čudno zvučalo, samu BiH koja na Dejtonu počiva. Zato će svaki glas da vrijedi višestruko.