Istraživanje je pokazalo da je stepen nečijeg osjećanja sreće i zadovoljstva u vezi sa stepenom tih osjećanja kod emocionalnog partnera.
Kada govorimo o nečijoj sreći, tada govorimo o tome koliko je neko uspio da ostvari svoje želje, koliko je uspio da ostvari način života koji je u skladu sa vlastitim životnim vrijednostima. Ali, na ličnu sreću utiče i osjećanje sreće našeg partnera.
Ali srećna ili nesrećna osoba nije izolovani pojedinac koji živi u nekom apstraktnom životnom kontekstu. U svačijem osjećanju stepena zadovoljstva sopstvenim životom u velikoj mjeri učestvuju i drugi ljudi, posebno oni koje osoba doživljava kao bliske. Manje je poznata činjenica da u nečijem zadovoljstvu životom učestvuju i emocije voljenih osoba.
Nedavno su objavljeni rezultati jednog obimnog istraživanja koji su pokazali da je stepen nečijeg osjećanja sreće i zadovoljstva životom u velikoj mjeri povezan sa stepenom tih osjećanja kod emocionalnog partnera ispitivane osobe.
Ako je jedan partner iz nekog razloga bio srećan, to je bio razlog za veću sreću drugog partnera. Princip je važio i kada su u pitanju neprijatna osjećanja: ako je jedan partner iz nekog razloga bio manje srećan, i drugi je imao smanjen stepen sreće.
Istraživanje je potvrdilo ono što smo i ranije znali: da kada se dvoje ljudi vole, emocije jedne osobe su razlog za emocije druge osobe i obrnuto. Kada se ljudi vole, a jedan od njih iz nekog razloga snažno pati, drugom će biti veoma teško da osjeća sreću i zadovoljstvo. Ovakav emocionalni odnos dvoje koje se vole se zove - emocionalna rezonanca.
Naravno, nije riječ o direktnom prenošenju emocija, kao nekakve energije koja prelazi sa osobe na osobu. Teorija o 'infektivnosti' određenih emocija je odbačena, piše "Politika".
Da li će neka, na primjer, prijatna emocija jedne osobe biti razlog da druga osoba takođe osjeti prijatnost, ili pak neprijatnost ili ravnodušnost, zavisi od odnosa koji postoji između tih osoba.
Emocionalna rezonanca je u stvari samo veoma izražena saosjećajnost. Ljubav uspostavlja odnos veoma snažnog saosjećanja. Kako je voljena osoba veoma važna onome ko voli, važna su i njena osjećanja. Kada je voljenoj osobi teško, to je razlog da se onaj ko voli osjeća takođe neprijatno, a kada je voljena osoba srećna i zadovoljna, to je razlog za zadovoljstvo onoga ko voli.
Ali nije riječ samo o reagovanju na osjećanja voljene osobe, već o aktivnom principu, o biranju takvih ponašanja koja će kod voljene osobe izazvati prijatna osjećanja, a izbjegavanju onih koja će je iritirati. Ali kada je neko ponašanje veoma važno onome ko voli, saosjećanje više nije razlog za odustajanje od tog ponašanja.
Oko osjećanja voljene osobe se treba potruditi jer nam se to, kako je pokazalo istraživanje, kroz emocionalnu rezonancu vraća kao naša vlastita sreća.
(MONDO)