Psiholog otkriva zašto ljudi koji su u braku po nekoliko decenija tek nakon toliko godina zajedničkog života shvataju da više ne mogu zajedno.
Prije nekoliko dana zatekla nas je vijest da se Bajaga razveo poslije 33 godine braka, a nešto ranije je i brak glumca Lazara Ristovskog okončan poslije 42 godine. Nisu poznate ličnosti jedine koje se razvode nakon više decenija braka, samo nam takve vijesti više privuku pažnju.
A koji je razlog zbog kojeg ljudi odluče da poslije nekoliko decenija zajedničkog života više ne mogu da budu zajedno, u Jutarnjem programu na TV Prva je govorila psiholog i porodični psihoterapeut Radmila Vulić Bojović.
"Ima mnogo faktora koji utiču, ali na nivou fenomena imamo veliku promjenu koja se dogodila u načinu kako razumevamo brak i odnos. Postoji jedan važan faktor koji je počeo da uzima primat u svemu tome, a to je kvalitet života. Brak kao kategorija po sebi je naravno značajna, to je formalno-pravna kategorija, psihološka kategorija kojoj se mi na neki način obavezujemo jedno drugom itd. Ali, faktor kvaliteta života i kvaliteta tog braka postaje nešto što je u posljednje vrijeme veoma značajno. Tako da ljudi u posljednje vreme počinju da se pitaju ’okej, ovo jeste neka zajednica kojoj sam se posvetila, ali šta ja od ovoga očekujem i šta ja iz ovoga dobijam? Koliko moje očekivanje i ono što dobijam iz svega toga nije u saglasju?’ Ja onda počinjem da razmatram druge opcije", kaže psihološkinja, koja dodaje da do prije samo pedesetak godina druge opcije maltene nisu postojale.
"Mi danas imamo drugu situaciju, došlo je do razlike, žene su u mogućnosti da mogu da se razdvoje. Vrlo često žene nisu bile u mogućnosti, ukoliko nisu imale svoj izvor prihoda, imovinu. Tako da, mnogo stvari se promijenilo u tom kontekstu i odnosi su se promijenili. Mi danas pitamo sebe šta želimo i šta očekujemo".
Psiholog Vulić Bojović smatra da je na odluke o razvodima uticala i epidemija korone, koja nas je natjerala da više budemo jedni sa drugima i preispitamo svoje odnose.
"Mislim da je ova korona promijenila način kako ljudi razmišljaju o svojim odnosima. Ti spoljni organizatori našeg života, kao što je posao, rekreacija, izlasci, boravci negdje, to je isključeno. Vi ste onda vraćeni na fabrička podešavanja, počinjete da se pitate: ’Čekaj, da li ja mogu sa ovom osobom s kojom kao živim, a u stvari sam svuda okolo samo nisam tu, da li ja mogu da živim na ovakav način?’".
Ona ističe da su razvodi veoma stresni i da ljudi ponekad ostaju u braku iz navike ili zbog djece, ali podsjećaa da djeca stradaju u odnosima koji nisu dobri.
"To je jako stresna situacija. Razdvajanje i razvod nisu idealno rješenje, ali to je ponekad razrješenje dugogodišnje drame koja postoji".
Psiholog ističe da u stručnoj literaturi ponešto što se zove "sijedi razvodi", i naravno odnosi se na razvode u srednjim godinama.
"Mislim da je suština u tome da ljudi više nisu spremni da zarad forme odustanu od sadržine i to je izuzetno značajno. Ima i nešto što se zove divergentni lični razvoj, u stvari, kad se ljudi razvijaju na različite načine, tako da je to prilično česta pojava danas".
Za kraj, ona podsjeća da na svim odnosima mora da se radi, a na partnerskim pogotovo.
"Ništa nije zdravo za gotovo i ništa se ne podrazumijeva, od toga samo nastaju problemi. Kad se oko jednog odnosa trudite i radite na njemu, to onda može da bude jedna jako dobra priča".
(MONDO)