Sagledavanje samoga sebe je specifična ljudska sposobnost koja nam omogućuje ono što životinje ne mogu, a to je da imamo stav prema sebi.
Na osnovu predstave o sebi čovjek je u mogućnosti i da osjeća različita osjećanja prema sebi – samoosjećanja. Ako želimo da budemo emocionalno pismeni, potrebno je da poznajemo i prepoznajemo neka od ovih samoosjećanja, kako kod sebe, tako i kod drugih ljudi.
Samopoštovanje je moguće doživjeti kada neko sagledava samoga sebe i kod sebe nalazi neke pozitivne karakteristike koje sam visoko cijeni. Kao što poštujemo druge kada ocjenjujemo da su ljudi sa određenim kvalitetima koje visoko cijenimo, na isti takav način se samopoštujemo kada sebe tako ocjenjujemo.
Samopouzdanje je osjećanje koje ime osoba koja vjeruje u svoje sposobnosti. Suočena sa nekim izazovom ili preprekom, ona osjeća da jeste sposobna da to savlada, piše "Politika".
Samoljubav ili ljubav prema sebi je osjećanje koje je moguće doživjeti kada neko za sebe smatra da je kao cjelovita osoba vrijedno ljudsko biće. Samoljubav treba razlikovati od samoljublja koje označava negativnu situaciju kada neko preuveličava sebe i svoje osobine, a na račun umanjivanja kvaliteta drugih ljudi.
Samozaljubljenost je osjećanje onih koji sebe idealizuju i imaju nerealno pozitivnu sliku o sebi.
Bilo da je neko ponosan na samoga sebe, bilo ne nekoga sa kojim se poistovijetio, ponos je osjećanje za koje je potrebna publika. Kada je osoba ponosna na sebe, ona vjeruje da je pred autoritetom ili grupom pokazala neke svoje kvalitete zbog kojih je taj autoritet ili grupa visoko cijeni.
Za razliku od ponosa za koji je potrebna publika, samozadovoljstvo je intimno osjećanje onih koji smatraju da su u svim važnim aspektima dovoljno dobre osobe.
Riječi sujeta i taština doslovno označavaju prazninu, tako da se odnose na lažni ponos, na samozaljubljenost i samopoštovanje koje je rezultat umišljenih kvaliteta. Ne znajući za pravo značenje riječi sujeta, ljudi je često pogrešno koriste umjesto riječi samopoštovanje. Na primjer: "Kada mi je to rekla, proradila mi je sujeta".
Samoosjećanja uglavnom nastaju u djetinjstvu tako što dijete upamti doživljaj koji ima kada mu roditelji i druge važne osobe pokazuju neko osjećanje. Kada se kasnije sjeti situacije u kojoj su mu roditelji pokazali ljubav, ono može da osjeti ljubav prema sebi.
Kako je pozitivna emotivna slika o sebi važna u kasnijem životu, veoma je važno da odrasli pokazuju djeci svoja osjećanja prema njima: iz pokazanog poštovanja nastaje samopoštovanje, iz pokazanog zadovoljstva nastaje samozadovoljstvo, a iz pokazanog vjerovanja u djetetove sposobnosti nastaje samopouzdanje.
(MONDO)