Manite se konja, prinčeva i bajki i sagledajte stvari kakve jesu, savjetuju psiholozi.
Još uvijek svim srcem vjerujete u istinitost izreke “ko čeka, taj i dočeka”, iako vas je na nedjeljnom ručku malo štrecnulo oko srca kad je baka, komentarišući činjenicu da ste u drugoj polovini dvadesetih još uvijek single, citirala onu staru narodnu: “probirač − otirač”.
Mama je uz duboki uzdah zaključila kako joj je tako žao što ste ostavili “onog malog, jer je baš bio krasan dečko” (što vam već pet godina ne može oprostiti), dok je mlađa sestra konstatovala da je “tema promašena jer ste već postali stara cura kojoj nema pomoći”.
Jedino je još tata na vašoj strani. On smatra kako ste premladi da se vežete i kako niko nije dovoljno dobar.
A vi? Vi se pitate je li zaista toliki grijeh znati kakvog muškarca želite i, u krajnjoj liniji, zaslužujete? Nije, ako prečku očekivanja niste postavili previsoko da bi je iko preskočio, kažu psiholozi.
Lako je njima sad biti pametan, mislite, kad je već sve otišlo u pogrešnom smjeru. Uvjereni ste da su za sve zapravo krivi Andersen i njemu slični. Da vas u ranoj mladosti nisu toliko “šopali” “Pepeljugama” i “Trnoružicama”, možda bi sve bilo drugačije. Više bi vam se isplatilo da ste dobro proučili “Petra Pana”.
Ali, šta je, tu je. Nepobitna je činjenica da su bajke pridonijele vašoj iskrivljenoj percepciji muškaraca, isto kao što je nepobitna činjenica da savršenih prinčeva na bijelom konju u stvarnom životu nema!
To ste vjerovatno i same pomislili tamo negdje iza petog konja na kojeg ste potrošile vrijeme i živce. A tu je onda još i ona priča o žapcu koji se pretvori u princa. Ko li je napisao tu glupost? Kad se u stvarnosti redovno događa obrnuta stvar: upoznate princa, poljubite ga i puf!...odjednom se pretvori u ljigavog žapca koji bez pozdrava odskakuće dalje.
Manite se konja, prinčeva i bajki i sagledajte stvari kakve jesu, savjetuje Huanita Kritzinger, psiholog iz kliničkog centra u Kejptaunu. Ni jedan muškarac neće do kraja ispuniti sva vaša očekivanja. Kako bismo to opisali u bajci? Pa recimo ovako: prestanite čekati princa na bijelom konju i osvrnite se malo po “kraljevini”.
Ko zna, možda se nađe i neki pripadnik običnog svijeta, uz kog biste mogle ostvariti ono što želite − ljubav i ispunjenje. On se, doduše, možda neće moći pohvaliti ergelom bijelih konja u štali, možda nema prinčevsko držanje, možda nije visok i crn, ali možda vas baš on uspije usrećiti. Kad biste mu samo dali šansu.
Odustajanje od “projekta” princa na bijelom konju, ni u kom slučaju nije očajnički potez, priznavanje poraza, snižavanje kriterija, mirenje sa sudbinom... Riječ je o realnom sagledavanju situacije, reevaluaciji vaših očekivanja i tuđih kvaliteta te eliminisanju zabluda... (MONDO)