...
Mama, pričaj mi priču. Tata mi uvijek priča.
Tata to bolje radi, on ima baš bujnu maštu. Ja sam smotana za priče.
Ma nisi mama, sigurno znaš neke.
Jaooo..ok..da probamo..
Bila jedna djevojčica, baš tako kao ti od osam-devet godina, živjela je u velikom gradu, ali je provodila duga ljeta kod bake i dede na selu.
Mama, to si ti!
Ma kako ja? Vidiš da sam ja odrasla žena, a to je jedna djevojčica mala…
Dobro, dobro, i..?
Ona je voljela provoditi ljeta sa bakom i dedom zato što je mogla biti cijeli dan vani, igrati se po livadama, zabavljati se sa raznim životinjama, skvasiti se u potoku, jesti šumske jagode i pečene mlade kukuruze. Ponekad bi joj ipak malo nedostajalo društvo druge djece i neka ne tako svakodnevna dešavanja.
Jednoga dana deda joj reče da će on sutra ići kod nekih ljudi u goste i kako ce povesti i nju sa sobom. Nije još dobro bila razumjela gdje je to ni što, ali je bila baš uzbuđena! Odlučila je već i koju će haljinicu obući, kao i one sandale što joj je mama spakovala, a koje nije imala gdje nositi do tada.
Sutradan, pred sami polazak, deda je djevojčici objasnio da se tamo treba lijepo ponašati, biti dobra, mirna, pristojna prema odraslima i da ga ne smije sramotiti.
A deda je bio poseban čovjek koji je baš volio da se zna red. Radio je jako puno od rane zore pa do mraka. U polju, sa životinjama, u mlinu, u voćnjaku ili u šumi, uvijek je bilo nekog važnog posla. Kod dede i bake se dnevna rutina precizno znala i održavala. Kad se ustaje (a ustaje se rano, bar u 7, bio ti mali ili veliki), koji se dnevni zadaci i poslovi moraju odraditi, kad se životinje hrane i poje, kad se ruča, kad se slušaju vijesti na radiju, kad se pije kafa, kad se i kako peru noge pred spavanje, kao i kojim se određenim taračem brišu…
Sljedeće jutro, nakon doručka, krenuli su djevojčica i deda pješke u susjedno selo, gdje ona nikada ranije nije bila.
Kad su stigli, djevojčica je vidjela jednu veliku kuću i prostrano dvorište ispred kuće pokriveno velikim pravokutnim betonskim kockama. U dnu dvorišta bile su postavljene klupe i stolovi, natkriveni nečim što je ličilo na veliki zeleni šator. Na stolovima je bilo suđe i sve ostalo što treba biti postavljeno za ručak. Tu je već sjedilo dosta ljudi, najviše nepoznatih muškaraca, ali deda ih je očito uglavnom poznavao. Pozdravljali su se i nazdravljali rakijicama.
S druge strane kuće dopirali su i neki dječji glasovi. Djevojčica je sramežljivo prišla da ih vidi ali oni su bili već jako zauzeti penjanjem po nekoj ogradi, i skakanjem sa improvizirane ljuljačke.
Odlučila je da se ipak ne igra s njima jer ih nije poznavala, ali i zato što su izgledali poprilično nestašni već pa bi onda možda i ona s njima bila nemirna. Vratila se na betonsko dvorište i našla sebi zanimljivu i sigurniju zabavu.
Zamišljala je u glavi da su granice između betonskih ploča u stvari polja za igru školice i počela je skakutati po zamišljenim poljima. I tako je cijelo popodne skakutala preko linija gore - dole, gore - dole. Za to vrijeme su odrasli ispod onog šatora ručali i razgovarali.
Nije se uprljala, bila je tiha i mirna i strpljivo čekala da krenu nazad.
Domaćica kuće joj je donijela i baš fini sok da se osvježi.
U neko doba su se gosti počeli polako razilaziti pa se i deda pridigao i glavom joj dao znak da se kreće nazad.
I tako oni pođose, ponovo pješke, kući. Djevojčica je bila baš ponosna na sebe i na to kako je bila dobra, strpljiva, mirna, pristojna. Čekala je da vidi da li je deda to primijetio i da li će je pohvaliti.
Deda je isprva malo šutio, a onda joj je kad su malo odmakli putem zamjerio što se nije igrala s djecom.
„Sva djeca se lijepo igraju iza kuće samo ti cijeli cjelcati dan skačeš sama po onom betonu kao majmun! Nisi se makla s mjesta ni sa sunca.“
Djevojčica nije rekla ništa. Samo je pokunjeno hodala iza njega dok nisu stigli nazad kući.
Ima li neka poruka u ovoj priči? Da li ima nešto ovdje što je neizrečeno ostalo, ili neobično?
Ima, da je deda kreten. Laku noć mama. Volim te!
Lidija Budiša, Banjaluka
(Priča "Majmun na slavi" uvrštena je u izbor najboljih priča na Mondo.ba konkursu "Priče iz komšiluka 5" i biće objavljena je u istoimenoj knjizi)