...
Višestruki split džamp sa ožiljcima
Na visini koju ljudi, bez obzira na sve mogućnosti današnjice, ipak vrlo rijetko posjećuju, svakodnevno se događaju mala ili malo veća čudesa. Jedno od njih desilo se upravo kada je sićušna kapljica vode doživjela preobražaj u šestougaoni kristal i tako se, valjda zbog takozvanog njutnovskog nagona, ustremila pravo ka zemlji. Na tom putu sudarala se sa svojim saplemenicima i pretvorila se u savršen oblik, veoma ugodan svačijem oku. Poslije je lelujala kroz naslage rijetkog pa sve gušćeg vazduha odrastajući u najljepšu pahulju šireg komšiluka.
Tu su već počeli da se rađaju određeni problemi, jer kad postanete svjesni svoje ljepote, polagano se predajete mašti:
Pad na već pripremljen teren, luksuz svakojake vrste, samo provod i samo zabava, a svi vas bezuslovno i neizmjerno vole. Manipulišete uz pomoć svoje bogomdane privlačnosti, obožavaoci padaju na koljena, dive vam se i prave se da ne primjećuju kako od njih činite obične otirače, razne ubruse i, da ne kažemo, toalet-papir...
Zabavljate se time neko vrijeme, ali vam postaje dosadno. Onda počinjete raščlanjivati svijet oko sebe samo da biste vidjeli od čega je šta sazdano. Kakva je struktura dobrih, srednje dobrih, srednje loših i loših? Koliko ko može da izdrži a da se ne prikaže onakvim kakav doista jeste? Ovo je, mora se priznati, mnogo zabavnije od obične zabave, jer uviđate da se tako štošta može naučiti.
A vi se predajete tom zabavnom učenju, iza sebe ostavljate otpad, čitave deponije nepopravljivih dijelova sjećanja, stremljenja, žaljenja, nadanja, ljubavi, mržnje i svih ostalih graničnih i pograničnih emocija.
Sada ste već, osim što ste neizmjerno lijepi, skoro dostigli taj nivo i što se pameti tiče. Pitaju vas, vi odgovarate. Opet vas pitaju, vi odgovarate opširnije. I ponovo vas pitaju, a vi se bacate u opširnost koja je jedino vama dozvoljena. Znate sve što se naučiti moglo, savjetujete, krojite, raskrajate, lažete, govorite neoborive istine, pravite, uspravljate, popravljate i ispravljate krive Drine. Iza vas svaka Drina ostaje prava kao strijela.
„To je to“, uzviknu Pahuljica Ljepotica Pametnica i raširi se u najkristalniji osmijeh koji je ikada mogao biti zamišljen. Kakav je to osjećaj bio, kad biste samo mogli znati, koliki je to naboj pozitivnog elektriciteta, kakva je to snaga izmaštanog uspjeha! Naprosto svebit, sveznat, svemoć…
I baš u trenutku kada se skoro ugasio posljednji glas njenog unutrašnjeg monologa, a kada je bila najšira i najnasmijanija, baš tada kada je dostigla zenit svojih ambicioznih maštarija, izlazila je iz bjeličaste magle i sve više osjećala kako se njeno lebdenje ubrzava i lagano se pretvara u padanje.
I to je bilo zabavno, brzina uvijek podstiče neku neobjašnjivu radost. Ići još malo brže, svačija je želja. Biti brži makar malo bar od prvog komšije, pa, zaboga, zbog toga se živi!
Jeste, zbog toga se živi, ali se i umire.
Pahuljica Ljepotica Pametnica ovo je shvatila prekasno, kao što se obično velikoj većini događa. Još je bila premlada da joj riječ kočnica bude poznata, a već joj je zatrebala kad je uvidjela da će završiti na staklu naočara nekog nezgrapnog tipa, koji je, činilo se, bezbrižno klizio kroz vrijeme i kroz njegov magloviti život (bio je kratkovid).
Na klizalištu je vladalo veselje, pop muzika (čitaj vješto zapakovan narodnjak) do ludila je tjerala i ono malo gradskih ptica koje su preživjele januarske šenluke, ali ipak su uporno ostajale na svojoj žici valjda se inateći i jasno pokazujući da one nisu od one vrste što se seli, nego su spremne da siđu s uma od gladi i odvratne muzike ili da hrabro poginu od raznih svjetlucavih simulacija rata kojim se ljudi zabavljaju tokom zimskih praznika.
Elem, u opisano treštavilo, blještavilo i kičavilo krajnje nepripremljeno upala je junakinja naše priče i to, kao što rekosmo, potpuno zatvarajući vidno polje nekom visokom, mršavom folirantu. On je, zbog svojih klizačkih nesposobnosti uz dva-tri nuespješna pokušaja da se održi na klizaljkama imao plan da se zaustavi na ogradi, ali, kao što ni naša Pahuljica Ljepotica Pametnica nije uspjela spoznati blagodeti kočenja, tako ni nosati cvikeraš nije imao šansu za borbu s inercijom te je raširio ruke i noge što je mogao više. Komični klizač prošao je kroz ogradu kao kroz sir, ma kao kroz čizkejk, i nakratko je ličio na ogromnu pahulju koja leti u zagrljaj montažnoj biletarnici postavljenoj uz klizalište.
Sljedeća slika koju posmatrači ove nesvakidašnje i prvi put izvedene figure pamte jeste kako limeni kiosk pada u zagrljaj virtuozu klizačkog sporta i prihvata njegov ples. Malo zatim par je završio doskok petnaestak metara dalje. Električni vod sa biletarnice potegao je obližnji stub, ovo je prouzrokovalo rušenje trafostanice i napokon nastanak tišine koja donese radost napaćenim gradskim pticama.
Dok se nekom ne smrkne, drugom ne svane, rekli bi dežurni mudraci.
***
Komšijska televizija, čiju vremensku prognozu prati baš cijeli komšiluk, najavila je hladno vrijeme sa mogućnošću snježnih padavina.
Sutra sam slobodan, hoćemo li na klizanje?
Saša Ćetojević, Banjaluka
(Priča "Višestruki split džamp sa ožiljcima" uvrštena je u izbor najboljih priča na Mondo.ba konkursu "Priče iz komšiluka 5" i biće objavljena je u istoimenoj knjizi)