Ponašanje koje zovemo nježnost u vezi je sa osjećanjem ljubavi jer je to jedan od načina na koji se nekome izražava ljubav.
Kada nekoga volimo, ta osoba nam je važna, tako da nam je važno i to kako se ona osjeća. Voljenoj osobi želimo isto što i sebi: da se osjeća prijatno.
Princip saosećajnosti je sadržaj svake ljubavi. I zato kada volimo ponašamo se u skladu sa tim, čineći ono za šta znamo da će kod voljene osobe izazvati prijatnost, a izbjegavajući ono što će kod nje izazvati neprijatnost. Sve to u određenoj mjeri.
Nježnost se najbolje vidi u načinu na koji se dodiruje voljena osoba, u načinu koji kod nje treba da izazove prijatnost, u izbjegavanju grubih i bolnih dodira. Nježan dodir milovanja, maženja, poljupca, zagrljaja ili samo tapšanja po ramenu, moćno izaziva prijatnost.
Pored tjelesne, postoji i verbalna nježnost, "milovanje riječima". Pohvalama ili utješnim riječima, pa i duhovitostima simbolički "dodirujemo" drugu osobu i tako joj poručujemo da je volimo. Kada nježnost izražavamo različitim uslugama čiji je cilj da se drugi dobro osjeća, time što mu posvećujemo vrijeme jer nam je važan i kada mu darujemo poklone koji kod njega izazivaju radost, mi takođe simbolično milujemo.
Nježnost se uči u djetinjstvu. Razlog što ima toliko nježnosti je u tome što su naši roditelji bili nježni i što smo mi kao roditelji nježni. Djeca koja od svojih roditelja nauče da primaju nježnost, da se maze i da uživaju, kada odrastu ne razdvajaju nježnost od ljubavi koju pokazuju vlastitom djetetu ili partneru, piše "Politika".
Ali ovakva nježnost ostaje zarobljena u odnosima sa ljudima koje volimo, koji su nam bliski. Šta je sa onim ljudima sa kojima nismo bliski, prema kojima imamo distancu? Koliko smo prema njima nježni? Zaključak je: premalo.
I dok je nježnost prirodno spojena sa ljubavlju, kultura je ta koja spaja nježnost sa ponašanjem prema osobama sa kojima nismo bliski. Ljubav je nešto urođeno, a ljubaznost je nešto naučeno. Džentlmen se ne rađa, nego se postaje.
U svakodnevnoj komunikaciji na javnom prostoru naši ljudi se ponašaju ili ravnodušno ili pomalo neprijateljski. Ima previše grubosti, psovki i ne obaziranja na druge, čak i onda kada je drugima potrebna pomoć.
I tu se vidi naš stav jednih prema drugima, nepoznatim ljudima, da smo sumnjivi, ko zna kakvih namjera. Ko zna šta će nepoznati pomisliti da želimo od njih ako ih pozdravimo?
Ne baš tako davno, kada bi se na ovim prostorima nepoznati ljudi susreli na stepeništu zgrade ili u liftu, oni su se pozdravljali. Kao što to danas čine u velikim evropskim gradovima.
(MONDO)