U novom MONDO jezikolovcu naša Aleksandra Savić govori o tome kako se u srpskom jeziku izražava ljubav i donosi osam teza o ljubavi kroz lingvističke začkoljice.
1. U srpskom jeziku ljubav je jedina apstraktna imenica sa nastavkom -av. Inače je ovaj sufiks prilično produktivan i od njega nastaju desetine riječi: luk-av, prg-av, ruk-av, kovrdž-av, gar-av, mišić-av, nar-av itd. U ovom slučaju, ne tvori nijedan drugi pojam osim ljubavi.
2. Apstraktne imenice poput ove obično se koriste samo u jednini – ne može se izraziti njihova količina veća od jedan. Na primjer, riječ kruška spada u brojive imenice, jednako kao knjiga ili olovka (dajte mi deset olovaka i dvije knjige).
Za razliku od njih, imenice poput voda ili radost određuju se kao nebrojive. Ako i imaju množinu, ona znači nešto potpuno drugo od riječi u jednini (deset voda znači deset čaša ili flaša vode a ne kapi).
U mnogim svjetskim jezicima tako pored ljubav obavezno stoji oznaka za nebrojivost. Dakle, u srpskom jeziku ljubav je samo jedna. U prilog njenoj nemjerljivosti i univerzalnosti ide i činjenica da ne postoje tačno određeni jednočlani nazivi za vrste ljubavi (majčinska, roditeljska, prijateljska, rodbinska, bratska, sestrinska, otadžbinska), već je ljubav ljubav – uvijek, svuda i prema svima ista.
3. Ljubav ima zvanično zabilježenih desetak sinonima, među kojima su prisnost, privrženost, privlačnost, bliskost, toplina, naklonost, odanost, prijateljstvo, sloga i nježnost.
Međutim, s obzirom na to da se radi o apstraktnom emotivnom stanju, ponuđeni izbori su prilično subjektivni i možda ne mogu posve odgovarati nečijem shvatanju ljubavi, te ih tako ne možemo označiti potpunim sinonimima. To bi značilo da je ljubav teško zamjenjiva.
4. Za one koji više vole djela od riječi, tu su i posebni glagoli, takozvani emocionalni, kojima označavamo osjećanja, stanja i raspoloženja. Tako u ovaj spektar možemo svrstati nekoliko glagola – od svidjeti se, obradovati, podsticati, raznježiti do voljeti i poželjeti. Ljubav se može izraziti i pridjevima – voljen, uzbuđen, zahvalan, srećan, radostan, zaljubljen, ljubljen, poštovan, počašćen, siguran. Emocije se, prema tome, u našem jeziku mogu artikulisati na više načina.
5. Ljubav i voljeti potiču od različitih riječi, to jest imaju drugačiju etimologiju. Dok je ljubav nastala je od praslovenske ljubiti – ljubiti, hvaliti a ponegdje je počela da označava i biti srećan, voljeti je nastalo od praslovenske riječi volja, što znači da voljenje, bar u smislu tvorbene motivacije, možemo povezati sa nekim izborom ili akcijom, dočim ljubav ne zavisi od naše odluke.
6. Glagol voljeti je nesvršeni glagolski oblik i nema svoga pandana, to jest ne može se upariti sa nekim postojećim glagolom (pjevati i otpjevati, raditi i uraditi, stvarati i stvoriti). Za razliku od riječi preskočiti, napisati, uraditi, čija je radnja u momentu izgovaranja prestala, voljeti ima osobinu trajnosti i neprekinutosti. Stručno rečeno, to znači da glagoli poput ovih nemaju određenu prirodnu granicu završetka čiji je rezultat promjena stanja. Voljenje tako, bar što se lingvistike tiče, ne prestaje samo po sebi, a njegovim početkom možemo označiti samo glagol zavoljeti.
7. Nadalje, postoje i mnoge metafore kojima se u jeziku iskazuje ljubav. Zapravo, njima se nepoznat i neshvatljiv – možda bi bolji opis bio neuhvatljiv – pojam pokušava objasniti stvarima koje već poznajemo, pa se u našem narodu ova pojava uopštava kao hrana (gladni i žedni ljubavi), rat (osvojila ga je, bori se za svoju ljubav, žrtvujem se za tebe), bolest (slomio joj je srce, boluje od ljubavi), kao vrijeme (ljubav traje zauvijek), kao dijelovi tijela (ljubav na prvi pogled, slijepa ljubav, slomljeno joj je srce) ili toplina (zagrijao se za nju, imaju topao odnos, stalno se zbog njega crveni).
8. Naš svijet pokušao je na razne načine doskočiti ljubavi, pa su tako i nastale mnoge narodne poslovice: ljubav je lijepa ali je slijepa; ljubav je puna meda i jeda; ljubav i pametnog zaludi; šuga i ljubav ne mogu se sakriti; ljubav i sloga i nemoguće omoguće; što srce ne zapazi, to oči ne vide; dok srce ne zaboli, ne može oko oplakati. Brojnost ovih mudrosti govori nam da se osjećanjima ipak pridavao veliki značaj.
Analiza pokazuje da je ljubav na svim jezičkim nivoima – od riječi do rečenice – jedinstveno stanje, složena i duboka emocija čiji izraz zavisi od subjektivne ocjene govornika, stanje koje traje, teško se objašnjava, ne može se podijeliti, usitniti, završiti niti ograničiti.
(MONDO/A.S.)