Zašto ne možemo bez ljubavi

Tim psihologa i ljekara snimao je moždanu aktivnost 32 "svježe" zaljubljenih dobrovoljaca, i bilježio neurološku aktivnost dok su posmatrali fotografije voljenih osoba. Snimci su pokazali da se tom prilikom "ozare" regije mozga koje luče dopamin. Šta to znači? Dopamin je prirodni stimulans koji je zaslužan za fokusiranje pažnje, motivaciju, uzbuđenje.

Romantična ljubav, ipak, mnogo je više od pukih hemijskih reakcija u našem organizmu. Strast počinje kad osobu koja nam se dopada počnemo da doživljavamo kao jedinstvenu, posebnu, kada naš svijet dobije novi centar - onu ili onoga u koga smo se zaljubili. Džordž Bernard Šo pisao je da se "ljubav sastoji od precjenjivanja razlika između jedne žene i drugih žena".

Kada se zaljubimo počinjemo da se fokusiramo na sve što ima veze sa tom osobom, ulica u kojoj stanuje odjednom postaje "njena" ili "njegova", i to je sve o čemu razmišljamo dok prolazimo tuda, bez obzira na to koliko smo puta ranije prošli tim putem...

Vrline i talenti osobe u koju smo zaljubljeni čine nam se neopisivim, mane "pijani" od dopamina i ne primjećujemo, ili ih proglašavamo šarmantnim. Znate ono kad nemate mira, ne možete da zaspite, nemate apetit... imate leptiriće u stomaku ili vam klecaju koljena kad je vidite kako ide niz ulicu. Sve ovo su "simptomi" zaljubljenosti i posljedica hemijskih procesa koji se odvijaju u organizmu.

U takvom stanju, sitnica kao što je sms koji nikako da stigne samo uvećava intenzitet romantičnih osjećanja, a psiholozi kažu da se to dešava jer regije mozga zadužene za motivaciju postaju još aktivnije kad nam se čini da ne možemo da dobijemo ono što želimo.

Zaljubljena osoba ponekad postaje i prilično samoživa, ako vam se dopada neko sa kim ste "samo prijatelj", u suštini vas uopšte nije briga da li je ta osoba u vezi, zar ne? Čak i veoma staloženi ljudi, blage prirode mogu postati neopisivo ljubomorni ako samo posumnjaju da njihov partner flertuje sa nekim drugim.

U suštini romantične ljubavi je opsesivno razmišljanje. Noć i dan mislite o "njemu" ili "njoj", ne možete da se skoncentrišete ni na šta drugo, jer čega god da se prihvatite, misli hrle ka vašoj onome u koga ste zaljubljeni, i vrijeme prolazi u iščekivanju trenutka kada ćete se vidjeti.

U Arheološkom muzeju u Istanbulu nalazi se glinena ploča sa tekstom ispisanim klinastim pismom, a na pločici pored piše "Prva ljubavna pjesma, 2.032. godina prije Hrista". Istorija civilizacije puna je takvih artefakata: ljubavne pjesme, ljubavne priče, ljubavni napici, mitovi i legende o ljubavi i ljubavnicima... Zašto? Jer kao fizička glad ili žeđ, i naša glad za ljubavlju mora biti utoljena. I zato većina ljudi život provede tragajući za njom.

(MONDO)