Protraćene godine

"Mister Two Weeks“.

Tako, vele dobro upućeni izvori, u briselskim hodnicima u kojima je Ketrin Ešton svojevremeno snimljena kako govori da nema pojma kako izgleda Tomislav Nikolić, nazivaju Dragana Čovića, hrvatskog člana Predsjedništva BiH, lidera HDZ-a BiH i borca za virtuelnu hrvatsku izbornu jedinicu i (ne)realni hrvatski entitet. Briselski birokrati nazvali su ga „Gospodin Dvije Nedjelje“ jer sve što obeća Čović za dvije nedjelje - ne ostvari. I tako već desetak godina.

Ako su poslovično neupućene briselske birokrate provalile Čovićevu demagogiju, nikoga pretjerano nije iznenadilo da najmoćniji hrvatski političar u ovoj zemlji više ne može da ostvari ni obećanje o običnom ručku sa ostalim liderima što je posebno poražavajuće ako znamo da naši političari više od svega vole pojest’, popit’ i zagalamit’. Ako nisu spremni za novu sjedeljku, onda nešto debelo ne štima. A šta ne štima, zna se mnogo duže od dvije nedjelje.

Zajednički nivo vlasti svih tih desetak godina tokom kojih Čović obećava da će Sejdić-Finci/mehanizam koordinacije/upitnik/izborni zakon/nastavi niz… riješiti za dvije nedjelje nije učinio ništa da bi opravdao svoje postojanje. U suštini, jedina funkcija državne vlasti je bukvalno samo njeno postojanje kako bi funkcioneri SDA tvrdili da u BiH ima nekakva država. Jer, njima je super osjećaj i puna usta kada kažu “državna vlast”, “državni ministar”, “državni parlament”. Kada se izgovaraju te konstrukcije, lice mora da bude ispunjeno ponosom, a duša velika kao primanja u zajedničkim organima.

Za rasulo na nivou BiH nije odgovoran samo Dragan Čović, ali on je taj koji najviše obećava. Drugi nisu tako optimistični, ali njihova uloga u raspadu sistema nije zanemarljiva. Savjet ministara bez podrške u parlamentu, poluvećina u Predstavničkom domu, potpuno druga slika u Domu naroda, neispunjena obećanja u ekonomiji, novim vjetrovima, borbi protiv korupcije, težnjama za poboljšanje životnog standarda…

Novost na početku ovog mandata bio je ulazak dotada opozicionih stranaka iz Srpske u savez sa SDA i HDZ-om, što je proizvelo nova obećanja i naizgled sasvim drugačiji pristup. Gotovo tri godine kasnije ta srpska struktura radi sve isto što je to u osam godina prije njih radio SNSD. Dakle, ne radi. I upravo SNSD, iako opozicija u Sarajevu, jedan je od faktora što vlast na nivou BiH nema nikakve rezultate. Djelujući iz drugog plana, ali sa pozicije vlasti u RS, Dodikove produžene ruke napravile su haos sa kojim poluraspadnuta SDA, na unutrašnjem planu razbijeni SDS i demagoški nastrojen HDZ BiH ne mogu da se izbore.

“Nemamo mi nadležnost, sve rade entiteti”, opravdaće se državni vlastodršci svaki put kad čuju ili pročitaju riječ kritike. I to je tačno, i dobro je što je tačno, ali entiteti su iste nadležnosti imali i 2014. godine pa su ipak ispucane salve obećanja i proizvoljnih nerealnih konstrukcija. Kada danas upitate funkcionere pokojnog Saveza za promjene zašto nisu ostvarili obećanje o prolongiranju plaćanja PDV-a, oni kažu da se za to i dalje zalažu, ali da ne mogu da sprovedu jer u Upravi za indirektno oporezivanje sjede ljudi iz SNSD-a. A sjedili su tamo i kad su to obećali. Stoga, ako je Čoviću briselski nadimak “Mister two weeks”, kompletnoj strukturi koja je držala poluge vlasti u Sarajevu u prethodnih ne tri, nego cijelih 11-12 godina, nadimak bio mogao biti jedinstven “Wasted-years-gentlemen”. I poneka gospođa.

Kada sagleda kako SNSD u Sarajevu fantastično djeluje iz opozicije, čovjek poželi da ta stranka stalno bude opozicija. Upravo predstavnici SNSD-a su, na primjer, glavni krivci što u pravosudnim i obavještajno-bezbjednosnim krugovima koji su, sa stanovništa borbe za bolji život svih građana BiH, korisni kao - što bi Milorad Dodik rekao o Valentinu Incku - muška sisa, vlada totalno rasulo da to čak ni prespremni Dragan Mektić više ne može da pohvata. Parlamentarac koji navodno falsifikuje zaključke komisije koju vodi, šef obavještajaca koji na sastanke u parlament dolazi navodno s pištoljem zadjenutim za pojas, prisluškivanja, podmetanja i spletkarenja, sa proizvodnjom straha i podozrenja kao jedinim rezultatom.

Atmosfera koja je stvorena idealna je za plasiranje priča u kojima OBA radi o glavi funkcionerima Srpske ili vodi specijalni rat protiv njih. Teze su takve da ih je nemoguće demantovati, iz tehničkih ili, pak, zdravorazumskih razloga.

Posljednju u nizu spektakularnih informacija objavio je u utorak ujutro na naslovnici beogradski Informer. Cijeli utorak niko sa ove strane Drine niti je to pročitao, niti na to reagovao, što je pomalo poražavajuće za Informer, a više za konzumente medijskih sadržaja sa ove strane Drine jer pisanja tog lista očigledno niko ne prati, iako ga je moguće kupiti na kioscima. Ili ih prati sa danom zakašnjenja jer su banjalučki mediji priču prenijeli tek 36 časova kasnije. A u obavještajnom svijetu 36 časova je kao običnom laiku 36 dana, i ako tako ozbiljne informacije koje dolaze sa one strane Drine toliko kasne, šta onda da očekuje čovjek od investicija, kredita, kupljenih obveznica… Ako niste pročitali, ukratko, onaj koji dolazi u parlament navodno sa pištoljem zadjenutim za pojas ima namjeru da ukloni Milorada Dodika i zamalo je to uradio u Donjoj Gradini u aprilu, ali su kobni scenario spriječili ruski obavještajci. Dakle, šef obavještajne službe namjerava da ukloni predsjednika, a ruski špijuni nesmetano vršljaju Republikom. Kako god okreneš, ne valja.