Zašto se ljubimo

Nauka decenijama traga za odgovorom na to pitanje. Neurolozi posebno ukazuju na pojačano lučenje neurotransmitera i hormona prilikom ljubljenja, posebno onih povezanih sa društvenošću, ali i - seksom.

Antropolozi ljubljenje smatraju podsvesnim ostatkom sjećanja na davna vremena u razvoju čovjeka, na doba "hranjenja usta na usta između majke i novorođenčeta". Drugi, pak, tvrde da se ljubljenjem prenose važni podaci o "izgledima na parenje" i time ono postaje "vodič u izboru partnera".

S druge strane, neki naučnici tvrde da je riječ o "čisto kulturalnom fenomenu, jer postoje etničke grupe u kojima ljubljenje nije oblik izražavanja strasti i koje se čak uzdržavaju od grljenja".

Usne podsjećaju na zrelo voće

Najnovije tvrdnje kazuju da se ljubimo zato što naše usne podsećaju na - zrelo voće! Neurolog V.S. Ramačandran sa univerziteta Kalifornije u San Dijegu smatra da su naši preci, primorani da tragaju za zrelim plodovima, skupljali one izrazito crvene boje. Zbog toga je crvena boja nagovještavala poklon u hrani.

A zatim se dogodilo nešto što su antropolozi nazvali "evoluciono prihvatanje", čime je crveno postalo opšti znak za privlačnost. "Privlačnost crvenog je, najvjerovatnije, kasnije prenijeta na područje usana u vrijeme plodne zrelosti žene kako bi potencijalnom mužjaku signalizirala svoju spremnost na parenje", tvrdi profesor Ramačandran u časopisu "Nju sajentist".

Šimnpanze i babune izuzetno uzbuđuje crvena stražnjica ženki; zrelost žene, najvjerovatnije, postala je inicijalni 'mig' za kasnije otkriće oralnog seksa.

Nasljeđe predaka biljoždera

Kad se čovjek uspravio, postao dvonožac i prestao da "oglašava" svoju plodnost, njegova uspravna figura počela je da šalje različite vrste vizuelno povezanih atraktivnih signala uz smišljanje udobnih pozicija za seksualni odnos.

"Uprkos ovim promjenama, nabubrele usne još uvijek su izuzetno atraktivne muškarcima zbog atavističkog ostatka evolucionog sjećanja na privlačnost crvenog", tvrdi Ramačandran.

Zbog toga, boja koja kao da kaže "dođi bliže", zajedno sa našom oralnom sklonošću ka voću, najvjerovatnije je prenesena na naše usne što je, kao krajnji rezultat, dobilo uzbudljivu i nadražajnu prirodu poljupca.

Ovu hipotezu podržava činjenica da babuni, slično nama, imaju crvene usne kao i da dele našu sklonost ka ljubljenju, maženju lice uz lice, pa čak i oralni seks - mnogo više nego "bledousne" šimpanze.

U isto vrijeme, punija, napućena usta tijesno je povezana sa porastom nivoa estrogena kod žene, što navodi na zaključak da punije, ružičaste usne zaista služe kao pouzdan pokazatelj njene plodnosti.

Ostavimo li po strani romantiku i bakterije, poljubac je svakako savremeni znak ljubavi prema voću i seksu koga smo nasljedili od naših predaka biljoždera.

(FoNet)