Nekada se u našoj svijesti pojavi neka misao o nečemu, koju doživljavamo kao istinu, iako ne umijemo da objasnimo zašto i kako nam je baš ta misao "pala na pamet".
Kažemo da je ta misao proizvod naše intuicije.
Intuicija je prilično maglovit pojam koji je od interesa za one koje zanima kako nastaje ljudsko saznanje. Pojedini filozofi su smatrali da intuicijom otkrivamo kakve stvari zapravo, same po sebi, zaista jesu.
Jednu od najboljih psiholoških definicija intuicije je dao Karl Gustav Jung: intuicija je proces obrade informacija u našoj psihi kojeg nismo svjesni, ali smo svjesni rezultata tog procesa. Proizvod intuicije pored misli i jasno definisanih osjećanja kao što su sumnja, zaljubljenost, strah i slično, može biti i ono što se naziva osjećaj ili slutnja.
Sama riječ intuicija je latinskog porijekla i doslovno znači gledati na, motriti na, paziti na. Riječ intuicija je počela da se upotrebljava kako bi se razlikovalo ono saznanje koje je rezultat opažanja kao takvog, bez učešća promišljanja, od onog saznanja koje je nastalo promišljanjem, piše "Politika".
Važno je znati da je glavna podjela intuicije na onu koja je tačna i onu koja je pogrešna. To naglašavamo zato što postoje ljudi koji smatraju da je intuitivno saznanje najviši, najsavršeniji oblik saznanja. Zbog toga se oslanjaju na svoju intuiciju u svim situacijama. A kada su u konfliktu da izaberu između intuitivnog zaključka i zaključka svjesne analize, odlučuju se za intuiciju.
Međutim, iskustvo, ali i istraživanja pokazuju da i nesvjesni procesi mogu biti pogrešni. Dobar primjer za to je prvi utisak, intuitivno "saznanje" o osobi koju prvi put vidimo. Većina ljudi ima iskustvo da se nekada kasnije pokaže da je prvi utisak o datoj osobi bio ispravan, a nekada da je bio sasvim pogrešan.
Kako je intuicija neka vrsta "opažanja kroz nesvjesno", veoma je važno kakvi su sadržaji u tom nesvjesnom. Što osoba ima više raznovrsnog iskustva u nekoj oblasti života, to će njena intuicija u toj oblasti biti tačnija.
Na primjer: što neka osoba ima više iskustva sa ljudima, to će njeni "prvi utisci" o drugima biti tačniji; što je ljekar iskusniji to će njegova pretpostavka o najvjerovatnijoj dijagnozi biti tačnija. Suprotno od toga, djeca često zaključuju po tipu intuicije i ti njihovi zaključci se veoma često pogrešni.
Iako zaljubljena mlada osoba vjeruje svojoj intuiciji da je određeni partner pravi, ipak se kasnije razočara u njega.
Kao što nije dobro isključivo se oslanjati na intuiciju, nije dobro ni potpuno otpisivati vlastite intuitivne zaključke. Danas se smatra da je najbolje kada naše svjesno i nesvjesno sarađuju. Naše intuitivne zaključke treba uzimati u obzir kao važne signale, ali ne kao istinu, već kao pretpostavke koje treba provjeriti.
(MONDO)