...
Dobro sam
Uvijek me pita kako sam, i uvijek mu istim redoslijedom kažem:
Dobro sam.
Sve za pet.
Kako si ti?
Ne može uvijek biti sve za pet – buni se.
A neću da mu kažem...
Deveti je april dvije hiljade dvadesete godine. Danas sam došla kući, pozdravila se sa mamom, pitala je li se umorila, je l' vidjela ikog iz avlije, jesu l' tetke zvale, ima l' šta kod njih novo, i onda sam zaustila da je pitam je l' zvao baba.
Deveti je april dvije hiljade dvadesete godine. Moj otac je umro prije četiri hiljade sedamsto devedeset pet dana. Više od četiri hiljade i sedamsto dana mi živimo bez njega,
dišemo bez njega,
smijemo se bez njega.
Više od četiri hiljade i sedamsto dana moj otac nije s nama.
Ispisao se iz života svih nas.
Nema ga.
Danas sam došla kući, i poslije četiri hiljade sedamsto devedeset pet dana odsustva mog oca među nama živima, ja sam mamu htjela pitati je li baba zvao.
Neću da mu kažem,
Ali nekad,
Samo nekad,
Sam eto i tako.
............................................................................................
Edina Dinana Hodžić, Zenica
(Priča "Dobro sam" uvrštena je u izbor najboljih priča na Mondo.ba konkursu "Priče iz komšiluka 5" i biće objavljena je u istoimenoj knjizi)