Ako ostavimo po strani novac koji svakog mjeseca odlazi iz kuće na račune, kredite... brak i ekonomija imaju mnogo toga zajedničkog.
Poslije više od tri godine istraživanja i razgovora sa nekoliko stotina američkih parova, ekonomistima, psiholozima i raznim stručnjacima, autorke knjige "Brakonomija: Kako uz pomoć ekonomije savladati vještinu ljubavi, braka i prljavih sudova", dvije iskusne novinarke Pola Šuman (Volstrit džornal) i Dženi Anderson (Njujork tajms), zaključile su da poboljšanjem i pametnijom raspodjelom dragocenih resursa bračna investicija daje 'bolji prihod'.
Na primjer, podjela 'fifti-fifti' djeluje kao pravična raspodjela kućnih poslova, ali Šumanova i Andersonova su došle do zaključka da to nije najbolje rješenje. Umjesto njega predlažu princip komparativne prednosti - da na sebe preuzmete poslove u kojima ste relativno bolji od partnera.
"U ekonomiji komparativna prednost znači da nešto proizvodite brže i jeftinije. U kući to znači da bolji kuvar kuva, a onaj ko brže rasprema kuhinju to radi svake večeri", kaže Pola Šuman.
Pravedno ne znači jednako. Da li zbog toga što jedan supružnik radi od kuće, a drugi dolazi s posla tek u osam uveče, podjela posla neće biti jednaka. Bacite digitron i nađite formulu koja funkcioniše.
Kada se poslovi jednom podijele, ne treba biti perfekcionista, glasi jedna od zapovjesti iz knjige. Ako je muž zadužen za veš, žena ne treba da ponovo savija ili pegla ono što je već složeno. Ako je njeno da puni mašinu za sudove, muž ne treba da se trudi da bolje spakuje tanjire.
Povoda za ekonomski pristup bračnoj zajednici bilo je nekoliko. Šumanova je provela burnu prvu godinu braka sa utiskom da čak i nešto tako banalno kao što su kućni poslovi može da se ispriječi na putu bračnoj sreći, piše "Politika".
"Moj suprug, softveraš, nacrtao je jednog dana grafikon sa promjenama našeg bračnog raspoloženja. Djelovalo mi je praktično. Kad se svađate, vrtite se ukrug, a on je prosto nacrtao sukob. Pomislila sam da postoji drugi način da se problemi riješe umjesto beskonačnog raspravljanja na kauču”, objasnila je Šumanova u jednom intervjuu.
Zatim, sa globalnom krizom ekonomski termini su ušli u svakodnevni rječnik, pa je bilo zgodno da se 'moralni hazard' i 'izbjegavanje gubitka' iskoriste za neke paralele. Ako je veliki 'Meril linč' mogao da pukne kao mjehur od sapunice, može li istu sudbinu da doživi velika ljubav pod teretom sitne djece, skupog kredita ili recimo otkaza?
Da ne bi pukao, ne budite moralni hazarderi, još jedna je poruka iz knjige. Moralni hazard je situacija u kojoj nema reperkusija, pa ljudi više rizikuju, kao što je bio slučaj sa sabprajm kreditima. U braku, koji je neka vrsta polise osiguranja, to izgleda ovako: ljudi se previše opuste, nabace pokoji kilogram i misle da im je sve dozvoljeno jer su se obavezali na zajedništvo.
"Pokupio bih sam svoje prljave čarape, ali ne radim to, jer znam da će ih ona odnijeti umjesto mene. Je li to loše? To je vjerovatno loše", glasio je odgovor jednog anketiranog moralnog hazardera.
Više od dvije trećine anketiranih izjavilo je da se ponekad svađaju sa bračnim partnerom iako unaprijed znaju da će izgubiti bitku, a 34 odsto nastavlja da se svađa iako su svjesni da nisu u pravu ili čak ne mogu ni da se sjete o čemu je započela rasprava.
Riječnikom ekonomije, ti ljudi su 'težak slučaj' izbjegavanja gubitka - toliko mrze da gube da će ići do najvećih ekstrema da bi pobijedili. Ekonomisti su pokazali da ljudi duplo više mrze da izgube nego što vole da dobiju.
Savjet autorki knjige: ako vam je mnogo stalo da pobijedite, napravite tajmaut, čak i po cijenu da odete u krevet ljuti. Ujutru ćete se sigurno osjećati bolje.
(MONDO)