Kako relaksirati napetu atmosferu tokom obilježavanja praznika u Bosni i Hercegovini.
Ulica 9. januara u Banjaluci nalazi se u naselju Priječani. Proteže se između nekoliko kuća i nije asfaltirana. Naziv je dobila daleke 2014. godine kada 9. januar nije bio ''fazon'' i obilježavao se skromno.
Šta se onda desilo? Pitajte Bakira Izetbegovića.
Ako izuzmemo redovne izlive mržnje na društvenim mrežama i komentarima na internet portalima, mediji iz FBiH 9. januar su mahom napadali iz već potrošenog oružja koje se zove Ustavni sud BiH.
Evo primjera: profesor iz Banjaluke, Miodrag Živanović dao je intervju jednoj televiziji i već prvo pitanje glasilo je: "kako komentarišete nastavak proslave dana RS unatoč tome što ga je Ustavni sud BiH proglasio neustavnim?"
"Moje mišljenje kao običnog čovjeka je da se ne trebamo toliko baviti sporovima da li je odluka Ustavnog suda BiH ustavna, neustavna, da li je provedena ili ne. Preko 85 posto odluka tog suda nisu provedene. Trebamo se vratiti pitanju koje stoji ispod političkog miljea. To je licemjerje naših vlasti u cijeloj BiH, na svakom pedlju teritorije BiH obilježavaju se politički datumi. Stanje u kojem se nalazi BiH je takvo da ne treba ništa obilježavati, niko od vlasti ne treba da slavi bilo kakve datume zato jer je to guranje prsta u oko svih vlasti, svako svome narodu. Bolje bi bilo da se ne obilježava ništa", odgovorio je Živanović.
Profesor je na pucanj "ćorkom Ustavnog suda" objasnio da je zemlja u kojoj je Ustavni sud takav kakav jeste i čije odluke se ''kače mačku o rep'' može da slavi samo svoju propast, ili bar propast nade i optimizma većine svojih građana. U takvoj državi slavi ko šta hoće i ko kad hoće.
Podsjećamo, profesor Živanović je daleko od bilo kakve bliskosti sa političkim partijama koje su na vlasti u Republici Srpskoj.
Ali nemojmo sada širiti pesimizam.
Ne usuđjem se da dodam da je je cijenjeni profesor htio baš to da poruči, ali zar vam se ne čini da su 22 godine nakon Dejtona, novinari koji postavljaju ovakva pitanja, ali političari iz Sarajeva i Banjaluke previše ozbiljni kada su praznici u pitanju? Toliko ozbiljni da postoji ozbiljna sumnja da je to glumljenje ozbiljnosti. Kada pogledamo kako to izgleda u stvarnosti, 9. januar npr. je zbirka improvizacija. Malo pokušaj vojne parade, malo šetnja maturanata kroz Gospodsku. Građanin koji voli Republiku Srpsku gledajući paradu istovremeno može biti i ponosan i da ga uz ''Pukni zoro'' pukne transfer blama.
Ako mislite da je prethodno napisano neozbiljno prebrojte ličnosti iz našeg visokog rukovodstva na mjestima na kojima se odaje počast ubijenim vojnicima i civilima u Otadžbinskom ratu, od Trebinja, preko Bratunca, Srebrenice, Koridora, pa do zapadnokrajiških opština.
Tamo ih nema zato što to nisu medijski događaji kao što Dan Republike Srpske jeste.
Paradoks je da je defile i sve što se događa 9. januara, šta god mislili u Sarajevu, Beogradu, Zagrebu i Banjaluci, dokaz da Republika Srpska nije ugrožena koliko god da pokušavamo ugroženost predstaviti kao uzrok za pompezno slavlje Dana Srpske.
To što nije ugrožena jeste veoma dobro, čak i za Bosnu i Hercegovinu, ako joj neko stvarno i iskreno želi boljitak.
Možda se neki političari u Srpskoj osjećaju ugroženo pa u vir svog straha uvlače i sudbinu Srpske.
Svakog dana svjedočimo ''inflaciji'' patriotizma i širenja straha od propasti Republike. ''Odbrana Srpske'' i ''stabilnost Srpske'' su valute koje se se štampaju, dijele i masovno koriste iz minuta u minut i tamo gdje im nije mjesto i posebno onda kada u ''novčaniku'' nema ništa drugo za čime možete posegnuti.
Republika Srpska je sada konformizam, moda (ovo je ustvari dobro) i utočište za podskutaše. Veliki broj oportunista koji se kunu u RS (ovo nije dobro) je još jedan dokaz da nije ugrožena.
Republika Srpska je bila ugrožena onda kada se odbrana njenih nadležnosti i Srpske same plaćala - ne glavom niti zatvorom, što je vrlo važno naglasiti - nego gubitkom mogućnosti ubiranja privilegija boravkom na vlasti i nemogućnošću političkog djelovanja. Osim ako ono nije marginalno.
Između ostalog, to je ono vrijeme kada su oduzimane nadležnosti koje se sada spominju u epskim ružičastim govorima 9. januara i u TV-emisijama.
Lakmus papir za prepoznavanje pravih patriota od lažnih upravo jesu privlegije. Ako ugledate nekog ko za sebe hoće da pribavi ne samo status ''Stvaraoca Srpske'', što je u redu, već novčanu korist od toga iz presahlih grudi države u koju se kune - poručite mu neka "misli na otadžbinu", a ne samo na njene pare.
Gdje god pogledate, takvi iskaču, a nisi ni prezreni ni gladni već sve suprotno - siti, bogati i voljeni.
Da se vratimo u ulicu sa početka. Pošto je 9. januar sada, kako rekosmo, mamac za reflektore i kamere, a pošto su se vlasti Srpske već upustile u defilovanje i pompezno slavlje, o kojem postoje i ovakva i onakva mišljenja, malo je onih koji bi imali nešto protiv da neki od narednih praznika u Banjaluci kada se sjećamo proglašenja Republike Srpske obilježimo uz mega-koncert "Rolingstonsa", "Metalike" ili "Koldpleja".
A ako je Bono Voks mogao pjevati u ratnom Sarajevu može i u mirnodopskoj Banjaluci. I mirna Bosna.
Akcize su povećane, godina je izborna i samo nebo je granica.