Jedan vic sa Twittera

Elem, sreo Vukota Govedarica poslije izbora Ognjena Tadića i kako ga ugleda, reče mu: „Jes vidio, iz prve!“

Nije mi ovdje namjera, poštovani čitaoci, da kopiram jedinstvenog Borisa Dežulovića, već je ovakav, stručno rečeno, mamac neka vrsta omaža njemu i njegovom drugu Koži i njihovim razgovorima, jer upravo ta vrsta uvoda zgodno oslikava situaciju nakon što je, odlukom Glavnog odbora SNSD-a, kompletirana velika četvorka kandidata za pojedinačne funkcije u Republici Srpskoj.

Smišljanje ovakvog vica i plasman istog u javni prostor bez oklijevanja dokazuje, međutim, da ambijent u Srpskoj četiri mjeseca prije izbora ni sličan nije onome krajem februara kada je Milorad Dodik definitivno potvrdio kandidaturu za Predsjedništvo najavljujući ubjedljivu pobjedu na svim nivoima. O promjeni ambijenta svjedoči i činjenica da je Dakić za ovu objavu na Twitteru prikupio 18 retvitova i čak 115 fejvova na čemu bi mogao da mu pozavidi i jedan Puhalo.

Dobro, nije vrijeme za sprdnju jer su stvari ozbiljne.

Ali, fakt je da vic sa početka priče ne bi bio izmišljen da za njega ne postoji bar neki sitan, bar donekle zazidan, temelj. Kada je vječito drugi Tadić izlazio na crtu Miloradu Dodiku, nije mogao da pobijedi čak ni u vicu. Istina, protiv sebe je imao najvećeg političkog teškaša u Srpskoj, ali po iskustvu i ostalim dijelovima političkog bekgraunda, tadašnji Tadić u odnosu na današnjeg Govedaricu takođe dođe kao neki teškaš.

Stvar je, dakle, u tome da danas jedan solidan dio javnosti misli da Govedarica može da pobijedi, što je, recimo, jesenas bilo gotovo nezamislivo i najvećim optimistima u redovima SDS-a. Ipak, jedno su kafanske priče i Twitter, a drugo infrastruktura, svi mogući resursi, uključujući i medijske, koji SNSD-u u predstojećoj kampanji stoje na raspolaganju. Lažna moć društvenih mreža više puta dokazana je na izborima u Srbiji. Ako ne vjerujete, pitajte Sašu Radulovića, druge opozicionare i javne ličnosti koji ih podržavaju.

Kako ni ova kampanja neće donijeti ništa novo što znači da će obje strane posezati, ne za promocijom vlastitih ideja i programa, nego za pljuvanjem i omalovažavanjem protivnika što se ovdje stručno naziva „iznošenje prljavog veša“, može se zaključiti da će SNSD u borbi protiv Govedarice imati određenih problema jer osim maglovite priče o dezerterstvu i kamionu brašna koja je, čak i na nepouzdanim mrežama počela da zvuči izuzetno degutantno, drugi jak argument te vrste još nije plasiran. To ne znači da nešto neće biti izvučeno iz ladice, ali sada sve sluti da će glavni udari na Govedaricu biti izvršavani indirektno, preko njegovih najbližih saradnika u vrhu partije. To praktično znači da bi kandidat opozicije veću štetu mogao da pretrpi zahvaljujući bekgraundu i potezima likova iz vlastite strukture.

Dragan Mektić je prvo od imena koje većini pada na pamet, ne zato što je u pitanju dokazani kriminalac, jer Mektić to nije, već zato što u javnosti nastupa stihijski, nepromišljeno, bez ikakve taktike, redovno dajući povod i materijal drugoj strani da preko njega organizovano udari i na cijeli SDS. Mektićevo lutanje od funkcije ministra preko pozicije policajca i tužioca, do, vidjeli smo danas, sportskog komentatora, služi kao odličan šlagvort raznim izvođačima radova da dodatno i njega i cijelu opoziciju lijepe i valjaju po blatu. Loša stvar po opoziciju je što ništa ne nagovještava da će stvari da se zaustave i da će Mektić i dalje povlačiti nepromišljene poteze, loveći vlastiti marketing preko „Pravde za Davida“ ili poruka tipa „uništićemo Igokeu“.

Forsiranje stava da će uništenjem Igokee biti spašen banjalučki sport pogrešno je na isti način kao što je pogrešna reakcija iz FK Borac u kojoj su za propast našeg najvažnijeg kluba odgovorne razne strukture iz RS potpomognute onima iz FBiH kojima, opet, smeta sve što dolazi iz Republike Srpske.

E u takvom pristupu danas leži najveća zamka za SNSD i vladajuću koaliciju iz prostog razloga što, nakon događaja u Banjaluci u posljednja dva mjeseca, priča o tome da su za sve što ne valja u Republici odgovorne strane kuhinje koje spremaju obojene i druge revolucije, postala providna kao negliže na kakvoj prodavačici ljubavi u Amsterdamu.

A što se Borca tiče, teško da će da ga spasi i „svemogući“ Mektić, a tek to neće moći da uradi aktuelna uprava koja se ovih dana ističe briljantnim idejama poput one da „navijači daju po 100 maraka i riješe problem“. Posebna je to tema, dragi moj Dakiću, koja zaslužuje još najmanje jedan vic na Twitteru.