Akutni strah od uspjeha i to što ponekad ni sami sebe ne možemo da podnesemo dva su osnovna "krivca" za propast mnogih veza na samom početku.
Metode kojima sami sebe sabotiramo variraju od slučaja do slučaja, ali sama pojava je uobičajena. Što je veza ozbiljnija i što se više vremena i emocija "uloži", strah od neuspjeha sve je veći.
Ovaj strah je u stvari odbrambeni mehanizam. Iako svi čeznemo za ljubavlju, ona nas u isto vrijeme i plaši i zato imamo potrebu da na neki načim kontrolišemo svoje emocije.
Postoje različite metode kojima pokušavamo to da postignemo, dva najčešća "pravila" kojima miniramo vezu su teorija o tome da je odnosu potrebno neko vrijeme da "preraste" u ozbiljan, i ono o tome da karijera i brak ne idu zajedno.
Da bi veza postala ozbiljna moramo biti zajedno...
Ljudi često imaju neka pravila o tome koliko vremena bi trebalo da budu u vezi prije nego što ona postane "ozbiljna". Šet mjeseci, sedam, godina dana? To je prilično besmisleno. Osjećanja se ne mogu kontrolisati. Ne bi trebalo sebi da komplikujete život vremenskim ograničenjima u bilo kom smislu. Ako osjećate da je osoba sa kojom ste u vezi "ona prava", prepustite se. Nema potrebe za uzdržanošću igranjem igrica koje će trajati nekoliko mjeseci, naporno je i glupo.
Sloboda po svaku cijenu
Ovaj problem češće imaju muškarci. Osjećaj da brak ili ozbiljna veza znače gubljenje slobode može vas skupo koštati. Da, ako ste sami možete se posvetiti isključivo učenju ili građenu karijere, ali ako zbog toga žrtvujete odnos sa nekim ko je bio stvarno poseban, gorko ćete se kajati jednog dana.
Uostalom, ako sa partnerom imate zdrav odnos ispunjen ljubavlju i razumjevanjem, sve, pa i građenje karijere postaje mnogo lakše. Zato što uvijek imate nekoga ko je na vašoj strani.
(MONDO)