Obožavati nije isto što i voljeti

Mnogi ljudi vjeruju da je obožavanje najviši mogući stepen ljubavi prema nekom, tako da izjavu: "Obožavam te!" shvataju kao izraz velike i snažne ljubavi. Tražeći pravu ljubav, mnogi u stvari traže nekoga ko će ih obožavati.

Ma koliko osoba koja je predmet obožavanja bila nekome posebna i vrijedna, ma koliko imala stvarne kvalitete, ona ipak nije božanstvo, već samo čovjek. Obožavalac ne vidi i ne doživljava drugog onakvog kakav stvarno zaista jeste zato što je njegov doživljaj drugog zasnovan na nesvjesnoj idealizaciji i idolizaciji. Iz tih razloga je obožavani drugi veoma važan osobi koja obožava.

Kako obožavanje dovodi do veoma snažne i čvrste emocionalne veze koja može preći u opsjednutost, takav emocionalni odnos zaista liči na veliku ljubav. Ali ljubav se razlikuje i od zaljubljivanja i od obožavanja upravo po tome što je ona emocionalni odnos zasnovan na poznavanju druge osobe onakve kakva ona u stvarnosti jeste.

Kada volimo, tada drugu osobu prihvatamo i cijenimo upravo zbog toga što je realistično sagledavamo. I zato ne samo da ne možemo govoriti o obožavanju kao krajnjem stepenu ljubavi, već ono nije ni vrsta stvarne ljubavi, piše "Politika".

Pogrešnom izjednačavanju ljubavi i obožavanja doprinijeli su masovni mediji. Već stotinjak godina industrija zabave koristi medije da bi stvorila što veće tržište tako što odabrane pojedince prikazuje milionima ljudi na način koji je specijalno oblikovan da u masama podstakne idealizaciju i idolizaciju.

Ovako nastale "zvijezde" milioni obožavalaca doživljavaju kao nedostižni model uspjeha u životu i konačne sreće, kao neko koga treba u svemu oponašati tako da vlastiti život bude što sličniji životu zvijezde. I dok je uzor moguće dostići, idola je nemoguće, upravo zbog provalije koja postoji između čovjeka i božanstva. Pa ipak je sve više mladih koji sanjaju o tome da i oni jednog dana postanu zvijezde i da kao konačnu potvrdu sopstvene vrijednosti dožive ljubav miliona.

Sve je više porodica u kojima je obožavano dijete zvijezda roditelja. Nemajući više garanciju da će njihova međusobna ljubav trajati, roditelji je usmjeravaju ka odnosu u kome ona postoji, ka djetetu.

Obožavanje djeteta ima nekoliko veoma loših posljedica. Pored naduvane slike o svojim kvalitetima i samoobožavanja, dijete poistovećuje ljubav i obožavanje. Vjeruje da ako ga neko zaista voli, da taj mora da ga obožava. I zato osobe koje su u djetinjstvu bile obožavane često imaju problem da kao odrasle ostvare zadovoljavajuću ljubavnu vezu. Nekako je ponestalo onih spremnih da vole na isti način na koji su činili roditelji.

(MONDO)