Internet je idealan medij za stvaranje osjećanja zaljubljenosti. Ali, ako se sajber partneri odluče za susret u realnom svijetu, najčešće se veoma brzo razočaraju.
Internet je olakšao komunikaciju, pa i one njene oblike koje smatramo privatnim ili intimnim. Upravo zbog toga što zadovoljavaju određene psihološke potrebe velikog broja ljudi, virtuelne socijalne mreže poput Facebooka doživjele su eksploziju globalne popularnosti. Umreženi pojedinac zadovoljava potrebu da bude primjećen i prihvaćen, da bude važan nekim drugim ljudima, da komunicira i izgrađuje odnose. Iako virtuelno prijateljstvo nije isto što i stvarno prijateljstvo, ono stvara moćnu iluziju povezanosti sa drugima, efikasno uklanjajući eventualno osjećanje usamljenosti, piše "Politika".
Kada se ljudi virtuelno upoznaju i druže, pojavljuju se i međusobna sviđanja i simpatije. A kada neko osjeti privlačnost prema nekome ko je "na liniji" sa druge strane, pojavljuje se želja da se izgradi odnos, što može uključivati emotivnu i seksualnu komponentu.
Internet je idealan medij za stvaranje osjećanja zaljubljenosti. Da podsjetimo, zaljubljenost se bitno razlikuje od osjećanja ljubavi upravo po psihološkim mehanizmima koji u njemu učestvuju. Dok je ljubav odnos prema stvarnosti, zaljubljenost je odnos prema pozitivno iskrivljenoj slici.
Mogu da se zaljube samo oni koji traže idealnu ljubav, i to onog trenutka kada povjeruju da su pronašli idealnog partnera sa kojim je mogu ostvariti. A za idealizovanje drugog je potrebna distanca. Ako nema distance, ako je sa njim ostvaren blizak odnos, ako se sa njim živi, osoba će sigurno, prije ili kasnije, uvidjeti da je on daleko od idealnog partnera.
Upravo je Internet medij koji nameće distancu i svojim ograničenjima sprječava sagledavanje realnosti, tako da pogoduje idealizovanju drugoga. Što je manje informacija o drugome, on je misteriozniji, pa se više u njega idealizujuće projektuje. Ako se drugi pojavljuje samo tekstualno, u glavi onoga ko čita stvara se neka predstava o drugome, fantazija o tome kakav on jeste u stvarnosti.
Dok jedna osoba idealizuje, sa druge strane "linije" je osoba koja želi da se dopadne i da bude prihvaćena. Ograničenja Interneta joj omogućuju da se prilagodi prvoj osobi, i da se predstavlja upravo kao njen idealni partner. I kada se razmjene fotografije, koje su naravno pažljivo odabrane, kroz njihovu selekciju osoba kontroliše kako će se predstaviti drugome.
Ove veze mogu dugo trajati, pogotovu kroz besplatne video pozive preko Interneta, što može uključivati i neku vrstu seksualnih razmjena. Ali, ako se sajber partneri odluče za susret u realnom svijetu, najčešće se veoma brzo razočaraju.
I dalje kolektivno učimo da zaljubljenost nije prva faza ljubavi, već prva faza razočaranja.
(MONDO)