Poljubac je nastao od njuškanja

Prije mnogo vijekova ljudi su se njuškali kako bi naučili nešto jedni o drugima. U jednom trenutku su se poljubili i zaključili da je to mnogo prijatniji način upoznavanja, kaže Von Brajan, antropolog sa univerziteta u Teksasu i stručnjak za evoluciju ljubljenja.

U prvim danima ljudske istorije miris je bio najvažnije čulo kada je riječ o ljudskim odnosima. LjUdi su koristili miris kako bi odredili raspoloženje, zdravlje i društveni status drugih, kaže Šeril Kiršenbaum, autorka knjige "Nauka ljubljenja".

"Bilo je mnogo pozdrava mirisanjem", kaže Kiršenbaum koja je i direktor projekta Energija komunikacije na Univerzitetu u Teksasu. "Prešli bi nosem preko lica, i vremenom je to trljanje nosem preraslo u poljubac".

Vjeruje se da je poljubac kao izraz romantičnih osjećanja potekao iz Indije gdje se u poemi Mahabharata, napisanoj oko 1.000 godine prije nove ere, pojavljuje prvi poznati opis romantičnog poljupca.

Istoričari smatraju da je u to vrijeme u ostatku svijeta romantičan poljubac bio nepoznanica i da ga je u Evropu "uveo" Aleksandar Veliki.

U staroj Grčkoj, ljubljenje je bilo način izražavanja statusa, čina i lojalnosti među vojnicima ili sudijama.

"Na neki način to je bio izraz društvene hierarhije", rekla je Rojtersu Kiršenbaum.

Ljubljenje se pominje u Homerovoj "Odiseji", ali ne u romantičnom smislu - Odisej se vraća kući i dobija poljubac od roba.

Tokom većeg djela ljudske istorije, lokacija poljupca na tijelu pokazivala je rang u kraljevskim domaćinstvima ili vojsci.

Društveno jednaki ljubili bi se u usta, dok bi potčinjeni ljubili obraz, ruku, stopalo, porub odjeće ili zemlju ispred osobe koja je bila previše "visoka" da bi uopšte bila ljubljena. To je trajalo do 18. vijeka.

Rimljani su, kaže Brajant, bili oduševljeni ljubljenjem i kod njih se prvi put pojavljuje ono što se danas zove "francuski poljubac".

Imperator Tiberije pokušao je da zabrani ljubljenje, jer je vjerovao da se tako širi guba, ali nije uspio u tome, jer se ljudima dopadalo da se ljube, kaže Kiršenbaum.

Rani hrišćani su najviše ubijali volju za ljubljenjem. Poljubac se u Bibliji pominje devet puta, ali samo jednom u romantičnom smislu. Čak je i nekoliko papa pokušalo da zabrani romantičan poljubac. Papa Klement peti je 1312. izdao dekret u kome se navodi da je "poljubac sa namjerom da dovede do kopulacije smrtni grijeh".

U to vrijeme u ostatku svijeta malo se znalo o ljubljenju. Kada su evropski misionari krenuli u Afriku, Aziju i Okeaniju u 19. vijeku oni su popularizovali ljubljenje na mjestima gdje ga ranije nije bilo.

U Japanu, na primjer, se smatralo da je poljubac uvreda kada su ga Amerikanci "uvezli" u 19. vijeku. Kada je Rodenova skulptura "Poljubac" izložena u Tokiju 1920-ih bila je sakrivena iza paravana od bambusa, a scene ljubljenja sečene su iz holivudskih filmova prikazivanih u okupiranom Japanu poslije Drugog svjetskog rata.

Danas poljubac ima brojna značenja i predstavlja komunikaciju tijela i most između naših riječi i akcija, smatra savjetnik za veze Džefri Samber koji je pisao više radova o društvenoj važnosti poljupca.

(Tanjug)