S vremena na vrijeme na društvenim mrežama povede se vrlo interesantna rasprava o tome šta jedan drugom dođu od dva brata djeca – braća, bratučed, rođaci, prvi rođaci ili braća od strica. Takođe, kod nas se često koristi termin nerođeni brat ili sestra.
(Za Mondo piše: Aleksandra Savić)
Neke od najzanimljivijih grupa riječi u srpskom jeziku dolaze iz porodičnog života, zato što je dom mjesto spajanja standardnog jezika sa dijalektima, našim narodnim običajima i razgovornim stilom.
Iz te vrlo šarolike lepeze odnosa samo su neke riječi ušle u svakodnevni govor i takve jezičke navike se, zbog intimnog, emotivnog karaktera i privatne upotrebe jezika, po pravilu teško mijenjaju. Tako porodične relacije mogu da se opišu desetinama pa i stotinama riječi.
Današnja tema su bratsko-sestrinske veze. Odmah ću reći da na ovo pitanje ne postoji jedinstven odgovor niti pravilo, pogotovo u neformalnom obraćanju, pa se u nekim radovima čak i podstiču različita imenovanja. Takođe, jedno od značenja prethodno pomenutog glagola doći jeste biti u srodstvu, pa kad vas neko upita šta ti dođe ovaj, nemojte ga opominjati!
Bratski i sestrinski odnosi počivaju na dva jednostavna pravila – jasno su određeni prema polu, svaka osoba ima svoj tačan naziv i funkciju u porodici i nazivi zavise od toga ko ih koristi (moje tetke sin mom je tati sestrić, a meni je tetkić).
U nekim slučajevima važna je i prava ili bočna linija srodstva, ali kod braće i sestara ova se distinkcija često gubi. Jedan od mogućih razloga je i taj što su nekada sva djeca iz velikih porodica ili zadruga odrastala zajedno, u istom domaćinstvu, te se korištenjem naziva brat i sestra u stvari opisivao njihov blizak odnos.
Brat je praslovenska riječ čija osnova je zajednička u mnogim svjetskim jezicima (brother, bruder, brolis, brot, brat, broer). Najčešće se bratom smatra osoba rođena od istih ili jednog zajedničkog roditelja (nema brata dok ne rodi majka, brat po mlijeku).
Međutim, stvar se usložnjava time što se bratom po pravilu može nazivati i osoba u drugoj liniji srodstva, što su brat od strica, brat od ujaka i brat od tetke. Od riječi brat imamo bezbroj izvedenih i srodnih naziva – burazer, braćala, bratac, brale, braco, bato, baja, pobro, brata itd.
Sestra se označava kao kći istih roditelja u odnosu prema drugoj djeci tih roditelja. Prema pravilu istom kao za brata, sestra može biti i kći očevog ili majčinog brata ili sestre. Riječ ima i dodatne nijanse značenja, pa se sestrom zove svaka bliska osoba, žena u medicinskoj njezi, te pripadnica vjerske zajednice. Sam oblik ne može se pratiti u većem broju jezika jer je u nekim rano zamijenjen drugim nazivima. Sestra se odmilja zove i dada, doda, neca, seka, sele, sestrica ili seška.
Šta je onda sa nazivima u drugom koljenu? Oni se granaju na mnoštvo varijanti.
Nabrojaćemo većinu poznatih. Bratučed je brat od strica a bratučeda sestra od strica – prvi prat od strica u nekim je krajevima prvobratučed, a njihova djeca su drugobratučedi. Isto je u ženskoj verziji. Ti srodnici mogu se nazivati i stričevići i stričevićke, strikovići ili strikovićke. U nekim se krajevima za djecu od tetke, strica i ujaka kaže prvi rođak, drugi rođak – prva i druga rodica – zatim daidžići ili amidžići (po uzoru na tursku leksiku) ili jednostavno nećak i nećaka. Tome se ponegdje dodaju bratanac, bratanica, ujčević, ujčevićka – brat i sestra od ujaka. Ponekad se ujakova djeca nazivaju i vujčići i vujične. Za sestre i braću od tetke kaže se tetkići i tetičine.
Ako se u svim ovim nazivima dobro snalazite, znači da se u vašoj kući ili bližoj okolini obraćala pažnja na porodičnu nomenklaturu. Ako vam pak ništa ne zvuči poznato, možda ste odrastali u pograničnim područjima, gdje su se često preuzimale strane riječi za označavanje srodstva, dok su se slovenske potiskivale. Naposljetku, ako su vam vaši najbliži samo braća i sestre, ako koristite opisne ekvivalente ili riječi odmilja, i to lingvistima može mnogo toga lijepog da kaže o familiji kojoj pripadate.
(MONDO)